Bosni i Hercegovini prijeti potpuno gašenje industrije

Bosni i Hercegovini prijeti potpuno gašenje industrije – pokazatelji su to ekonomskih analitičara koje su otkrili za Radio Slobodna Evropa. Brojke u statistici izgubljenih radnih mjesta u industriji stalno rastu, a broj propalih industrijskih kapaciteta nemjerljiv je.

Neki industrijski sektori su skoro potpuno ugašeni, poput kemijskog, metalnog i tekstilnog. S obzirom na činjenicu da su vlade BiH zbog svog nemara, nestručnosti i loše politike industriju opustošile, ekonomija ove zemlje u doglednoj budućnosti bilježit će jedino katastrofu iz koje će se, prema riječima naših sugovornika, teško moći oporaviti.

Od nekoliko hiljada industrijskih poduzeća, kojih je nekada bilo u BiH, danas ih je tek nešto više od stotinu, a mnogi od njih pripadaju uglavnom privatnom sektoru.

Iako joj je ekonomija na koljenima brojni kantonalni i entitetski ministri industrije, ekonomski stručnjaci u ministarstvima, različiti savjetnici i suradnici za razvoj industrije nikada nisu ponudili kvalitetan razvoj gospodarstva, a pustili su da im industrija nestaje.

„Primjer velikih giganata, Energoinvesta, Unisa, Jelšingrada, Incela, Famosa i mnogih drugih koji su prije rata dobijali krupne poslove na međunarodnim tenderima i redovno pobjeđivali, sada gotovo da ih uopšte nema. Primjer Hidrogradnje koja je pobjeđivala jedan Simens daje nam zaista za pravo da možemo konstatovati da je industrija zaista prednjačila i imala značajne rezultate u periodu prije 1989. Ali loša poslovna politika, loše izabrani kurs i pravac ekonomskog razvoja je doveo ovu granu u izuzetno tešku poziciju”, kaže Duljko Hasić, ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH.

Uz to, iz BiH se može izvesti mali broj proizvoda, a u ovdje se može uvoziti sve, pa čak i po zdravlje opasni proizvodi, jer smo zemlja neadekvatnih propisa i sustava sigurnosti kvaliteta uvezenih proizvoda, upozorava Bahrija Umihanić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Ekonomski analitičar Izudin Kešetović podsjetio nas je da je prije rata BiH bila u suficitu 500 milijuna dolara zahvaljujući upravo razvoju industrije. Kemijska, metalna, tekstilna industrija bile su prepoznatljive ne samo u bivšoj Jugoslaviji već diljem svijeta:

„Drvna industrija – imali smo veliki Šipad i druge , koji ne mogu da izvoze, gase se, a sad imamo male, pojedine kapacitete – pa prehrambena industrija itd. To su industrijski kapaciteti. To mora biti čitav jedan kompleks vraćanja na proces industrijalizacije. Mi smo u pogrešnom konceptu. Mi smo nasjeli na koncept usluga. Ne postoje industrijske politike preduzeća i nemamo koncepta razvoja. Mi smo već ostali bez industrije”, kaže Kešetović.

Da je vlast u BiH potpuno nezainteresirana da pomogne industriji govori i činjenica da je Livnica čelika Tuzla ostala bez struje i proizvodnje. Radnici su dvije godine svakodnevno dolazili na posao i radili, a plaću nisu primali. Kupci koji su željeli poslovati sa Livnicom zbog brojnih administrativnih procedura to nisu uspjeli. Pored toga, i nekada velika drvna industrija Konjuh također je propala. Tvornica deterdženata Dita prije nekoliko dana ugasila se. A sve su to sektori koji su zapošljavali na hiljade ljudi.

Sve zlokobniji podaci o propasti industrije posljednjih dvadeset godina nikada nisu bili signal za djelovanje onima koji zakone donose. Novac od silnih privatizacija poduzeća ne zna se gdje je završio, a za to nikada nitko nije odgovarao, a niti će – jer takvo kazneno djelo još nijedan zakon nije predvidio.