Ekonomsko zlostavljanje žena teško kao i fizičko

Ekonomsko nasilje nad ženama je specifičan oblik zlostavljanja koji uključuje ponašanja koja negativno utiču na ženinu materijalnu i finansijsku poziciju. Riječ je o nasilju kojim se žena dovodi u ekonomski ovisan položaj.

To, između ostalog, znači da se njeni radni kapaciteti smanjuju i, u konačnici, vode u siromaštvo. Ovaj oblik zlostavljanja žena često prati fizičko, psihičko i seksualno nasilje, no manje je vidljiv i o njemu se mnogo manje govori.

Tridesetogodišnja Sarajka i njena djeca trenutno su stanovnici Sigurne kuće u Sarajevu. Pored ostalih oblika nasilja, ova žena preživjela je ekonomsko zlostavljanje. Njen partner nije dozvoljavao da radi, novac u kući kontrolisao je isključivo on. Čak je i za osnovne potrebe djece morala da ga moli za novac. Kada bi joj dozvolio da radi nastajali bi novi problemi.

“To je kratko vrijeme bilo, zato što me prati, pa pravi probleme na poslu. To je bilo i psihičko i ekonomsko nasilje”, kaže ona.

Na pitanje – kako je to izgledalo i uticalo na djecu – priča kako se morala vratiti kući i moliti ga za jednu marku ukoliko djeca zatraže da im kupi, recimo, čips.

Ova žena je samo jedan od primjera žena koje su pored fizičkog i psihičkog pretrpjele i ekonomsko zlostavljanje. Riječ je o specifičnom obliku, u Bosni i Hercegovini, prepoznatom u posljednjih 20 godina uz ostale oblike nasilja.

Ekonomsko nasilje veoma često ostaje nevidljivo, jer bosanskohercegovačko društvo u velikom broju slučajeva, još uvijek njeguje vrlo jasno podijeljene uloge na muške i ženske, u kojima se podrazumijeva da su žene ekonomski ovisne o muškarcima i da se brinu o kući i djeci.

Nataša Mujkanović, koordinatorica u sigurnoj kući Fondacije lokalne demokratije iz Sarajeva, podsjeća da su žene žrtve nasilja, ekonomskog zlostavljanja najčešće svjesne onda kada prijave druge oblike nasilja i prođu kroz terapijski tretman.

“Ono što ekonomsko nasilje podrazumijeva jeste ako vam neko ugrožava mogućnost da se zaposlite. I ako se zaposlite, obično je nasilnicima cilj da vrše kontrolu, da vam onemoguće da nastavite raditi tako što će vam dolaziti na radno mjesto. Imali smo takvih slučajeva da su žene morale da napuste poslove”, objašnjava Nataša Mujkanović.

U BiH se još uvijek ne može govoriti o jasnim statističkim podacima o broju žena koje su preživjele ili i dalje trpe ekonomsko nasilje.

Govoreći o iskustvima žena koje su bile žrtve nasilja, a spas su pronašle u sigurnoj kući, psihoterapeutkinja Fondacije lokalne demokratije iz Sarajeva Dželila Mulić Čorbo kaže kako su imali prilike da upoznaju žene koje doslovno nisu mogle sebi kupiti da jedu.

“To im je bilo zabranjeno. Partner određuje koja količina i kada. Žene koje su bile ovisne i nisu mogle da kupe osnovne stvari za sebe ni za svoju djecu, dok partneri uživaju u toj finansijskoj moći nad partnericama”, priča ona.

Nataša Mujkanović objašnjava da je i neplaćanje alimentacije vid ekonomskog nasilja.

“Također, dosta žena u starijoj dobi, koje su bile smještene u sigurnoj kući, bile su im uskraćene elementarne potrebe, od namjernog isključivanja grijanja, zatim onemogućavanja da idu da se liječe, da ne govorim da su one već došle u tu fazu kada ne mogu naći posao”, govori ona.

Za ove žene od izuzetne je važnosti psihoedukacija o oblicima nasilja, jer žene vrlo često ne prepoznaju da su izložene ekonomskom nasilju, dodaje Dželila Mulić Čorbo.

“Jer je to tradicionalna uloga njihova i one zaista vjeruju u tu ulogu, jer njihove majke su živjele tako, njihove nane i bake su živjele tako. Ono što mi radimo jeste prvenstveno jedna psihoedukacija, sa druge strane osnaživanje na jedna drugačiji način da one ustvari mogu da doprinesu i da se same brinu o sebi”, objašnjava Mulić Čorbo.

Upravo ekonomsko osnaživanje žena pomaže procesu izlaska iz kruga nasilja. Veliki broj žena počeo je da radi kada su napustile nasilne veze i došle u sigurnu kuću.

Nataša Mujkanović podsjeća da su u velikom broju slučajeva ovim ženama uskraćene i intelektualne slobode i mogućnost obrazovanja.

“Nama jeste cilj da žena i kada dođe u sigurnu kuću ukoliko želi da radi, i da može da radi, da mi pronađemo određene poslove da bi ona dok i boravi kod nas stekne ustvari tu vrijednost, to samopoštovanje i samopouzdanje”, navodi Mujkanović.

Učesnice fokus grupe koju su činile žene koje su preživjele nasilje svjedočile su o ekonomskom nasilju, koje se najčešće dešavalo na dva načina: kroz potpunu kontrolu novca od strane nasilnika ili kroz prepuštanje brige o domaćinstvu ženi koja nema izvore prihoda, pa su domaćinstvo finansijski pomagali članovi/ce ženine porodice, bez učešća nasilnika.