Energetski projekti udaljavaju BiH i Srbiju od EU-a

BiH namjerava uz pomoć Kine graditi termoelektranu na ugljen “Tuzla 7”. To bi BiH moglo skupo stajati, pišu njemačke novine.

Pod naslovom “Draži kineski vrabac nego europski golub” Frankfurter Allgemeine Zeitung piše o tomu kako zemlje zapadnog Balkana žele članstvo u Europskoj uniji, ali dok se to ne dogodi da one rado uzimaju novac iz Pekinga. Ove novine posjećaju na dva skupa koji se idućeg tjedna održavaju u Bruxellesu i Dubrovniku, Summit EU-Kina u utorak i susret kineskog premijera Lija Kećianga i predsjednika vlada 16 istočnoeuropskih zemalja u petak. Ove novine tvrde da oba susreta zasjenjuju vijesti da se “istočna Europa sve više otuđuje od EU-a i okreće Narodnoj Republici (Kini)”. Kao primjer FAZ navodi gradnju termoelektrane na ugljen “Tuzla 7”. Projekt je vrijedan 920 milijuna eura, od čega dvije trećine pokriva kredit kineske državne banke Eximbank, a jednu trećinu Elektroprivreda BiH. Parlament federacije BiH je odlučio dati jamstvo za taj kredit vrijedno 614 milijuna eura, piše FAZ te nastavlja: “Zaštitnici okoliša, financijski stručnjaci i institucije Europske unije to smatraju krivim. S jedne strane Bosna se oslanja na tehniku štetnu za okoliš, s druge strane opasno visokim jamstvom ta zemlja postaje ovisna o Kini, a s treće strane taj naum je u suprotnosti s propisima EU-a o potporama”, naglašava FAZ.

Podsjeća da je BiH članica Energetske zajednice, koju čine članice EU-a i treće zemlje koje teže članstvu u EU-u. “Nakon provjere projekta ‘Tuzla 7’ Tajništvo Energetske zajednice je smatralo da stopostotno jamstvo kao državna potpora nije u skladu s pravom EU-a. Ta je ustanova zato pokrenula postupak (protiv BiH) zbog kršenja ugovora.”

FAZ prenosi i mišljenje istočnoeuropske nevladine organizacije CEE Bankwatch: “Kršenje ugovora bi moglo odgoditi pristup Europskoj uniji i dovesti do toga da europske kreditne banke uskrate svoje energetske investicije.”

Austrijski Der Standard piše o sličnom problemu u Srbiji gdje je dano dopuštenje tvrtci Gastrans za gradnju plinovoda, koje je također u suprotnosti s odredbama Energetske zajednice kojoj pripada i Srbija. Taj plinovod dug 400 kilometara bi trebao povezati plinovode u Bugarskoj i Mađarskoj i tako omogućiti dostavu ruskog plina u srednju Europu zaobilazeći Ukrajinu. “Gastrans je geopolitički osjetljiv projekt jer on pokazuje okretanje Srbije Rusiji i jer predstavlja novu varijantu plinovoda Južni tok (Southstream), koji je već proglašen mrtvim.”

Ove novine podsjećaju da je Južni tok propao upravo zbog odredbe EU-a odnosno Energetske zajednice da isto poduzeće ne može kontrolirati proizvodnju, transport i prodaju plina. Te da je ruski Gazprom većinski vlasnik Gastransa, što znači da bi Gazprom opet kontrolirao i proizvodnju i transport i prodaju.