Balkanska ruta: Frontex uključen u pushbackove?

Sve više migranata koji se nalaze u Grčkoj pokušavaju se preko Albanije prebaciti do zapadne Europe. Mnogi tvrde da Frontex aktivno sudjeluje u ilegalnim protjerivanjima, takozvanim „pushbackovima“.

migranti
migranti

Sirijac Ali al-Ebrahim ima 22 godine. Iz Manbidša, grada u blizini Alepa je pobjegao 2018. Od rata. Grad su tada kontrolirali Kurdi. Kaže da su ga htjeli prisiliti da sudjeluje u borbama.

Al-Ebrahim je najprije otišao u Tursku. Kada je stigao u Antakyu, prvi turski grad nakon što je prešao sirijsku granicu, turske vlasti su ga registrirale – i bez navođenja bilo kakvih razloga vratile u Siriju, priča nam ovaj mladić na vrlo dobrom engleskom. Jedna od posljedica tog čina je bila da mu je od tog trenutka na rok od pet godina bio zabranjen legalni ulazak u Tursku.

Svejedno je on odlučio da se ponovno pokuša prebaciti u susjednu zemlju – ali ovaj put njegov cilj nije bila Turska, nego Grčka. Nekako se uspio probiti do turske obale Egejskog mora, i čamcem prebaciti na grčki otok Leros, gdje je podnio zahtjev za dodjelu azila. Ali taj zahtjev je odbijen, s obrazloženjem da je Turska sigurna treća zemlja.

Ali on nije smio natrag u Tursku. A pogotovo se nije mogao i htio vratiti u Siriju. Grčkim vlastima je sve to bilo svejedno: “Novi grčki premijer Kyriakos Mitsotakis je jako strog prema migrantima”, objašnjava nam 22-godišnji Sirijac. “I zato sam odlučio otići u Albaniju.”

Zastava Europske unije

Ali al-Ebrahim tvrdi da je u septembru 2020. s pet drugih osoba autobusom krenuo prema Ionnini na sjeveru Grčke. I onda su dalje nastavili pješice prema albanskoj granici. Grčka policija ih nije primijetila, kaže nam.

I dodaje da su ih na albanskoj strani granice zaustavili suradnici Frontexa, Agencije Europske unije za zaštitu granica, te ih predali lokalnim vlastima u pograničnom mjestu Kakavia. Na naše pitanje kako zna da se radilo o pripadnicima Frontexa, al-Ebrahim odgovara: “Prepoznao sam ih po trakama na rukavima.” Frontexovi ljudi na rukavima imaju svijetloplave trake (naslovna fotografija) na kojima je zastava EU-a.

5000 eura za transfer do Austrije

Ali al-Ebrahim nam priča da je s drugim migrantima molio albanske vlasti da im dodijele azil, i da su im oni rekli da ne mogu pokrenuti nove zahtjeve za dodjelu azila – zbog pandemije koronavirusa. I onda su ih, kaže, vratili u Grčku, a da pritom nisu obavijestili grčke vlasti.

Sirijac je više sreće imao prilikom drugog pokušaja prelaska na albansko tlo. Preko Tirane i Kosova uspio je stići u Srbiju, otkrio je reporterima DW-a tijekom intervjua koji je vođen u jednom izbjegličkom kampu kod Sombora, blizu mađarske granice. I sad želi dalje, do Austrije. Ali „usluge” krijumčara su skupe, kaže nam: navodno se mora platiti 5000 eura za transfer do te zemlje.

Zatvor umjesto azila

Britanka Hope Barker je čula puno takvih izvještaja. Ona koordinira projekt “Wave Thessaloniki”, u Solunu – u okviru projekta migrantima na „Balkanskoj ruti” se pomaže doniranjem hrane, pružanjem medicinske ili pravne pomoći. Solun je dugo vremena bio sigurna luka za migrante, kaže Barker za DW, i dodaje da je onda koncem 2019. vlast preuzela nova konzervativna vlada.

Početkom prošle godine na snagu je stupio novi zakon kojim je Grčka znatno pooštrila odnos prema migrantima: „Umjesto da osobama koje traže azil daju papire, sada ti ljudi mogu završiti i 18 mjeseci u zatvoru, a da se njihov slučaj uopće ni ne provjeri”, objašnjava Hope Barker. „Boravak u zatvoru se onda može produžiti za još 18 mjeseci.”

Pushbackovi od strane Frontexovih ljudi?

Baker tvrdi da se „pushbackovi”, odnosno ilegalno vraćanje migranata i izbjeglica, ne događaju samo direktno na granici, već i u unutrašnjosti. Zbog straha od takvog tretmana, migrant na svom putu prema zapadu Europe u međuvremenu pokušavaju izbjeći susret s grčkim vlastima. Humanitarni radnici kažu da “veći broj pushbackova” uočavaju i na granici između Sjeverne Makedonije i Albanije.

Pritom ima sve više naznaka da u ilegalnom vraćanju sudjeluju i suradnici Frontexa. “Imamo iskaze svjedoka koji kažu da službenici pričaju na primjer njemački, da nose svijetloplave trake s europskom zastavom”, kaže Hope Baker.

