Dragan Bursać: Nepostojeća djeca u postojećoj državi

JMBG, bebe„Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.“ Halil Džubran

Od ove misli velikog libanskog pjesnika u našoj zemlji nije ostalo apsolutno ništa.

Naime, u Bosni i Hercegovini, od 12. Februara, formalno-pravno, više se ne rađaju bebe. Dakako, za ovu, još jednu u nizu ludorija, kriv je Parlament BiH. Tako je produžena agonija roditelja djece koja su rođena poslije 12. februara.

Pojašnjenja radi, Ustavni sud BiH je tog dana suspendovao član 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju, te je tako onemogućeno određivanje matičnog broja državljanima BiH. Time su direktno ugrožena osnovna ljudska prava, prije svega pravo na slobodu kretanja, kao i pravo na zdravstvenu zaštitu. Naime, bez jedinstvenog matičnog broja osobe ne mogu dobiti lične dokumente, a lična dokumenta su preduslov za korištenje osnovnih ljudskih prava. Zapravo JMBG je formalni dokaz postojanja.

U svijetu poodavno više nema ovakvih slučajeva osim, možda, u zabačenim dijelovima Amazonije, Somaliji, Eritreji, Čadu i od prije mjesec dana u našoj ponosnoj Bosni i Hercegovini. A za sve su krivi vajni BiH poslanici. Red bi bio podsjetiti na veliku „skromnost“ poslaničku koji su, eto, dobili neku „crkavicu“ za svoj (ne)rad.

A, koliko to sve košta?

Članovi parlamenta BiH, sa mjesečnim primanjima od 6.000 do 7.000 maraka, najplaćeniji su parlamentarci u regionu i spadaju u grupu najplaćenijih evropskih poslanika. Oni godišnje zarade od 72.000 do čak 84.000 maraka.

Sama poslanička plata iznosi 4.200 maraka. Toj “sumici”  dodaje se poslanički paušal od 750 KM, potom se obračunavaju godine radnog staža pomnožene sa osnovicom plate od 0,5 odsto, plus topli obrok od 172 KM, naknada za odvojeni život od 450 KM i dodatna zarada u radu parlamentarnih komisija…

Za iznajmljivanje stana poslanici mjesečeno dobiju dodatnih 500 KM, a oni koji ne vole “podstanarski život” biraju opciju naplate za troškove puta vlastitim automobilom od kuće do radnog mjesta u Sarajevu. Tu im se obračunavaju troškovi po pređenoj kilometraži, gorivu i amortizaciji što je, takođe, dobra dodatna zarada.

Za plate poslanika u parlamentu BiH u prvoj polovini 2012. godine izdvojeno je 3,2 miliona maraka. U tom periodu od planiranih 97 zakona, koje im je dostavio Savet ministara BiH, usvojeno je svega 18!

Logično je da ljudi sa ovolikim primanjima ne pokazuju bilo kakvu empatiju kada je obični plebs u pitanju. Ni tek rođene bebe nisu nešto što izaziva emotivne reakcije u naših parlamentaraca. Ono, jeste da živimo u srednjevjekovlju, ali ni tu nismo baš  prispjeli, pošto je i tada postojala kakva-takva evidencija tek rođene djece.

A, zbog čega nema evidencije novorođenčadi?

Kako objasniti prosječnom čitaocu zbog čega djeca rođena poslije 12. februara de jure ne postoje, kad ni parlamentarcima BiH, nisu baš posve jasni razlozi ovog tragikomičnog i jadnog problema?

Evo recimo,  poslanik SDA Zijad Jagodić, priznao je kako poslanici baš i nemaju pojma zbog čega je došlo do zastoja i poručio da roditelji sa formalno nepostojećom djecom treba da se strpe:

“Među nama nema eksperata s područja jedinstvenog matičnog broja, pa sačekajmo da eksperti kažu svoje”, rekao je Jagodić.

Poslanik HDZ-a Niko Lozančić priznao je da ne razumije zašto je važno koji će broj dobiti opština u jedinstvenom matičnom broju.

