Govor mržnje u bh. medijima prisutan u relativno malom procentu

Govor mržnje u Bosni i Hercegovini prisutan je u relativno malom procesu (1,036 posto), odnosno evidentirano je 485 medijskih sadržaja koji u sebi sadrže neke oblike govora mržnje ili neprofesionalnog izvještavanja i to na ukupno analiziranih 48.811 medijskih proizvoda u 30 bh. printanih, elektronskih i online medija.

Ovo je pokazao Izvještaj pod nazivom “Monitoring medija: august – decembar 2012. – Jezik mržnje s fokusom na predizbornu kampanju za lokalne izbore 2012. godine”, koji su pripremili Udruženje BH novinari i grupa monitora iz BiH, a čiji su rezultati prezentirani danas u Sarajevu.

Izradu monitoringa podržalo je Vijeće Evrope u okviru projekta “Promocija profesionalizma i tolerancije u medijima u Bosni i Hercegovini” koji finansiraju vlade Norveške i Republike Irske.

Šefica Ureda Vijeća Evrope u Sarajevu Mary Ann Hennessey naglasila je da je opći cilj ovog projekta promocija profesionalizma i tolerancije u medijima u BiH kao i promoviranje standarda Vijeća Evrope za borbu protiv govora mržnje u javnom prostoru posebno putem podrške samoregulaciji novinarske profesije i medija općenito.

Opći zaključak monitoringa jest da govor mržnje još  postoji kao faktor u javnim medijima posebno u vrijeme predizborne kampanje te bi trebalo još više raditi na podizanju svijesti kod onih koji proizvode govor mržnje, ali i kod medija koji taj govor mržnje prenose – smatra Hennessey.

Najavila je da će Vijeće Evrope 21. marta, na Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije, pokrenuti online kampanju protiv govora mržnje koja će uključivati svih 47 država članica Vijeća Evrope i trajat će do 2014. godine.

Profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Odsjek žurnalistika doc. dr. Lejla Turčilo, koja je ujedno i autorica ovog izvještaja naglasila je da iako je mali statistički procent članaka i izvještaja koji sadrže govor mržnje dubljom analizom zaključuje se da su ipak takvi primjeri opasni.

Istakla je i da se oštrica kritike u vrijeme predizbornih kampanji otupljuje te dodaje da su nositelji govora mržnje najčešće izvanmedijski subjekti što ohrabruje, ali da novinari moraju paziti kada takav jezik prenose.

Cilj istraživanja jest da se ohrabre novinari da kritički pristupaju takvim govorima – istaknula je Turčilo i dodala da novinari moraju izbjegavati svaku vrstu jezika, diskursa, konotacije ili prijenosa govora mržnje (osobnog ili drugih aktera od kojih se novinar nije nedvosmisleno ogradio).

Profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli – Odsjek žurnalistika i član Žalbene komisije Vijeća za štampu doc. dr. Enes Osmančević osvrnuo se na govor mržnje u balkanskim zemljama u posljednjih 20 godina, naglašavajući da je on evoluirao jer su u početku prenosioci govora mržnje bili političari, vjerski vjerodostojnici i perjanice “patriotskog” novinarstva, a da su danas nosioci govora mržnje komentatori u forumskim diskusijama.

S tim u vezi je kazao da su redakcije odgovorne za komentare na njihove medijske sadržaje budući da se radi o redakcijskom javnom komunikacijskom prostoru, dodajući da je govor mržnje krivično djelo te je pohvalio sve veći broj žalbi građana regulacijskim tijelima u BiH na takav govor.

Zaključeno je da javna komunikacija povlači odgovornost te da sloboda govora nije bezgranična nego prestaje onda kada ona ugrožava slobodu drugoga i drugačijega zbog čega su u izvještaju navedene preporuke da bi se ovakve pojave spriječile.