I 16 godina nakon rata procesuiranje ratnih zločinaca u BiH ide presporo

I 16 godina nakon rata procesuiranje ratnih zločinaca u BiH ide presporo. Državna strategija u ovim predmetima ispostavila se preobimnom. Žrtve rata traže efikasniji rad pravosuđa.

Iako je usvojena još 2008. godine, Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, relativno teško se realizuje u odnosu na idejni koncept. Žrtve i dalje iščekuju kazne za zločince.

Usuđujem se reći da u nekim oblastima te strategije niti jedan zarez nije implementiran. Postavljeni su veoma mali rokovi za implementaciju i određena su odjeljenja i službe institucija koje apsolutno to niti znaju niti imaju kapaciteta da to rade, smatra Edin Ramulić, zamjenik predsjednika Udruženja Prijedorčanki Izvor.

Pored sporog i ne baš efikasnog djelovanja pravosudnih institucija na različitim nivoima, kontinuiranog zastrašivanja onih koji su imali tu sreću da prežive zločin, sama činjenica da je od brutalnih ubistava prošlo gotovo dvadeset godina dovoljno jasno ilustruje svu složenost ovog problema.

Najveći problem je sa svjedocima koji su u nekim drugim zemljama. Mnogi svjedoci su umrli, biološki sat ne radi za nas, tako da sam ja tu pesimist, kaže Branko Mitrović, tužilac Okružnog tužilaštva Banja Luka.

Poseban problem predstavlja činjenica da oni koji skupe dovoljno hrabrosti za svjedočenje, često ne budu i sami zaštićeni. Tako, ti ljudi pored sjećanja na torture kojima su bili izloženi u ratu, moraju da žive i sa prijetnjama u miru – što prema nepisanom pravilu rezultira odustajanjem od svjedočenja.

O sporosti procesuiranja ratnih zločina i sporosti ruke pravde, možda dovoljno jasno govori primjer iz Zaklopače, sela koje pripada općini Milići. Tamo su maja 1992. ubijeni brojni članovi porodice Dugalić, zajedno sa još 64 bošnjačke žrtve. 20 godina poslije, Ibrahim Dugalić nemoćno sliježe ramenima i traži imena počinilaca stravičnih ubistava.