Bosansko bolje sutra iranskih migranata

Hiljade izbjeglica i migranata čeka u Bosni i Hercegovini kako bi našli put do neke od zemalja Evropske unije. Za najveći broj njih BiH je tek tranzitna zemlja, no ima i onih koji su odlučili da svoj novi život odlučili da izgrade upravo ovdje. U toj odluci im je, kako kažu, prije svega pomogla predusretljivost ovdašnjih ljudi, koju na svom dugom putu nigdje osim u BiH, kažu, nisu osjetili.

Moyed i njegova žena Mahtab uče bosanski jezik. Njihova privremena kuhinja pretvorena je u malu učionicu u kojoj se, uz svakodnevnu brigu o djetetu, uče nove bosanske riječi. Odlučili su da svoj novi život počnu u Sarajevu.

Iz Irana u kojem su rođeni, putovali su 15 mjeseci i preko Turske, Albanije, Srbije, Crne Gore da bi u martu prošle godine stigli u BiH.

“Ušli smo u BiH preko Trebinja. Moja žena je bila veoma bolesna i bez energije i rekao sam joj da odmorimo jednu sedmicu i napustimo Bosnu, te da idemo u neku drugu zemlju. U početku, tu prvu noć proveli smo u kampu državnom Delijaš. Situacija tamo je bila jako loša, tako da smo nakon jedne provedene noći izašli napolje i došli u Sarajevo”, kaže Moyed.

U glavnom bosanskohercegovačkom gradu su, priča Moyed, naišli na ljude koji su im pomogli da nađu smještaj.

“Bili su to predstavnici grupe Are Yuo Syrious i novinari iz Zagreba. Moja odluka je bila da napustimo Bosnu, jer sam znao kakva je situacija na Balkanu, bio sam u Srbiji, bio sam u Crnoj Gori, znao sam da je i u BiH isto. Moja odluka je bila da pređemo granicu sa Hrvatskom i odemo u neku od zemalja EU. Ali u to vrijeme bilo je jako hladno, pa smo odlučili da ostanemo još malo ovdje. U tom periodu ja sam vidio svoju viziju da ostanem ovdje u BiH”, priča Moyed.

Ovo dvoje mladih ljudi dug i iscrpljujući put do BiH prošli su sa tada malom bebom. Danas dvogodišnji Mahyar prije samo godinu morao je da spava po šumama i kampovima u nekoliko evropskih država.

“Uvijek imate strah. Putujete kroz šumu, hladno je. Putovali smo prošle zime, bilo je jako hladno, moj sin je još uvijek bio mala beba. Bilo nam je teško da putujemo sa bebom manjom od godinu dana. Uvijek smo se bojali za njega. Plašili smo se mraka u šumi, policije jer znamo da nas neće pustiti da pređemo granicu. To je za nas bilo teško”, objašnjava Moyed.

Petnaest mjeseci putovanja sa bebom bio je, kako kaže Mahtab, i strah i izazov.

“Bilo je jako teško sa bebom, uvijek je plakao. Jako sam se bojala. Jednom smo bili u jednom prihvatnom centru i moj sin je počeo da plače jer nismo mogli izaći vani. Bio je problem i sa hranom jer on ima alergije na neku hranu. Bilo je jako teško”, kaže ona.

Moayed, Mahtab i mali Mahyar danas su pronašli mir nekoliko kilometara od centra Sarajeva gdje imaju pomoć od nevladinih organizacijam, ali i dobrih ljudi.

“Organizacija Pomozi.ba nam donosi hranu, a jedna crkva nam je obezbijedila ovaj stan u kojem možemo da živimo”, dodaje Mahtab.

Moayad čeka da ga pozovu na razgovor, kako bi dobio papire koji bi mu omogućili da nađe neki posao. Govori tri jezika i lako bi mogao naći posao kojim bi izdržavao svoju malu porodicu. Ne boji se razgovora koji predstoji, a o ljudima u Bosni i Hercegovini ima samo riječi hvale.

“Ljudi u BiH su jedni od najboljih na svijetu. U Bosni smo imali najbolju situaciju, mnogo bolju nego u zemljama u kojima smo ranije bili. Ljudi ovdje su vrlo ljubazni, predusretljivi, gostoprimljivi. To je lijepo”, zaključuje Moyed.