Čiji su naši stećci?

stećciStećci sa područja četiri balkanske države nominirani su na UNESCO Listu svjetske baštine. Da li će najveći kulturno-historijski poduhvat u regionu promijeniti naš odnos prema srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima?

„Ne plašim se ja vukova

već ljudi.

Da je po vukovima

ovaj biljeg bi vječnost nadživio.“

„1377., kad kralj naš bosanski bješe Tvrtko.“

Bosna i Hercegovine, Hrvatska, Srbija i Crna Gora još 2009. godine dogovorile su realiziranje Projekta nominacije stećaka za upis na UNESCO Listu svjetske baštine. Pet godina kasnije, do kraja novembra 2014., u Beogradu slijedi još jedan sastanak predstavnika državnih komisija oko usaglašavanja obimnog materijala. Ukoliko UNESCO uvaži aplikaciju za upis stećaka na Listu svjetske baštine, ovi srednjovjekovni nadgrobni spomenici bit će prvo upisano kulturno dobro nominirano od strane više država.

Trideset zaštićenih lokaliteta

Profesor dr. Dubravko Lovrenović, predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, očekuje da bi projekat mogao biti završen i prije planiranog roka. „Radi se o 30 lokaliteta, 22 u BiH, dva u Hrvatskoj i po tri u Srbiji i Crnoj Gori, sa ukupno 174 stećka koji bi ubuduće bili pod zaštitom UNESCO-a,“ kaže profesor Lovrenović i dodaje: „Nakon predaje kredibilne aplikacije slijedi proces evaluacije svih 30 lokaliteta. U BiH će doći stručnjaci iz UNESCO-a, a ja vjerujem da će to biti na ljeto 2015. godine. U optimalnim okolnostima mogli bismo očekivati da u ljeto 2016. godine odluka UNESCO-a napokon bude saopćena.“

Proučavanje stećaka počelo je za vrijeme austrougarske vlasti u ovim krajevima. Do sada je u regionu popisano oko 70.000 stećaka, od čega 60.000 u BiH. Smatra se da ih je 95% u lošem stanju. Neki lokaliteti, kao što je Radimlja kod Stoca, odavno su poznati i djelimično zaštićeni. Međutim, najveći broj stećaka koji su preživjeli stoljeća ostat će i dalje prepušteni volji današnjih stanovnika BiH.

„Ne bih govorio o nacionalnim ili vjerskim svojatanjima motiviranim politikom. Stećci jednostavno pripadaju onima koji su tu pokopani, ali je pitanje kako ih zaštititi od propadanja. Hiljade nekropola neće biti pod UNESCO zaštitom. To je dužnost države BiH. Stećak jeste nacionalna baština i po sadašnjim zakonima, ta dužnost zaštite je na entitetima i vladama, to jest, odgovarajućim ministarstvima,“ podsjeća profesor Lovrenović.

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Karakteriše ih bogata ornamentika te zapisi, epitafi, koji govore o specifičnom odnosu prema životu i prema smrti. Pojavljuju se od druge polovine 12. stoljeća, a njihova prva faza traje i tokom 13. stoljeće. Intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću, a u 16. stoljeću ova vrsta sakralne umjetnosti postupno nestaje.

Stećci na planini Majevici

Mirko Babić, direktor „Muzeja Semberije“ u Bijeljini, kaže da stećci na planini Majevici zaslužuju zaštitu UNESCO, ali da pitanje zaštićenih lokaliteta ostaje još uvijek otvoreno i o njemu će, kako je rekao, odlučivati komisija na vrhu.

„Majevica ima tipični pejzaž zapadnog Balkana i ljudi koji tu žive dio su istog mentalnog sklopa i baštinili su istu materijalnu kulturu, pa su podizali i monumentalne nadgrobne spomenike, stećke. Jedna od takvih nekropola, koja je tek djelimično istražena, je nekropola između današnjih sela Jablanica i Piperi u opštini Lopare (Rejon Visori, podno vrha Međednik, gdje su zabilježene prve nastambe u ovom dijelu BiH, op.a.). Na prostoru od nekih 400 metara nalazi se pet lokacija sa stećcima, od kojih desetak imaju natpise. Tu nekropolu kandidovali smo da bude na listi lokacija koje će štititi UNESCO, jer bi se time ispoštovala teritorijalna zastupljenost, dakle, sjeveroistok (BiH, op.a.) bi imao svoj lokalitet,“ kaže za Deutsche Welle mr. Mirko Babić.

On podsjeća da „Muzej Semberije“ čuva 23 stećka sa natpisima i još 40 bez natpisa, koji su krajem 2002. godine pronađeni u starim temeljima Atik džamije u Bijeljini. „Kako UNESCO tretira spomenike na mjestu gdje se nalaze, samo spomenike „in situ“, ove bijeljinske ne možemo kandidirati, jer nije utvrđeno odakle su preneseni i svojevremeno ugrađeni u temelje džamije,“ kaže Babić. Dodaje da u Ugljeviku postoji pet lokacija stećaka sa natpisima, da stećaka u ovom dijelu BiH ima u Teočaku, Seljublju, Srebrenici, Bratuncu te da mnogi od njih još uvijek nisu registrovani.

O vrijednosti i budućnosti stećaka Babić kaže: „Stari majstori klesari su za svakoga pravili različiti stećak. Svaki je unikat i to je i u svjetu primijećeno. Kada UNESCO proglasi stećke svjetskom baštinom, to će biti spomenici kulture svjetskog nivoa. Bitno je da mi ispoštujemo svoju kategorizaciju ovih spomenika, jer imamo mnogo onih nekategorisanih i oni su najugroženiji. Svjedoci smo uništavanja, nemara i nestanka spomenika kulture, stećaka prije svih. Nakon UNESCO liste spomenika nulte kategorije mi moramo nastaviti kategorizaciju prve, druge i treće kategorije,“ zaključuje mr Mirko Babić.

Stećci su bosanskohercegovačko nasljeđe

 

Posted by on 2014-11-28. Filed under Vijesti iz BH gradova. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login