Bregović: Nema velikih karijera bez veselih pjesama

Zdravko Čolić i Goran Bregović

Goran Bregović je proteklih dana boravio u Sarajevu, gdje je sa Zdravkom Čolićem učestvovao u snimanju zajedničkog spota. Umjetnika koji je trajno obilježio i trasirao bosanskohercegovački i jugoslovenski rock’n’roll, talenat, karijera i okolnosti su vodili iz Sarajeva u sam vrh svjetske muzike, gdje danas boravi na počasnom mjestu najistaknutijeg predstavnika muzike Balkana. Za svoj prvi duet u životu, kao i prvi video otkako ima samostalnu karijeru, odabrao je Sarajevo. Iskoristili smo ovaj povod za intervju. (Napomena – u trenutku razgovora sa Bregovićem, novu pjesmu još nismo imali priliku da čujemo).

RadioSarajevo: Spot je, kako smo saznali, osmišljen proteklu nedjelju na Jahorini. Da li ste uspjeli napraviti i par žica?
Bregović: Pa ja ne smijem više skijati, ja sam završio sa skijanjem s obzirom da imam slomljenu kičmu, doktori su mi zabranili. Ali sam jedan dan sa ove dvije moje male kćerke boravio na bebi liftu. Bebi lift je moj maksimalan domet.

RadioSarajevo: Šta vas još fascinira u ovim godinama – sjećamo se jedne vaše prijeratne faze kada ste bili općinjeni zlatarstvom?
Bregović: Pretpostavljam da ću se, ako stanem jednog dana, vratiti da to radim. Lijepo je praviti nakit. Lijepo je zamisliti neku ženu da nosi vaš nakit. Nisam nikad taj nakit prodavao, uvijek sam ga radio nekome na poklon, ali mi je uvijek bilo lijepo da zamislim neku ženu kako nosi moj nakit. Nakit obično ima veću emotivnu vrijednost, nego vrijednost u parama.

RadioSarajevo: Slažem se i nadam da ćemo jednom imati priliku i da vidimo izložbu vašeg nakita. Recite, zašto u zadnje vrijeme ne komponujete muziku za film?
Bregović: Dosta toga… Imao sam jedan period kad sam to radio, sad više ne radim. Ja sam imao sreću da radim na par filmov, da mogu da stavim u biografiju dva tri filma i da se ne sramotim. Ali život je krata. Kad ste mladi vi mislite da imate vremena da isprobate milion mogućnosti. Poslije nekog vremena shvatite da je život kratak i da imate vremena da istražite samo jednu mogućnost. Znate kako je s filmom – vi možete pisati najbolju muziku na svijetu za loš film – to ništa ne znači.

Ispričat ću vam jednu priču Brace Dimitrijevića, našeg sarajevskog umjetnika, vjerovatno najznačajnijeg u Evropi. Dva slikara su stanovala u dvije kuće u jednoj šumi. U tim kućama su živjeli i radili. Jednoga je dana kralj lovio u toj šumi i izgubio svog psa. Tražeći psa uđe u jednu od te dvije kuće. To je bila kuća Leonarda da Vincija. Ime ovog drugog slikara nikada nećemo saznati jer kralj nije ušao u njegovu kuću tražeći psa.

Takva je sudbina kompozitora na filmu, jer ako niste imali sreće da radite na dobrom filmu…

RadioSarajevo: Kakva je situacijama sa narudžbama druge vrste. Pretpostavljam da ima i onih ozbiljnijih, ne samo onih koje su vezane uz pop muziku?
Bregović: Imam jednu veliku narudžbu za baziliku Saint Denis – to je katedrala u kojoj su sahranjeni francuski kraljevi. Ove godine se obilježava godišnjica smrti jedne francuske kraljice i oni su od mene poručili rad koji ću izvesti u junu.

RadioSarajevo: O kojoj formi se radi?
Bregović: To je kao izmišljeni dnevnik – jedna žena, da ne bi pisala o svojoj nesreći u svom dnevniku, izmišlja dnevnik nesretne kraljice… Radi se o oratoriju, a baziran će biti na formi koja potiče još iz šesnaestog stoljeća, prije početka opere, zove se reccitativo accompagniatto. Nešto kao mondrama s muzikom.

To pišem za juni. Onda za narednu godinu imam jednu porudžbinu za operu. Bit će to Orfej. Kao što sam prethodno napisao Carmen, koja je bila nanovo izmišljena, tako ću pisati i novog Orfeja. To je zajednička porudžbina od strarne 4 – 5 evropskih pozorišta.

RadioSarajevo: Hoće li imati veze sa Monteverdijevim Orfejom?
Bregović: Imat će utoliko što i ova opera počinje na svadbi. Ako se sjećate priče o Orfeju, on je tako divno svirao da su ga bogovi voljeli. Onda je na svadbi njegovu ženu ujela zmija. Pošto je on bio miljenik bogova, pustili su ga u donji svijet da je vidi, a kako je želio da je izvede, bogovi su mu rekli – može, pod uslovom da se ne okreneš dok je budeš izvodio. No, on je ipak bio samo čovjek. Okrenuo se da je vidi i ona je umrla nepovratno. To je jedna priča koja je u istoriji umjetnosti mnogo puta obrađivana, spominje se u slikarstvu, pisano je jedno 6 – 7 opera na ovu temu. Jedan od arhetipova u istoriji umjetnosti na kojemu su mnogi radili, a ja ću dogodine.

