Bilježnica Robija K.: Špiro i Frane

Onaj barba Špiro iz pandurije je provirijo kroz ponistru od tatinog škodilaka i rekao je: „Oćetel mi pokazat testove na koronu?“ Mi obitelj smo baš bili išli da ćemo se iskrcat sa škodilakom iz trajekta. Mi smo sa trajektom pičili kod mog dida na Šoltu. Dok smo pičili sa trajektom ja sam na zadnjem sicu ponavljao gradivo iz vjeronauka. Ja sam mamu pitao: „Mamac, kako se zvala Isusova žena?“ Mama je rekla: „Isus nije ima ženu, malac! Nego dvanest istospolnih partnera!“ Tata se keserijo: „Tek posli je od elđibiti zajednice nastala vjerska zajednica! Bereš, malac?“ Samo prije iskrcavala iz trajekta je kod škodilaka napečijo se murac Špiro i tražijo je testove na koronu. Tata je zinijo: „Molin?“ Murac Špiro je rekao: „Jel imate testove na koronu?“ Tata je pitao: „Koje testove na koronu, čoviče?“ Murac Špiro je rekao: „Negativne! Bez negativnih testova vas ne smin pustit na otok!“

Bilježnica Robija K
Bilježnica Robija K

Piše Viktor Ivančić, Peščanik

Nama u škodilaku je uletila zblentoza. Tata je murcu rekao: „Koja ti je to spika, jebate? Pari da dolazimo u Ameriku!“ Murac Špiro je dignijo ombrve i pitao je: „A šta smo mi gori od Amerikanaca, moliću lipo?“ Mama je nagnila se prema ponistri i rekla je: „ Aj nemojte nas pilat, šjor Špiro, bog van da zdravlja! Priša nan je iskrcat se iz trajekta!“ Onda je tata upalijo motor od škodilaka da će krenit. Samo murac Špiro je lupnijo sa dlanom po šoferšajbi. Onda je on mašijo se rukom za dršku od pištolja i podviknijo je: „Odma da si izgasija tu makinju! Nemoj me tirat da upotrebin silu!“ Tata je ugasijo škodilaka i zaškarpunijo se po faci. Mama je zlamenovala se: „Ujme oca, isina, iduha…“ Murac Špiro je rekao: „Šta se čudiš, koji klinac? Pokaži traženu dokumentaciju paš moć proć! Ne možete dolazit iz inozemstva na Šoltu ako niste testirani na koronu!“

Onda je moja mama rekla: „Kojeg inozemstva, za gospu blaženu? Mi smo sad iz Splita!“ Murac Špiro je rekao: „A šta ja drugo govorin?“ Tata je podviknijo: „Ali Split je u Hrvackoj, čoviče božji! Nije Hrvacka inozemstvo!“ Murac Špiro je rekao: „Nije za vas kad ste iz Hrvacke! Al stavi se malo u moj položaj!“ Tata je pitao: „Koji tvoj položaj?“ Murac Špiro je rekao: „Moj položaj je na Šolti! A to šta Hrvacka oduvik ima velikosrpske apetite prema Šolti, to je vaš problem! Jel imate testove ili nemate?“ Ja sam sa zadnjeg sica rekao: „Iman ja test iz matuše! Negativan je!“ Tata je rekao: „Ti mali ne pizdi!“ Mama je rekla: „Ti mali ne pizdi!“

Onda je onaj noštromo od trajekta odiza doviknijo: „Oće li to više, ljudi? Moran iskipat trajekt i pičit turu za Split!“ Murac Špiro je njemu doviknijo: „Teži slučaj, Joke! Nemaju testove na koronu! Ne mogu ih pustit na otok!“ Noštromo je zavrtijo sa glavom: „C,c,c, kakvog sve svita ima… Onda nema druge nego da se odma vrate sa nama u Hrvacku! Samo moraće platit kartu za nazad!“ Onda je tata fljasnijo sa rukama po timunu i dreknijo je: „Ama prestanite nas više prcat u glavu, ljudi božji! Mi smo cilo vrime u Hrvackoj!“ Murac Špiro je nanišanijo sa kažimprstom prema njemu i rekao je: „Nemoj vriđat, prika, znaš! Ja bi se prije ubija nego živija u zemlji di presjednik države vraća ordene ratnom zločincu!“

Moja mama je raširila ruke: „Pa šta mi imamo sa tim?“ Murac Špiro je rekao: „U tome i je problem, draga gospođo! Svi Hrvati govore da nemaju ništa sa tim!“ Onda sam ja sa zadnjeg sica rekao: „Ja ovo ne kužim! Ko je kome vratija oredene?“ Murac Špiro je rekao: „Presjednik Milanović je vratija ordene zločincu Glavašu! Il je bilo obratno? Viš ne mogu se sad sitit…“ Onda je murac okrenijo se prema noštromu i doviknijo je: „Joke, jel ono Milanović vratija ordene Glavašu il je Glavaš vratija ordene Milanoviću?“ Noštromo je doviknijo: „A ne pratin ti ja vanjsku politiku, Špiro! Meni je to sve isti kurac!“

