Gazimo po djeci zarad politike: Preko najmlađih do glasova

Znate onu situaciju kad shvatite da društvo u kome živite je probilo i granicu ogavnosti za koju ste mislili da je posljednja. E, upravo mi se to desilo prethodne sedmice.

Nekakvo je nedoba poslije posla. Ni tamo ni ovamo. Ne sjećam se ni šta sam tačno radio po kući kad začuh sa TV-a glas jedne djevojčice.

“Drago mi je što je napravljeno ovdje igralište, i zahvaljujem Obrenu Petroviću i…i… Davoru Saviću.”

Nevjerica, hvatam se za daljinski i pojačavam ton, jer još uvijek ne vjerujem šta čujem.

Odmah nakon djevojčice, pojavljuje se i dječak sa riječima: Zahvaljujem se Obrenu Petroviću (inače kandidat za gradonačelnika) što je ovo ovako fino napravio…”

Ma nije moguće, ali nema ripita.

Mislim, znam da smo smećari, ali da se u sred kampanje neko sjetio da ovako iskoristi dvoje mališana. Da su roditelji te djece toliko zagrizli u partiju. I da je jedan medij to tako prikazao. Užas.

I da, za dobro obavljen posao, djeci je čika Obren podjelio i bonbone. Bravo! Ovo ni najveći majstori propaganda ne bi smislili.

DNO DNA

Nekoliko dana poslije, sjetim se tog priloga, i kucaj po pretraživaču. Obren Petrović, Doboj, igralište…

I na kraju pojavljuje se poznata slika. Video na youtube-u pod nazivom DOBOJ IGRALISTE 7 9.

Po automazimu prerađujem to u vijest i kačim na portal, ne bi li ljudi vidjeli svu ogavnost političara i medija koji su ovo pripremili. U toku dana, društvene mreže bruje o tome, video sa 50 skače na 5.500 pregleda, stiže osuda Kluba novinara, osuda javnosti i jedan komentar na portalu koji me je i natjerao da napišem ovaj tekst.

“Poštovani administratoru, obzirom da niste uopšte upućeni ili ne možete ili ne želite da se pomirite sa činjenicom, da narod Doboja voli svoju stranku i časno se bori da ista ostane tu gdje jeste.Ja sam roditelj pomenute djevojčice koja daje izjavu. Naime, ja sam presrećan šta su baš nju izabrali ispred većeg broja djevojčica i dječaka koji su tu veče bili tu. Nit’ ko koga koristi nit’ se tu veče radilo o podmićivanju, naime, igralište za djecu je potreba kako našoj tako i djeci čiji roditelji nisu članovi SDS-a. Stoga, prije nego bilo šta napišete ili objavite dođite na lice mjesta, uvjerite se i budite sigurni u to šta objavljujete…”

I neka mi neko kaže da je ovo normalno? Razumijem ja to, roditelji su ti koji odlučuju za svoju djecu, ali ovo je stvarno previse.

Pa, ovako brutalno korištenje djece bi trebalo odmah da bude kažnjeno. Kazna za medij, političara, pa čak i roditelje?

A da, takva je praksa u onim zemljama koje nazivamo normalnim, ne i u BiH. Kod nas roditelj zna uvijek šta je najbolje za njegovo dijete.

Ovdje je još uvijek iskorištavanje djece u političke svrhe nešto sasvim normalno, jer, majku mu, koliko je onih koje roditelji ubiše od batina. A i na to se gleda kroz prste!

Ono što je zabrinjavajuće da ovo nije usamljen slučaj, i da se djeca širom BiH korite u izbornoj kampanji, koja je tek na pola puta. Igra se na emocije, dječju nevinost, samilost… Samo šta je sa roditeljima te djece? Da li im je partija toliko popila mozak, ili su spremni sve da urade za svoju guzicu i guzicu svog šefa. Pa čak i da žrtvuju vlastitu djecu.

ZLOUPOTREBA NA SVAKOM KORAKU

Po društvenim mrežama se postavljaju fotografije sa djecom koja grle i ljube plakate na kojima su političari. Skupljaju se mališani da nose zastave stranaka obučeni u prevelike majice i poklopljeni kačketima u partijskim bojama. Djeca se turaju i u predizborne spotove, gdje razdragano i bezbrižno trče u naručje kandidatima na izborima.

Odjednom su stranački aktivisti i kandidati sjetili da ovdašnjoj djeci trebaju knjige i pribor za školu. Tako se uz jednu fotografiju ili prilog na nekoj od stranačkih televizija mahom dijele sve potrepštine za školsku godinu.

I sve se to radi bez ikakve rekcije nadležnih institucije. Svi šute!

Koliko je prisutna zloupotreba djece u političkim kampanjama i zašto je ona nešto sasvim normalno u našem društvu možda najbolje mogu da ocijene stručnjaci.

