A za zločince povelja: Zahvalnice ljudima koji su nam uništili živote

Republika Srpska, Narodna skupština, zahvalnice

Ovakvo ponašanje vlasti, gdje se od zločinaca prave heroji, jedan je od krivaca zašto nam je mlada populacija ovako sterilna, ali i zašto je sve manje onih koji misle svojom glavom.

Vlasti u RS juče su obilježile 25 godina rada Narodne skupštine Republike Srpske. Predsjednik ove institucije Nedeljko Čubrilović dodijelio je u Banjaluci zahvalnice prvom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, potpredsjednicima Biljani Plavšić i posthumno Nikoli Koljeviću, te svim predsjednicima Skupštine Momčilu Krajišniku, Draganu Kaliniću, Petru Đokiću, Dušanu Stojičiću i Igoru Radojičiću.

Dobro ste čuli, Momčilu Krajišniku, Radovanu Karadžiću i Biljani Plavšić. Ljudima koji su ispisali najcrnje stranice srpske istorije u BiH. Ljudima koji su presuđeni ratni zločinci. Koji su pet godina bili gospodari života i smrti, igrali se sa ljudskim životima i u konačnici proglašeni krivima za najveća stradanja u BiH.

Zašto onda otvoreno ne reći zbog čega su oni dobili povelje Narodne skupštine?

Momčilo Krajišnik: Povelja za proganjanje, uništavanje, ubijanje, deportaciju i nasilno prebacivanje, te zločine protiv čovječnosti.

Radovan Karadžić: Povelja za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti nad Muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH, 1992-95, ali i za progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno preseljenje.

Biljana Plavšić: Povelja za zločine protiv čovječnosti počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka naglašava da je ovakvo ponašanje vlasti u RS prijetnja za mir i suživot u BiH.

“Ako samo pogledamo kako se sistematski odaju priznanja onima koji su gospodarili našim životima za vrijeme rata i koji su nas u njega uvukli, jasno nam je da su ove povelje samo nastavak politike koja se sprovodi kod nas. Upravo taj Krajišnik i Biljana Plavšić su dočekivani u RS kao heroji, nedavno je imenovan i jedan studentski dom po Radovanu Karadžiću, sad imamo ove povelje, a za nekoliko godina ćemo dobiti i ulice po imenima ratnih zločinaca. To je loše za sve nas, ali prije svega za povratničku populaciju koja je u RS”, tvrdi Žolja.
Prema njegovim riječima, na ovaj način, odavanjem priznanja ratnim zločincima, mi polako, ali sigurno idemo u nepoznatom pravcu koji bi opet mogao da bude poguban po sve nas.

“Ako pogledamo da se mjesec unazad stalno zveckalo oružjem, moram da priznam da me je pomalo strah gdje idemo. Da li mi srljamo u novi sukob? Pogledajte samo, vlasti nemaju čime da se pohvale, pa onda proizvode tenzije. Sa druge strane, ovim postupkom je nanesena ogromna šteta RS. To su osuđeni ratni zločinci, koje je trebalo skloniti na margine, a ne da im se odaju zasluge i daju povelje. Oni su prijetnja za RS. Ali, opet kažem, možda neko to i želi, možda neko želi da nam postavi kao uzore ratne zločince, a ljude opet šalje u rat, da štite ovakve stavove i osobe. Opasno je što se šalje poruka mladim ljudima o jednom drugačijem karakteru rata. RS se treba držati Srđana Aleksića i takvih poštenih ljudi koji su bili u ratu. Trebamo pružiti ruku, graditi mir i gledati naprijed, a ovo što se radi je potpuno surotno”, rekao je Žolja.

Iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj smatraju potpuno neprihvatljivim da se među osobama kojima je Narodna Skupština RS dodijelila povelje za zasluge, povodom 25 godina postojanja i rada Narodne Skupštine, nađu i tri osobe koje su pravosnažno osuđene za ratne zločine.

“Umjesto da se aktivno i institucionalno radi na procesima suočavanja s prošlošću i da se učine napori za pronalaženje posmrtnih ostataka nestalih osoba, te da se radi na poboljšanju pozicije žrtava rata u RS i u BiH, glorifikuju se osobe koje su osuđene za ratne zločine i politike koje su zasnovane na etničkom čišćenju, progonima i zločinima protiv civilnog stanovništva”, navode u Helsinškom odboru za ljudska prava RS.

Predsjednik ove organizacije Branko Todorović naglašava da je bilo za očekivati da će NSRS, 20 godina nakon rata, imati dovoljno mudrosti i hrabrosti da se aktivno posveti izgradnji mira i da se distancira od svih politika kojih se svi trebamo stidjeti i koje treba osuditi, a ne da se na ovaj način ponovo želi graditi atmosfera međuetničkih i međureligijskih podjela, nepovjerenja i straha.

On objašnjava da je ovo samo jedan od načina djelovanja aktuelne vlasti, koja na neprihvatljiv način, konstantno pokušava da se nametne kao opcija sa većom nacionalnom, pa da kažemo i nacionalističkom sviješću, od one kojoj bi to bilo prirodno.

I profesor na Univerzitetu u Banjaluci Miodrag Živanović smatra da je nedopustivo da se odaju priznanja onima koji su nas odveli u sunovrat i uništili tolike živote.

Da zlo bude veće, kaže Živanović, ovo nije prvi put da se institucije RS tako odnose prema našoj nedavnoj prošlosti, stvarajući vrijednosti koje su užasavajuće.

“To je nastavak istog filma i u svakom slučaju to nije dobro za moralni kredibilitet RS i njenih institucija. Mi umjesto da gradimo neke univerzalne i neke naše vrijednosti, okrećemo se nečemu što se ne bi smjelo ni pomisliti”, rekao je Živanović.

Prema njegovom mišljenju, ovakvo ponašanje vlasti, gdje se od zločinaca prave heroji, jedan je od krivaca zašto nam je mlada populacija ovako sterilna, ali i zašto je sve manje onih koji misle svojom glavom.

“Svakim danom je sve manje mladih ovdje, dobrim dijelom zbog toga da ne bi bili taoci ovakvih vrijednosnih sunovrata poput dodjele ovih prznanja i povelja presuđenim raznim zločincima i onima koji su učestvovali u ispisivanju najcrnjih stranica naše istorije. Ipak, moram naglasiti da je pogubno i to što je akademska zajednica u RS bez ikakvog odgovora na ovakve stvari. Jednostavno se izgubilo i to kritičko mišljenje i odnos prema društvu i njegovim vrijednostima”, naglašava Živanović.

Piše: Milovan Matić