Poslanica SNSD-a, Dušanka Majkić, pretpostavljate, u svemu ovome vidi zavjeru protiv srpskog naroda. Ključni problem jest, veli ona, da se ovim prijedlogom ne implementira presuda Ustavnog suda BiH.

„Prijedlog ne možemo prihvatiti zato što registraciona područja nisu prilagođena na Ustavu zasnovanoj teritorijalnoj organizaciji“ -rekla je Dušanka Majkić i naglasila da evidencija registracionih područja mora odražavati ustavnu strukturu BiH.

Majkićeva nije propustila priliku da priprijeti Federaciji, državi BiH i ostatku svijeta, kako će Republika Srpska stvarati svoje bebe u „svojoj zemlji“ :

„ Ako ne možemo da se dogovorimo, nemojte misliti da će građani RS ispaštati zbog toga. Mi ćemo usvojiti naš zakon i naši će građani dobiti matični broj“, kazala je Majkićeva.

Ko je kriv za bitku protiv beba?

Svi. Prvo mladi roditelji koji prije devet mjeseci nisu koristili kontracepciju. Kriva je i njihova naivnost, jer su ljetos popušili priče o nekakvoj „bitki za bebe“. Onda su nasjeli na  predizborne šarene laže o neophodnosti povećanja nataliteta. Kriv je i RTRS koji je napravio defetističku emisiju „Stop bijeloj kugi“ u kojoj se propagira, da prostite, pravljenje djece. Kriva je industrija pelena, sapuna, šampona, bebi-opreme, koja je podmuklo na podsvjesnim nivoima utuvila mladim konzumentima potrebu za razmnožavanjem. Kriva je i terorija evolucije, koja je ubacila u naš mentalni kod, nagon za produženjem vrste. Kriva je jajna ćelija, spermatozoid, viši nacionalni interesi, entiteti i ostala čuda…Krivi su i oni izdajnici iz Centra Civilnih Inicijativa, koji tvrde da  poslanici u parlamentu BiH rade bez imalo socijalne osjetljivosti i da su isti mudro smanjili sebi plate za 4,5 odsto, a prije četiri godine su ih povećali za 108 odsto.

Eto, svi su krivi za nelegalno rođenu djecu u posljednjem mjesecu, mimo dobrih i poniznih paralmentaraca koji osim što ne usvajaju zakone i ne rade ništa, imaju žestoke međusobne svađe oko skupštinskog jelovnika, čarter-letova u inostranstvo i rasporeda amblema, grbova i simbola u kancelarijama. Ipak su to važnije stvari od tamo nekih beba!?

Država koje nema

Djeca se sex-u hvala rađaju i rađaće se i u bijednom dijelu Evrope znanom kao Bosna i Hercegovina. Postavlja se pitanje ko će i kako odgovarati za ovu bruku i sramotu koju su direktno svojim neradom, inatom i diletantizmom proizveli vajni poslanici BiH parlamenta? A, tu je i najvjerovatniji odgovor-niko i nikada.

Preživjeće i nadživjeti dječica, pravno nepostojeća, ovu ljudsku sprdačinu koja se naziva narodnim poslanicima. A, kako sada stvari stoje i kako će, na žalost stajati u budućnosti, bolje im je da nemaju bilo kakav trag o započetom životu u ovim gudurama.

I kada ih u budućnosti u Amerikama, Evropama i Australijama budu pitali gdje su rođeni, moći će bez trunke stida koji je krasio njihove predhodnike, reći da oni nisu rođeni. Što je de jure i istina. Jer, kad živiš u zemlji bez države, posve je logično da nisi nigdje formalno ni rođen.

Prije se govorilo – To samo može kod nas. Sad je maksima da to MORA kod nas.

Država koje navodno ima, konačno se uzdigla do apsurda svoga postojanja i počela je da porađa djecu koje nema.

Autor: Dragan Bursać / buka / bih-x

Posted by on 2013-06-08. Filed under Kolumna. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login