Samo onda je moja mama izašla iz škodilaka i pitala je murca Špira da jel može doć časkom sa njom na stranu. Murac Špiro je rekao da može. Onda su njih dva odgibali u kantun od trajekta. Onda je mama nagnila se prema murcu i utiho je rekla: „Šjor Širo, ja tačno znan šta vi radite…“ Murac Špiro je pitao: „Šta ja to radin?“ Mama je rekla: „Aj pošteno priznajte da vas je posla moj ćaća da nas zajebajete! Nema šanse da on ovo nije zakuva! Ovo je bez greške njegov rukopis!“ Murac Špiro je piljio u mamu i stiskao je usta. Mama je piljila u njega i skupljala je ombrve. Onda je murac Špiro rekao: „Priznajen!“

Mama je rekla: „Pa kako van se da, čoviče? Mislin, ne čudin se onom starom prdilu, on ne zna šta bi od sebe, ali vi ste ozbiljan čovik, jebemu jarca, čuvar reda…“ Murac Špiro je počeškao se ispod kape i rekao je: „A jebiga bože, fosilac mi je tutnija sto kuna da van složim brumu! A ja govorin, šta ne bi, sto kuna je sto kuna, ionako se na Šolti ubivan od dosade…“ Mama je pitala: „I šta ćemo sad?“ Murac Špiro je rekao: „Pa kažen, on mi je da sto kuna, a vi kako oćete…“ Mama je zarežala: „Mi se oćemo iskrcat iz trajekta!“ Murac Špiro je rekao: „E, a ne mogu vas sad pustit na otok ako je čovik pošteno platija!“ Mama je gledala sa zinutim ustima. Onda je ona pitala: „Koliko tražiš?“

Tata je pičijo sa škodilakom priko Grohota prema Nečujmu i arlaukao je: „Ja majkemi ne mogu virovat da smo debilu morali platit stopedes kuna da nas pusti iz trajekta! Ne mogu to virovat!“ Mama je rekla: „Aj smanji malo gas! Jošćemo sletit u grabu!“ Samo tata je dalje drečao: „To je samo kod nas moguće! Samo u ovon zahodu od države! Svi živi su korumpirani, od vrha do dna! Kriminalac do kriminalca! Bandit do bandita! Lupež do lupeža! Nigdi na svitu se ovo ne može događat nego u ovoj usranoj zemlji!“ Ja sam sa zadnjeg sica pitao: „Kojoj usranoj zemlji?“ Tata je viknijo: „Onoj di presjednik države vraća odlikovanja ratnom zločincu! Jeben ih oba u glavu!“ Mama je rekla: „Aj pripazi malo šta govoriš prid ditetom!“ Tata je rekao: „Šta ću pripazit? Bolje da odma zna u kojoj škovaci od zemlje živi!“ Mama je okrenila se prema meni i rekla je: „Malac, ovo šta čuješ u škodilaku, ostaje u škodilaku! Kapito?“

Samo onda je neko sa znakom stop zamavao nasrid ceste. To je bijo onaj barba Frane iz pandurije. Tata je zaškripijo sa kočnicama. Murac Frane je dogibao do škodilaka i mrgudno je gledao. Tata je spustijo ponistru. Murac Frane je rekao: „Molinvas vozačku i prometnu!“ Tata je pitao: „Šta je bilo? Ali san prebrzo vozija?“ Murac Frane je rekao: „Jesi! Ali sad istražujemo malo teži prekršaj!“ Tata je pitao: „Koji prekršaj?“ Murac Frane je rekao: „Imamo dojavu da ste dali mito službenoj osobi!“ Mama i tata su obisili usta i požutili su po facama. Onda su im face skrenile na zelenkasto. Onda je tata rekao: „Kakve su to gluposti?“ Mama je rekla: „Mi da bi dali mito? Bože sačuvaj!“ Tata je rekao: „Neam blage o čemu pričate!“ Murac Frane je rekao: „Pričan o stopedes kuna koje ste ih dali mom kolegi Špiru da vas pusti iz trajekta!“

Tu je u škodilaku uletila tišinčuga. Murac Frane je rekao: „Kolega Špiro je maloprije sve prizna! Biće pod hitno izbačen iz službe i odveden u pržun zbog korupcije! A oduzeće mu se i ratni ordeni!“ Ja sam sa zadnjeg sica pitao: „Oćel mu ih posli presjednik vratit?“ Murac Frane je rekao: „Naravski da neće!“ Tata je promrmorijo: „O srceliti irudovo…“ Murac Frane je rekao: „Ali moran vas upozorit da je davanje mita kazneno djelo isto ka i primanje mita! Na ovon se otoku to ne dopušta!“

Roditelji su piljili u murca sa zinutim ustima. Onda je tata zamuckao: „Šta bi to sad tribalo značit?“ Mama je zacvilila: „Nećete valjda i nas zdekovat u pržun?“ Murac Frane je rekao: „Nećemo, gospođo! Nego ćemo van za ovi put vratit vaših stopedes kuna! Uz ispriku šoltanske policije šta van ih je naš neodgovorni službenik uzeja!“ Onda je murac Frane izvadijo đenge iz takujina i dao ih je tati kroz ponistru. Murac Frane je rekao: „Sad lipo pođite i nemojte brzo vozit! To šta ste nakerili šahovnicu na registraciji ne daje van pravo da jurcate dvista nasat!“ Tata je raširijo oči i rekao je: „Aj fala van lipa…“ Mama je rekla: „Joj, jako ste ljubazni, šjor pandur, prosto neman riči kako se uzorno ponašate…“ Murac Frane se nasmješkao: „Nou frks, gospođo! Pa nismo u Hrvackoj!“

Robi K. (IIIa)

Posted by on 2021-06-01. Filed under Kolumna. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login