13. festival bosanskohercegovačke drame Zenica 2014

Zenica, festivalNatjecateljski dio 13. festivala bosanskohercegovačke drame Zenica-Sarajevo (prešao je polovinu puta) – na razmeđi četvrte takmičarske večeri, prikazane su čak dvije predstave.

Kamerni teatar 55 iz Sarajevo ponovno se vratio piscu kojeg je i promovirao kao dramskog autora – izveden je „Koncert ptica” Dževada Karahasana u režiji Aleša Kurta, a u večernjem terminu odmah nakon ove predstave, na maloj sceni „Žarko Mijatović”,mogla se vidjeti „Priča sa istočne strane” Darka Lukića u inscenaciji Aide Bukvić nastala u koprodukciji BNP-a Zenica i SARTR-a.

Dževad Karahasan, dramski pisac, romansijer, pripovjedač, esejist, čovjek čvrsto ukorijenjen u pisanoj riječi, dakle književnosti ali i pozorišnoj umjetnosti, svijet promišlja i istražuje i u svojim dramama. “Koncert ptica” to potvrđuje: saga je to o putovanju kroz život u traženju smisla i opravdanosti postojanja čovjeka na zemlji, temeljena na tragu dva velika uzora – jedan stiže iz drevne Grčke i često se smatra ocem komedije, riječ je naravno o Aristofanu, drugog se navodi kao jednog od najpoznatijih ranih pjesnika sufista i ime mu je Fariduddin Attar.

Šadrvan

U igri je znači Aristofanova komedija „Ptice” i Fariduddinov spjev „Sabor ptica”, oba djela svakako  utopistička, prožeta idejom o mogućoj boljoj, čovjeka dostojnijoj za život zemlji odnosno državi ali i o nužnoj preobrazbi čovjeka koji bi mogao živjeti u takvoj zajednici no tek kada se duhovno pročisti i dostigne određeni stupanj prosvjetljenja. U maloj notici iz programske knjižice predstave Karahasan to stremljenje daje metaforički, kroz sliku ostarjela čovjeka koji se nakon života provedenog u težnji da sazna i spozna svijet konačno vraća kući i u šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda vidi lice starca:

“Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi…”

To je ta duhovna potka na kojoj Karahasan gradi dramu –  upoznaj sebe da bi mogao odlučivati o svijetu, suditi drugima, shvatiti druge.
“U tebi je tvoja snaga, u tebi je temelj mira sa svijetom” implicitno se poručuje jednom replikom. Na samom početku je, naravno, kaos i noć, iz tog ništavila Aleš Kurt podiže predstavu, njegovi protagonisti – ljudi i ptice prvo se suočavaju sa neumitnošću nestanka i odlaska sa ovoga svijeta:

“Sve stari, prolazi i umire” čujemo već vrlo rano u predstavi, to je jedan ključ kojim je moguće dešifrirati brojne kodove i zagonetke što ih tekst u sebi nosi – bilo da govori o samoći, vječnoj mladosti, položaju umjetnika u svijetu, težnji za prevazilaženjem banalnog, materijalnog i površnog u životu, eksperimentima u genetici, hormonskim terapijama, ulozi i mjestu vođe na čelu svjetskog poretka…

Glumački ansambl Kamernog teatra 55, predvođen izvanrednom Tatjanom Šojić u dvostrukoj ulozi mame Ghaline i potom ptice Gavran, u kojeg se majstorski transfomira glasom, likom, gestom i pokretom, a čine ga Mirsad Tuka, Amar Selimović, Senad Alihodžić i Aida Bukva, vrlo se dobro prilagođava vrlo zahtjevnom zadatku – riječ je ipak o transponiranju ne uvijek lako razumljivog i često vrlo filozofski intoniranog Karahasanovog dramskog pisma u jasnu i točnu scensku sliku, u prizor koji bi publika trebala razumjeti.

Mistično putovanje

Kurt to nastoji postići prevodeći dobar dio igre na plan fizičkog teatra čija bi ekspresija trebala to lakše postići i glumcu ponuditi put kojim bi se sigurnije kretao kroz ponekad ne baš sasvim prohodno dramsko tkivo komada. Vrlo dobro pogođena maska, uz korištenje tehnika plesnih pokreta i kretanja što se koriste u teatru Dalekog istoka i mogu podsjetiti i na borilačke vještine tog podneblja predstavi daju poseban štih, a i u sretnom su suglasju su sa tom vječitom temom traženja smisla i opstojnosti kroz mistično putovanje vremenom i prostorom da bi se pronašlo sebe.

Potraga za srećom, izgubljenim vremenom potrošenim uludo ali i vječita čežnja za ljubavlju tema je zeničko-sarajevske predstave „Priča sa Istočne strane” rađene prema dramskim minijaturama Darka Lukića u režiji Aide Bukvić. No, o tom pozorišnom projektu opširnije i detaljnije u sutrašnjoj kronici 13. festivala bosanskohercegovačke drame.

Posted by on 2014-05-14. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login