Hapšenja zbog zločina nad Srbima u Čemernom

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) po nalogu Tužilaštva BiH na području Ilijaša i Kaknja uhapsili su šest osoba osumnjičenih za ratni zločin nad srpskim stanovništvom u selu Čemerno. Radi se o nekadašnjim pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO) i Armije Republike BiH s tog područja koji se sumnjiče za ubistvo najmanje 30 osoba među kojima je bilo žena i djece.

Zbog zločina nad više od 30 osoba srpske nacionalnosti u selu Čemerno, nadomak Ilijaša pripadnici Agencije za istrage i zaštitu uhapsili su Teufika Turudića, Mirsada Bešliju, Nusreta Bešliju, Mirzeta Bešliju, Hamdiju Spahića i Senada Sikiru, nekadašnje komandante i pripadnike struktura TO i Armije Republike BiH iz Kaknja, Ilijaša i Breze.

Zločin za koji se sumnjiče dogodio se 10. juna 1992. godine.

“Tijekom napada počinjen je ratni zločin u kojem je ubijeno oko 30 osoba srpske nacionalnosti, oba spola, među kojima je najmlađa žrtva imala 16 a najstarija više od 80 godina, a među kojima je bilo i oko 10 žena. Zločin u Čemernom, predstavlja jedan od najtežih zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Ilijaša i okoline”, navodi glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Svjedočenja

Napad na selo je, prema riječima očevidaca, počeo u ranim jutarnjim satima, a završio je likvidacijom najmanje 30 osoba. Veliborka Trifković bila je u šestom mjesecu trudnoće kada je pred snagama Armije Republike BiH i TO pobjegla iz sela i sakrila se u obližnju pećinu. Svake se godišnjice prisjeti užasa koji je preživjela, a koji njen otac i suprug nisu.

“Napad je počeo u 5.20 ujutro. Sve su živo, i što je ljudsko i što je životinja, sve su živo klali i palili, da ništa ne ostane. Samo sam čula vrisku, jauk. Gledala sam svašta”, priča.

Radoje Lazendić tijelo sina Dušana našao je u zapaljenoj štali.

“Izgorio je samo ovaj dio… kombinezon imao na sebi, poznao ga po tome i zlatnoj ogrlici”, navodi.

Poigravanje sa žrtvama

Žrtve su na pravdu čekale 25 godina. Za direktora Istraživačko dokumentacionog centra Mirsada Tokaču to je neprihvatljivo poigravanje sa žrtvama i zločinima, jer su mnogi, kaže, mislili da se neke stvari neće nikada procesuirati i da ne treba prikupljati dokaze. To je rezultiralo sporošću u dostizanju pravde.

“Dvadeset godina nakon što su počinjeni ovi zločini mi hapsimo i počinjemo s procesuiranjem. Ipak, bolje ikad nego nikad, ali svako društvo koje je u postratnom periodu željelo da se riješi nasljeđa prošlosti moralo je mnogo efikasinije da radi. Nedostatak političke volje i želja da se ponekad i manipulira tim podacima i da se oni koriste u određenim trenucima kad politici odgovara učinila je to da mi, s obzirom da govorimo o broju od oko 5.000 potencijalnih počinilaca, jako kasnimo. Umiru svjedoci, a umiru i počinioci”, kaže Tokača.

Selo Čemerno danas je pusto, bez ijednog povratnika. U selu tek spomenik podsjeća na stravičan zločin. On bi tek poslije četvrt vijeka mogao dobiti epilog, koji je počeo nakon što su porodice žrtava podijele krivičnu prijavu, koja je potom inicirala i istragu Tužilaštva BiH.

Ov je drugo veće hapšenje za zločine nad Srbima provedeno ovaj mjesec u BiH.

Početkom decembra, takođe po nalogu Tužilaštva BiH, trinaest bivših pripadnika Armije Republike BiH, TO i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeni su zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.