RadioSarajevo: Opera, oratorij, ipak je to zahtjevno, u smislu orkestracije, u smislu notiranja. Pretpostavljam da u tom smilu imate pomoć?
Bregović: Pa ja uvijek imam pomoć. Ja ne radim nikad sam. Nikad nisam radio sam i imao sam sreću da počinjem uvijek u društvu. Ja sam svoje prve novce zarađivao u striptiz barovima, tako da sam uvijek imao okruženje koje biste poželjeli, ha,ha…

Znate kako je, kada jednom uđete u rock’n’roll onda nema nazad. Ja nisam tip kompozitoira koji sjedi za klavirom u zalazak sunca i onda mu dolazi inspiracija. Mi koji smo upali u r’n’r smo pomalo invalidi, zato moramo biti okruženi pomagačima.

RadioSarajevo: Na koji način vi to radite – otpjevate im temu, odsvirate, a oni onda nastavljaju?
Bregović: Pa tako, baciš kost, pa onda vidiš šta će biti. Ja sam uglavnom imao sreću da budem uvijek okružen talentovanim ljudima. Trenutno radim samo sa dva asistenta, ali obično radim sa pet. Tako da je kod mene u ateljeu kao neka mala komuna, svaki dan imam deset ljudi na ručku.

RadioSarajevo: Gdje i koliko nastupate?
Bregović: Zadnjih deset godina nastupam često, imam u prosjeku od 100 do 150 koncerata godišnje.

RadioSarajevo: Da li je to za Vas iscrpljujuće, s obzirom na zdrravstveno stanje o kojem ste govorili na početku.
Bregović: Ma ne, to je najzabavnije. Sad idem u Južnu Ameriku. Trebao sam da idem u Čile, ali su koncerti zbog zemljotresa otkazani, tako da ću ravno u Argentinu, onda Brazil, Urugvaj.

RadioSarajevo: Koliko se Vi sami „zadate“ na koncertu. Da li odsvirate cijeli koncert, ili i tu stvar prepustite asistentima, a Vi više imate ulogu simbola?
Bregović: Ha, ha… Stvarno, kad bih želio da odgovorim na pitanje šta li ja to radim na koncertu… ništa naročito, malo sjedim, pijem… i veselim se. Ali i svi ostali to tako rade, nije to neki naročiti posao.

Posao je biti doktor, bit rudar, to su ozbiljni poslovi, a naš posao je da se zabavljaš i da ti neko to dobro plati.

RadioSarajevo: Ali kralj mora da uđe u pravu kuću.
Bregović: Da, ha,ha…

RadioSarajevo: Prije no što je objavljen vaš spot za pjesmu „Manijači“ u režiji Ahmeda Imamovića, imali smo prilike da u Dnevnom Avazu pročitamo tekst pjesme. Čini mi se, u najmanju ruku, čudan.
Bregović: Jel’? Znate šta, te pjesme koje izgledaju da su jednostavne, da nema ništa lakše nego ih napraviti, njih je, u stvari, najteže napraviti.

Ako ste primijetili, nema velikih karijera bez veselih pjesama. Samo vesele pjesme prave velike karijere. Zdravko je imao sreću nailaziti na vesele pjesme, možda zato što je on takav, veseo čovjek.

Ja nisam Zdravka producirao zadnjih deset godina, a onda je došao sa idejom da napravimo duet. Ni on ni ja nikada u životu nismo pjevali duet. Ali hajde, što da ne. Oko sedam dana sam radio na njoj, a onda sam sa Marinom (Tucaković) i Ljiljom (Jorgovanović) prepravljao tekst. Onda taj video – ja nikada ranije nisam snimao vido, mislim, ja kao ja. Bilo nam je lijepo, vjerovatno je to smisao svakog posla, da provedeš jedan lijep dan.

RadioSarajevo: Vidi se na fotografijama da vam je bilo lijepo.
Bregović: Bili smo u Sarajevu! Ne pamtim kada smo poslije rata nas dvojica bili u Sarajevu zajedno. Bilo nam je obojici drago da baš u Sarajevu to radimo. Onda smo imali sreću sa Ahmedom Imamovićem koji je fin čovjek, talentovan. Mi smo zapravo radili remake jednog starog spota iz osamdesetih – Paula Simona.

Život je kratak – bio je to jedan lijep dan.

RadioSarajevo: S obzirom da iza sebe imate dosta godina i decenija da možete rekapitulirati karijeru, mogu li vas pitati na šta ste najponosniji?
Bregović: Pa ja sam uvijek bio najviše ponosam što sam bio predsjednik boksačkog kluba Željo. Nekako ovo sve ostalo mi je bilo normalno i logično. A to da me izaberu za predsjednika boksačkog kluba, na to sam uvijek bio najponosniji. Jer boks nije kao ostali sportovi. Boks je nešto što ne pripada ovom vremenu. U boksu u lice gledate protivnika i borite se po strogim pravilima. To je nešto što pripada starim vremenima. I kad vas ljudi iz takvog jednog sporta izaberu, to je razlog za ponos.

RadioSarajevo: Hvala što ste bili gost RadioSarajeva.
Bregović: Hvala i vama.

radiosarajevo / bih-x.info