Zato smo razgovarali sa Ombudsmanom za djecu Nadom Grahovac.

Ona navodi da Bosna i Hercegovina i ove izbore dočekuje sa izbornim pravilima koja nisu prepoznala ni potrebu ni važnost zaštite djece i njihovih interesa u političkoj kampanji.

Za nju nema sumnje da je najbolji interes djece, na koji djeca imaju pravo, da se i u izbornoj kampanji obezbijedi potrebna zaštita, a to znači da se djeca ne koriste u kampanji za ostvarivanje ciljeva odraslih.

Ipak stanje na terenu je drugačije.

“Djeci nije mjesto na bilbordima, tribinama, posterima i aktivnostima političkih stranaka, već u programima, koji će u datim uslovima ponuditi moguća rješenja i odgovoriti na potrebe djece. Zaštita prava djece u svim oblastima, pa i u ovoj, zahtijeva jasna pravila koja uređuju obaveze nadležnih službi i institucija na postupanje i odgovornost za nepoštovanje utvrđenih pravila i procedura”, rekla je Grahovac za BUKU.

Prema njenim riječima, iako djeca ne glasaju, oni imaju svoja prava, a njihova prava su samo potrebe koje svako dijete ima na putu svog odrastanja.

“Te potrebe zahtijevaju i adekvatno medijsko izvještavanje. Svako izvještavanje o djeci, djecu izlaže pažnji javnosti na različite načine, zato je važno interes javnosti usmjeriti na pojavu i problem, a ne na dijete, i pri tome imati procjenu da li će i kako objavljena vijest uticati na dijete i njegov razvoj i ne samo danas već dugoročno. Prilozi koje smo imali priliku da vidimo potvrđuju i nedovoljnu osjetljivost medija za izvještavanje o pitanjima i problemima koji se tiču djece. Dobro je da se otvaraju objekti namijenjeni djeci, da se djeci nude različiti sadržaji i usluge, svakog dana i u izbornoj kampanji, ali izvještavanje o tome mora prepoznati profesionalnu obavezu i dužnost novinara da zaštiti djecu i njihove interese”, rekla nam je Grahovac.

I psiholog Srđan Puhalo smatra da u kampanji možemo da vidimo veliki broj primjera zloupotrebe djece u svrhu promocije pojedinaca, što je, prema njegovim riječima i razumljivo, ako gledamo pozadinu takvog načina razmišljanja i djelovanja.

“Veliki dio krivice snosi taj socijalistički mentalitet koji još uvijek vlada kod nas, gdje nije problem da se djeca koriste u promociju sebe. Posebno je to škakljivo kad se zloupotreba djece dešava bez saglasnosti roditelja, iako je u oba slučaja to nedopustivo. Ipak, kod nas roditelji često pristaju na to i mi ne možemo ništa u tom slučaju”, rekao je Puhalo.

On objašnjava da je ogroman problem što se vrlo malo o tome vodi računa. Kako kaže, sve zloupotrebe se samo konstatuju i nakon toga se ništa ne dešava.

Zbog toga, Puhalo postavlja pitanje šta će nam zakoni, konvencije i regulativa ako se to ne primjenjuje.

“Iskreno, ovdje niko ne daje dijete da ga čereče, ali roditelj je taj koji odlučuje za u njegovo ime do njegove 18 godine.E sad, mi možemo raspravljati da li on to radi dobro ili loše, ali ako su njegova uvjerenja takva da on smatra da njegovo djete treba da aktivno učestvuje u nečijoj promociji mi ne možemo mnogo da učinimo. Ipak, mnogo su češće situacije da se zloupotreba vrši pri spontanim okupljanjima, kao što je to radio Igor Radojičić pri gradnji pomoćnog stadiona ili Obren Petrović na otvaranju igrališta. Tu je očigledno da se djeca koriste zarad ličnih interesa”, kazao je Puhalo.

A KOGA ĆEMO DA KRIVIMO

I sad, kad ovdašnjem načinu odgajanja djeteta (batina je iz raja izašla) dodamo i maltretiranje djece, tako što ih izvrgnemo političkoj manipulaciji, kakvu ćemo mi to budućnost imati. Vjerovatno ne bolju od sadašnjosti.

I koga onda da krivimo?

Da li su to lokalni političari koji djeleći poklone i milujući svojim nepoznatim rukama opsjedaju djecu tokom kampanje? Ili možda roditelji koji zbog svojih političkih ubjeđenja ili interesa dopuštaju da im se iskrištavaju njihovi najmiliji?

Ma ne… Krivicu treba da tražimo u svima nama, jer smo mi ti koji svojim ćutanjem još uvijek održavamo oko sebe svijet u kome je ovakvo ponašanje sasvim normalno.