U posjeti: ARK – Atomska ratna komanda u Konjicu

Više od 3′000 kvadratnih metara savremenog bunkera duboko u utrobi planine Prenj je u slučaju izbijanja 3. svjetskog rata, nuklearnog prepucavanja istočnog i zapadnog bloka u kojem bi prema mračnim scenarijima Jugoslavija bila kolateralna šteta ili neke treće nepodopštine trebao služiti kao sigurno utočište Josipu Brozu Titu i njegovoj sviti.

Bunker nikad nije poslužio svojoj svrsi mada je uvijek bio spreman odmah primiti Josipa Broza Tita i Vrhovni štab.

Za postojanje i namjenu ovog objekta znalo je samo desetak generala u Jugoslaviji i petnaestak onih koji su radili na opsluživanju bunkera.

Podzemni bunker ARK , vojnog naziva “D-O” bivša JNA je gradila od 1953. do 1979. godine. Za izgradnju ovog podzemnog zdanja, koje omogućava da 350 ljudi normalno živi u utrobi zemlje neograničeno vrijeme, uloženo je 4,5 milijardi američkih dolara. JNA je više novca dala samo za aerodrom “Željava” kod Bihaća, te splitski vojnu luku.

Objekt je otporan na nuklearni udar od 25 kilotona. Sastoji se od tri dijela. Tri vanjske kuće, koje nalikuju na veće vikendice, samo su kamuflaža za ulaze u tri tunela koji vode u unutrašnji zaštićeni dio, koji se sastoji od 12 velikih blokova.

Posebna klima omogućava da temperatura u objektu uvijek iznosi 22 stepeni Celzijusa. Bunker ima svoj vodovod, agregat, filtere za zrak, i sve ostalo potrebno za život 200 metara ispod zemlje.

Radio-relejni centri koji su bili smješteni na okolnim vrhovima Kiser i Zlatar služili su kao veza bunkera sa ostatkom svijeta. Pod zemljom se nalazilo tijelo, dok su na okolnim brdima bila osjetila i glava ovog objekta. Nikad, pa ni u posljednjem ratu komunikacije nisu bile prekinute.

Obilazak objekta ARK je nešto sasvim novo i drugačije od svega sa čime ste se ikad mogli sresti.

Kakvim velom tajne je ovaj objekat bio obavijen u prošlom sistemu, govori i podatak da je u toku radova na njemu iskopano preko 20 hiljada kubika materijala, a da niko nije znao šta se dogada i gdje je sklonjena tolika zemlja.

Vanjski izgled objekta u koji ulazite ne obećava mnogo jer se ne razlikuje od izgleda prosječne kuće. Upravo ta zgradica je kamuflaža ulaza u tajni objekat. Prvo, pravo iznenađenje čeka već na ulazu. Jedna, druga i treća pancirna vrata, zastrašujuće težine i debljine. Metalne barikade nisu slučajno na ulazu, Čelicna vrata sa međuprostorima koji ih dijele imaju posebnu ulogu zračnih pretkomora za amortiziranje vanjskih udara.

Nakon toga slijedi “zaštićeni dio” koji se prostire na 6′584 kvadratnih metara. Temperatura u objektu je vrlo prijatna i uvijek je ista uz konstantnu vlažnost od 65 – 71 promil, što se kontroliše i dozira pomoću moćnih klima uređaja.

Hodnici su povezani, ali za laike je svaki isti, pa je pravac kretanja nepoznanica za sve koji nisu u duže vremena boravili u objektu. Na plafonu su razapeti kablovi i žice raznih namjena, a provedene su u sve prostorije.

Prolaskom kroz hodnike, osvijetljene neonskim lampama, na čelicnim vratima prostorija su još uvijek vidljivi jarko crveni pečati sa oznakama JNA. To su bile sobe u kojima su bili smješteni ratni planovi sa mapama za borbena dejstva za cijelu SFRJ. Tu su bile smještene najveće vojne tajne, koje su sistemski uništene paljenjem koje je trajalo puni mjesec dana.

Prva prostorija, je prostrana i svijetla sa pratećim uređajima na zidovima – Operativni centar, komandno mjesto tadašnjeg Štaba JNA. Dominiraju sredstva veze, velika telefonska centrala, pomoću koje
se moglo stupiti u kontakt sa bilo kojom jedinicom JNA lociranom na terenu. Namjena Operativnog centra je primanje i zaštita najviših oficira, odakle bi oni rukovodili i komandovali Oružanim snagama, kako u ratu, tako i u drugim kriznim situacijama poput nuklearnog, biološkog, artiljerijskog ili nekog drugog napada.

“ARK” posjeduje 21 zasebni sistem koji mu omogućava nesmetan rad veze, transformatora, agregata, klima uređaja, rezervoara, cisterni za gorivo, prečiščavaća otpadnih voda, grijanja, saniteta, kuhinje… Svi sistemi su uduplani, odnosno imaju svoju istovjetnu rezervnu varijantu, pa nema bojazni od prestanka rada. Za najznačajnija postrojenja su bili uskladišteni i rezervni dijelovi. Uređaji su koncipirani tako da funkcionišu bez dostave zraka iz atmosfere, odnosno, sami ga proizvode i obnavljaju.

Objekat je prvenstveno namjenjen zaštiti od nuklearnog rata, te može da izdrži nuklearni udar od 30 kilotona bez ikakvih posljedica po lica koja borave u njemu. Bez kontakta sa površinom i bez ikakve štednje u bilo kojem smislu ovdje se može živjeti 14 dana.

Slijedi, svakako najatraktivniji, Predsjednički blok. Namjenjen za smještaj porodice Broz, ostao je potpuno netaknut. Ulazite u objekat u objektu, dodatno zaštićen i uređen na 170 metara pod zemljom. Tapete na zidovima, etisoni i prateća oprema, slikovito govore da se nalazite u prvoj klasi objekta “ARK”. Tu je sala za sastanke, spavaća soba sa bračnim krevetom na kojem su još uvijek najloni, radna soba i moderno kupatilo gdje je sve na svom mjestu, peškiri za ruke i toaletni sapun iz sedamdeset i neke.

Zatim slijedi niz indentičnih soba, opremljenih krevetom, radnim stolom i sredstvima veze. Rezervisane su bile za ličnu pratnju predsjednika.

Kuhinja i sanitet su posebno poglavlje. Kuharima je na usluzi bila najsavremenija aparatura i srebreni pribor, dok se sanitarni blok bolnice u malom, sa operacionom salom i rendgen aparatima koji su dozvoljavali i najteže medicinske intervencije.

Tu su njoš i centar veze, rezervoari za vodu kapaciteta 170 kubnih metara i energetsko srce “ARK”-a, gdje se nalaze transformatori za proizvodnju električne energije.