Franjevci Bosne Srebrene za mir i dobro

Srebrenica, franjevci

U Srebrenici je održana „Franjevačka ljetna škola duhovnosti“. Na predavanjima se govorilo o franjevaštvu, franjevačkoj duhovnosti i korijenima franjevaštva koji se nalaze u Srebrenici.

Nije u potpunosti poznato zašto su fratri, prije više od 700 godina došli u Srebrenicu i kako je tekao njihov život, jer malo je podataka o tome, a na temelje franjevačke kolijevke je pala sjena i prašina, tuge, progona i zaborava. U Bečkom ratu sve je uništeno i zaboravljeno, a fratri i hrišćani protjerani, franjevački samostan i crkva Sv. Marije su zapaljeni i srušeni.

Franjevci Bosne Srebrene su se ponovno vratili u svoju Srebrenicu 1991. godine. Istina, na tek malim dijelom otkopane temelje i u jednu spomen-kapelicu Sv. Marije. Povratak je bio svečano obilježen na mnogim važnim mjestima Bosne i Hercegovine. A onda je došao strašan rat 1992-95. koji još uvijek tinja i prešutno traje.

Više od 700 godina katolici žive u Srebrenici

Spomen crkva je nakon rata dobila i svog prvog župnika, fra Petra Matanovića. Na svete mise koje su služene jednom mjesečno dolazili su i drugi fratri, svećenici, biskupi! Od 2016. godine, za župnika je imenovan fra Joso Oršolić koji život malobrojnih katolika ovog kraja obogaćuje novim idejama i aktivnostima. Sveta misa se služi svake nedjelje i za praznika, rađa se ideja da se gradi duhovni, a u dogledno vrijeme i materijalni „Franjevački centar za dijalog, mir i pomirenje“.

Počinju povremeno da dolaze i hodočasnici, održana je i Prva međunarodna likovna kolonija koja sada putuje Europom, i priča o teškoj istoriji Srebrenice. Oviha dana održana je „Franjevačka ljetna škola duhovnosti“, koju su prije nekoliko godina pokrenuli i do sada organizovali profesori Franjevačke teologije u Sarajevu, priča nam fra Joso Oršolić:

„Od prošle godine sam koordinator „Franjevačke ljetne škole duhovnosti“ i želio sam da se ona dogodi baš ovdje kao dio šireg projekta franjevačke duhovnosti za dijalog mir i pomirenje koji su nam svima potrebni, posebno ovim prostorima Zvornika, Bratunca, Srebrenice, Milića i Vlasenice gdje se prostire naša župa sa otprilike dvijestotinjak katolika koji žive ovdje. Kao učesnici škole došli su nam i prijatelji, članovi trećeg franjevačkog reda iz drugih mjesta, kao i moji ovdašnji vjernici. Za ovih nekoliko dana naši profesori su na predavanjima govorili o franjevaštvu, franjevačkoj duhovnosti i korijenima franjevaštva koji se nalaze ovdje u Srebrenici. Dublje smo se upoznali i sa povijesti franjevačkog reda i na taj način pokušali da se ova naša ljetnja škola osjeti kao jedan iskorak iz  svaklodnevnog sivila koje se, nažalost, širi i dvadesetak i više godina nakon rata, a želja nam je svima da živimo bolje, ljepše, udobnije” kaže fra Joso Oršolić.

Franjevačka ljetnja škola duhovnosti prvi put u Srebrenici

Među gostima na Franjevačkoj ljetnjoj školi duhovnosti u Srebrenici je bila i Željka Egelašev iz Sarajeva. Prvi put je u Srebrenici: „Došla sam prvi put osobno u Srebrenicu i još uvijek sam pod dojmovima, iako sam sličnu tragediju, na drugi način prošla boraveći cijeli rat u Sarajevu. Najtragičnije je doći u ovaj grad i vidjeti posljedice ideologije užasa koja mrzi sve ono što je drugačije, druge nacionalnosti i druge vjere. Vjerujem ipak da će biti budućnosti za mlade. Kako kažu treba prvo opraštati, treba prvo jedne druge upoznavati, voljeti jedne druge. Smatram da ova zemlja ima puno bogastva i vrijednosti da možemo zajedno živjeti, da možemo jedni drugima pomoći i da ponovo možemo ovu lijepu zemlju izgraditi.”

