Deset izgovora za krađu fotografija s interneta

Nikakvi izgovori uskoro neće pomoći na sudu, ni medijima ni građanima pojedincima, budu li olako skidali fotografije s interneta.

Porota je odlučila i naložila da agencije AFP (Agency France Presse) i Getty images (fotoagencija) plate slobodnom fotografu Danielu Morelu ukupno 1,2 miliona dolara za fotografije koje su skinule s Twittera. Istina, agencije se još mogu žaliti na presudu, ali svejedno ona bi mogla postati presedanom na koji će se mnogi pozivati u budućim slučajevima neovlaštenih posudbi slika s interneta.

Daniel Morel je snimao Haiti poslije potresa 2010. godine i objavio slike na svojem Twitter profilu. Nekoliko sati poslije slike su preuzeli AFP i Getty bez Morelova odobrenja, a on tada tuži zbog povrede autorskih prava. Na sudu su se AFP-ovi odvjetnici hrvali tvrdeći da su fotografije, već jednom objavljene na Twitteru, zapravo već komercijalno upotrijebljene, ali njujorški Okružni sud stao je na Morelovu stranu.

Otad Twitter objavljuje da korisnici zadržavaju ekskluzivna prava nad svim fotografijama objavljenim na njihovim stranicama.

Teško je i zamisliti koliko se dnevno skine slika s raznoraznih internetskih stranica i opet objavi, najčešće na internetu, bez navođenja izvora i bez dopuštenja.

Francis Vachon, fotoreporter u Quebec Cityju, nabrojio je deset lažnih isprika kojima se ljudi, a i medijske tvrtke, koriste kad ukradu fotografiju s interneta:

1. Nije bilo označeno “autorsko pravo”. – Ne mora ni biti, ono se podrazumijeva.

2. Fotografija je na internetu, dakle, slobodno se koristiti. – Nije točno, jer, ovisno o zemlji porijekla, autorsko pravo pokriva 50 do 70 godina i nakon smrti autora fotografije, a tek onda postaje javno dobro.

3. Našao sam sliku na Googleu, dakle, slobodno se koristiti. – Google nije fotoagencija i nije vlasnik nijedne slike, služi samo za pretraživanje.

4. Slika je na Facebooku, a sve na Facebooku je javno područje. – Pazite, uvjeti korištenja kažu: Vi ste vlasnik sadržaja i informacija koje objavljujete na Facebooku.

5. Ali s objavljenom slikom neću zaraditi, treba mi samo za moj blog, moj Facebook … – Zarada ili ne, to je kršenje autorskih prava.

6. Bila je oznaka (logo/naziv/e-mail adresa ili vodeni žig), ali time se autor ionako reklamira. – Ne, jednostavno ne.

7. Fotografija nije dovoljno dobra da bi bila zaštićena autorskim pravima. – Fotografija bijelog papira na bijelom stolu i na snijegu, snimljena iPhoneom, jednako je zaštićena kao i portret koji je snimila Annie Leibovitz.

8. Ja sam na slici, pa je zato koristim. – Čini se logičnim odgovorom, ali nije, jer fotograf ima autorsko pravo.

9. Potpisao sam snimatelja. To mu je dobra reklama. – Samo vlasnik autorskih prava može odlučiti kako će fotografija biti korištena.

10. Milijuni ljudi su to već učinili, pa sam i ja. – To je točno, no tko je ikada propisao koliko ljudi mora napraviti nešto protuzakonito pa da se onda počne djelovati zakonito.

Ni ovi ni drugi izgovori, medijima i građanima pojedinačno, uskoro neće proći ni na jednom sudu budu li olako “posuđivali” fotografije s interneta. Presedan s početka ovog teksta postaje pravilo.

Usput, tražila sam dopuštenje Francisa Vachona da “njegovih” deset izgovora objavim u Večernjem listu, a on mi je odmah odgovorio da neće biti problema ako spomenem izvor.