Frontex demantira

Naša sugovornica naglašava kako je teško dokazati da se doista radi o pushbackovima, razlog je nepregledna situacija na grčkim granicama: „Mi znamo da je Frontex aktivan u Albaniji”, tvrdi Baker, i dodaje: “Mi znamo da su na rijeci Marici (na grčko-turskoj granici, nap. red.), mi znamo da se tamo svakodnevno događaju pushbackovi. Nevjerodostojno je kad netko misli da oni ništa o tome ne znaju ili da nisu u to uključeni.”

Na upit DW-a o tim optužbama, glasnogovornik Frontexa je odgovorio: „Frontex je provjerio neke prigovore i nije pronašao vjerodostojne dokaze koji bi potkrijepili te optužbe.” Osim toga, EU agencija za zaštitu granica je „odlučna u namjeri da se pridržava najviših standarda u pograničnim kontrolama u okviru naših operacija.” Frontexovi djelatnici su, tvrdi se nadalje, dužni poštivati kodeks ponašanja, a tamo u jednom odlomku koji se tiče sprječavanja ilegalnih vraćanja preko granice odnosno poštivanja ljudskih prava, stoji kako se njihovo djelovanje „mora odvijati u skladu s Europskom poveljom temeljnih ljudskih prava”.

Zaštita granica „izvana”

Zašto Frontex uopće štiti granicu Europske unije „izvana”, dakle s albanskog teritorija, zemlje koja nije članica Unije? Frontexov glasnogovornik na naš upit kaže da je cilj „podržati zaštitu granica, zaustaviti iregularne migracije, također i prekogranični kriminal, između ostaloga krijumčarenje ljudi, terorizam i spriječiti moguće rizike i prijetnje povezane uz sigurnosna pitanja: „Suradnja sa zemljama zapadnog Balkana je prioritet Frontexa. Agencija pritom pruža podršku tim zemljama, kako bi u praksi mogli poštivati standarde EU-a i primjenjivati uspješne primjere koji se tiču upravljanja granicama i sigurnošću.”

Pritom se isplati baciti pogled na drugu, na grčku stranu granice. Dok je vojska i policija sveprisutna na tursko-grčkoj granici, a u nadzoru im pomaže i Frontex, u brdima i planinama između Grčke i Albanije samo se rijetko može vidjeti ljude u uniformama. Upravo zbog toga je ova ruta, koja od Grčke vodi prema zapadu Europe, na glasu kao sigurna.

Put na zapad

Brojni migranti iz Soluna zato odlaze do Kastorie, jednog pitoresknog gradića udaljenog oko 30 kilometara od granica s Albanijom. „I od tamo nas policija preuzima iz buseva i vodi do albanske granice”, priča Zakarias u Wawe-centru u Solunu. On je Marokanac, preko Turske je došao u Grčku.

Takve glasine često se šire među migrantima. One uglavnom nemaju nikakve veze s istinom. I svejedno ti muškarci u popodnevnim satima sjedaju u autobus koji kreće u smjeru granice, među njima je i 46-godišnji Saleh Rosa, također Marokanac. On je već godinu dana u Grčkoj, u Solunu dugo vremena nije imao stalni stan. „Grčka je dobra zemlja, ali ne mogu ovdje živjeti”, kaže Saleh Rosa. On želi dalje, prema zapadnoj Europi – preko Albanije, Kosova, Srbije i Mađarske.

Policijske kontrole

Neposredno prije dolaska u Kastoriu policija zaustavlja autobus. Na jednom parkingu čekaju policijska vozila s uniformiranim službenicima. Dva muškarca koji ne nose uniformu ulaze u bus i kažu da su također policajci. Ne pokazuju svoje službene iskaznice i ciljano idu prema strancima u autobusu – i onda uhićuju Saleha, Zakariasa i druge migrante.

Istu večer, negdje oko 23:00, migranti nam šalju poruku preko WhatsAppa, odnosno Google-lokaciju na kojoj se nalaze. Tvrde da su ih dva muškarca (koji nisu nosili uniforme) odvezli u jedno mjesto udaljeno oko 15 kilometara od albanske granice. Kasnije, prilikom ponovnog susreta u albanskom glavnom gradu Tirani, Saleh Rosa ponavlja svoju verziju priče i naglašava da službenici nisu kontrolirali nikakve dokumente.

Različite verzije priče

Na upit DW-a nadležna policijska postaja je potvrdila da policajci doista kontroliraju na cesti, a potvrđena je i egzistencija dvojice muškaraca koje su spomenuli migranti – one dvojica bez uniforme. Ali policijska verzija priče se ipak znatno razlikuje od svjedočenja migranata iz Maroka: policija je, kako se tvrdi, htjela provjeriti borave li ti muškarci legalno na tlu Grčke. Nakon što je to provjereno, policija ih je ponovno pustila, stoji u odgovoru na naš upit.

Po navodima migranata, samo je Saleh Rosa legalno u Grčkoj. Ostali muškarci uopće nisu registrirani. Otežavajuća okolnost je pritom i činjenica da je trenutno u Grčkoj na snazi odluka o zabrani izlazaka i kretanja, zbog pandemije koronavirusa. Samo u iznimnim slučajevima dozvoljeno je kretanje, odnosno prelazak iz jednog u drugi okrug. Dakle, čak i da su migranti imali papire kojim se dokazuje da legalno borave u Grčkoj, oni su morali biti kažnjeni zbog kršenja korona-pravila. Ali o tome nam policija ništa nije htjela reći.

Posted by on 2021-01-08. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

You must be logged in to post a comment Login