Suživot se događa u praksi

Učesnici ljetnje škole su bili i vjernici, katolici iz Srebrenice i drugih okolnih mjesta. Ljubica Lončarević je iz Bratunca, ona kaže: „Bilo je lijepo sa dosta zanimljivih sadržaja, mada bih voljela da nas je bilo više. Saznali smo mnogo stvari o kojima nismo znali dovoljno, mislim posebno o sv. Franji Asiškom. Posebno lijepa su bila i druženja međusobno i sa domaćinima pri obilascima ovih mjesta na kojima smo bili, a na koja teško da bih ja sama otišla da nije ovog bilo. Suživot se evo tako događa i praktično, a ne samo na riječima. Veoma sam zadovoljna i željela bih da se ovo što prije ponovi”, priča Ljubica.

Fra Joso nam govori i o drugim sadržajima koji su bili organizovani u okviru ljetnje škole. „ Škola nisu bila samo predavanja već smo svaki dan posjećivali i neke lokalitete u Srebrenici i okolini gdje smo takođe nešto novo naučili ili vidjeli. Bili smo u Memorijalnom centru Potočari Srebrenica, zatim na lokalitetu rimskog Municipiuma u Skelanima. Posjetili smo poznatu Banju Guber, na jezeru Perućac smo bilo gosti u domaćinstvu  povratnika, Bošnjaka. Obišli smo bogomolje svih vjera i naroda koji žive u ovom kraju.”

„Bili smo u pravoslavnim manastirima u Sasama  i u selu Karno kod Srebrenice gdje smo se upoznali sa monaškim životom, a posebne utiske imamo nakon boravka u srednjovjekovnom Soko-gradu kod  Ljubovije u susjednoj Srbiji. Pored domaćina u tim mjestima, susretali smo se i  sa mnogo drugih ljudi. Sa svima smo bili u lijepom razgovoru ispunjenom molitvom, duhovnošću i jednim, moglo bi se reći opominjanjem da smo upućeni jedni na druge i da se moramo pomagati i zajedno graditi bolju i ljepšu budućnost”, istakao je fra Oršolić.

Mladi franjevački fratri iz svih provincija u svojoj kolijevci

Posljednjeg dana održavanja Franjevačke ljetnje škole duhovnosti u Srebrenicu je stiglo i 19 mladih redovnika, studenata  teologije koji su se prije toga mjesec dana pripremali za davanje svetog zavjeta. O tome fra Danijel Nikolić njihov meštar ili odgojitelj franjevačkih bogoslova na faranjevačkoj teologiji u Sarajevu kaže:

„ Ovo su studenti uglavnom koji poslije četvrte godine polažu svečani zavjet kada obećavaju Bogu  da će doživotno živjeti u siromaštvu u jednostavnosti, poslušnosti, čistoći u redu svetoga Franje. Time oni postaju što bi rekli, pravi fratri”, kaže fra Danijel i dodaje:

„Srebrenica je službena kolijevka nas franjevaca. I prije osnutka samostana prije 730 godina franjevci su dolazili po koji put ali kada su došli na službeni poziv u Bosnu ovdje su napravili prvi samostan i po tome naša provincija nosi naziv „Bosna Srebrena”, tako da je za svakog našeg fratra od velike važnosti doći ovdje jer su od ove nastale i druge provincije u Hrvatskoj, Dalmaciji itd.,  koje su se kasnije odvajale zbog nemogućnosti prelaska granice Turske, Hrvatske i Mletačke Republike”.

Svako sjeme ako je dobro posijano uvijek nikne

U Srebrenicu su došli mladi redovnici iz svih  katoličkih provincija u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. „ Za mene je o ovo jedno novo otkriće i novi izvor da još žešće molim u duhu svetog Franje da naša katolička vjera opstaje na ovim prostorima jer mislim da je ovdje u Bosni izvor naše vjere u Hrvata“, kaže fra Vilček iz hrvatske provincije franjevaca konventualaca.

Fra Marko Vela za DW kaže: „Prvo sam iznenađen da su franjevci prije toliko godina došli ovdje i da su imali dosta veliki samostan za ono vrijeme i radostan sam da su  njegovi ostaci pronađeni i izgrađena ova mala crkva, te da su vjernici ovdje opstali iako 300 godina tu nije bilo mise. To je meni znak da kršćansko sjeme, ako je dobro posijano ,uvijek nikne, a naravo ovo mjesto je posebo na žalost i zbog svih stradanja što se ovdje dogodilo u posljednjem ratu ali uvijek  i mjesto nade da  će dobro uvijek donijeti svoj plod i nikad neće biti uništeno, te da nikad ne treba gubiti nadu i vjeru da treba ljubiti Boga i služiti svom bližnjemu”, kazao je fra Marko.