Bh. humanitarka na putu za Bejrut

Vanja Crnojević, humanitarna radnica porijeklom iz Bosne i Hercegovine (BiH), koja od 1991. godine živi u Švicarskoj, nada se da će uspjeti da početkom naredne sedmice stigne u Bejrut.

Nakon stravične eksplozije početkom mjeseca u luci u glavnom gradu Libana, humanitarna organizacija “Borderfree Association”, koju je Crnojević osnovala prije pet godina u Cirihu, započela je prikupljanje pomoći za ugroženo stanovništvo u Bejrutu.

“Putovanje otežava pandemija korona virusa, inače bismo već bili na putu u Bejrut. Međutim, zbog svih tih testova i potrebnih osiguranja za organizaciju, malo se razvukao taj plan za put. Odlučili smo da je ponedjeljak iduće sedmice idealan da krenemo u Bejrut, s tim što ćemo morati 24 sata biti u karanteni, tako da računam da bismo u utorak uveče ili u srijedu mogli biti na terenu”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vanja Crnojević.

Volonterka ove organizacije iz Švicarske već je stigla u Bejrut. Na koji način će biti pružena pomoć ugroženim Libancima zavisi od stanja na terenu.

“Mislim da je trenutno najpotrebnija pomoć u hrani i da se kao volonteri priključimo lokalnom stanovništvu u raščišćavanju zgrada i ulica. Idemo u tom smjeru da možda otvorimo uličnu kuhinju gdje bismo mogli da dijelimo hranu, čaj, vodu ljudima koji su na ulici. To ćemo još vidjeti na licu mjesta”, kaže Vanja i dodaje:

“To je uvijek taj prvi korak koji napravimo u ovakvim situacijama. Poslije toga je drugi korak da vidimo što je najpotrebnije, jesu li to, na primjer, renoviranja stanova, kuća i slično. Onda pišemo projekte, obraćamo se fondacijama, tražimo više para i krećemo u akciju.”

Humanitarna organizacija Borderfree prisutna je u Libanu već oko godinu i po dana.

Njeni aktivisti pomažu izbjeglicama iz Sirije koji su smješteni u kampovima.

Nakon izbijanja pandemije korona virusa sredinom marta ove godine Vanja i njene kolege odložili su odlazak u Liban.

“U Libanu imamo tim volontera koji su sami izbjeglice iz Sirije. Planiramo smo da napravimo jednu mobilnu kliniku za pružanje medicinske pomoći u izbjegličkim kampovima. U martu smo trebali da krenemo, međutim, nismo mogli zbog COVID-a 19”, navodi Crnojević.

“Prije dvije sedmice smo htjeli ponovo da krenemo. Bili smo u Beogradu. Iz Beograda više nije bilo direktnih letova. Zbog toga smo namjeravali da idemo automobilom preko Bugarske za Tursku i dalje u Liban. U tom momentu su Bugari zatvorili granice tako da smo odgodili put. Na svu sreću nismo bili u Bejrutu kad se dogodila eksplozija, ali, kao što sam već rekla, odlučili smo da poslije tragičnih događaja što prije krenemo za Bejrut”, priča ona.

Prije pet godina Vanja je osnovala humanitarnu organizaciju sa željom da pomogne izbjeglicama i migrantima iz Sirije, Afganistana i drugih država na Balkanskoj ruti.

Ova organizacija danas ima svoje predstavništvo u Srbiji gdje njeni aktivisti pomažu migrantskoj populaciji.

Među projektima u Srbiji je bila i kupovina kuće, koja je opremljena za boravak maloljetnih izbjeglica bez pratnje roditelja.

“To je jedan od najvećih dosadašnjih projekata Borderfree organizacije. U Srbiji naša organizacija ima potpisan Memorandum o saradnji sa Ministarstvom za socijalnu politiku i Komesarijatom UN-a. Tu se smještena djeca iz Sirije, Afganistana, sad imamo i dvije djevojčice iz Kameruna, koje su same stigle u Srbiju. Njihova majka se utopila u Turskoj. Za tu djecu nije adekvatan smještaj u kampovima u Srbiji”, navodi Crnojević.

Nakon izbijanja zaraze koju uzrokuje COVID-19 Vanja Crnojević je učestvovala i u dopremanju pomoći u Srbiju, ali u Maglaj, bosanskohercegovački gradiću kojem je rođena prije 40 godina.

“U ovoj ‘korona situaciji’, za Maglaj smo izdvojili veći dio našeg budžeta. Prije mjesec dana sam bila u Maglaju. Pomagali smo sa paketima hrane, u lijekovima, te osigurali direktnu finasijsku pomoć ljudima koji su ostali bez posla. U BiH je komplikovana politička situacija tako da nisam razmišljala o registrovanju organizacije kao u Srbiji”, riječi su Vanje Crnojević koja dodaje:

“Pomažemo u Tuzli koliko možemo. Dosad smo pomagali volonterima koji rade sa izbjeglicama u Tuzli. U pitanju su manje količine pomoći. Pomagali smo Maglaju poslije poplava 2014. godine. Tada smo prikupili 15 tona pomoći i dovezli u Maglaj. Vezana sam za Maglaj pošto sam tu odrasla.”