Ima li države Bosne i Hercegovine na Neretvi?

Dok se jedan bosanskohercegovački entitet (RS) i Hrvatska elektroprivreda dogovaraju o energetskoj eksploataciji slivova Neretve i Trebišnjice, otvorena ostaju brojna pitanja o mogućim ekološkim štetama, piše Deutsche Welle.

Hidroenergetski projekt „Gornji horizonti“ na Neretvi u dijelu njezina toka kroz Republiku Srpsku u BiH, već godinama izaziva rasprave o, prvenstveno, moguće rizičnim ekološkim posljedicama.

Drastično regulisanje vodotoka i gradnja više akumulacijskih hidroelektrana mogli bi južnu polovicu rijeke – onu kroz Federaciju Bosne i Hercegovine, te kroz Hrvatsku – doslovno presušiti, kao što ističu kritičari zahvata.

Problem je još složeniji znamo li da se „Gornji horizonti“ ujedno povezuju s jednim značajnim projektom u Hrvatskoj.

Neretva

Naime, druga najznačajnija rijeka Jadranskog sliva Bosne i Hercegovine, Trebišnjica, primala bi – u dogovoru s itekako zainteresiranom Hrvatskom elektroprivredom – višak akumulirane vode koja bi se preusmjeravala na buduću hidroelektranu Dubrovnik 2, u blizini Cavtata.

I bez obzira na ekološke kontroverze, čini se da ništa ne može zaustaviti politički dobrano zahuktale pregovore između dva snažna prekogranična subjekta. Pitanje na koje dosad nismo imali čvrst odgovor, međutim, glasilo bi: gdje je tu država Bosna i Hercegovina i kakav je njezin uticaj na projekt?

Ekološke spoznaje novog doba

Javnosti sigurnno nije više potrebno mnogo tumačiti da je posrijedi krajnje delikatna materija radikalne izmjene još dobrano prirodnog vodnog režima većeg dijela Hercegovine, kao i ekološki već uzdrmane neretvanske delte u Republici Hrvatskoj.

Inače, granice Hercegovine kao regije se geografski podudaraju, i to malne u cijelosti, upravo s vododjelnicom Jadranskog i Crnomorskog sliva BiH.

Nadalje to određuje i ostale ekološke faktore, a donekle i društvene te historijske efekte.

Ali, u doba kad je tek bio zacrtan projekt „Gornji horizonti“, prije gotovo 60 godina, svjetske naučne ekološke spoznaje još nisu omogućavale uvid u potencijalne opsežne rizike zahvata.

Upozorio je na to Zoran Mateljak, hidrolog i voditelj projekata WWF-a (Svjetska fondacija za zaštitu prirode) sa sjedištem u Mostaru.

„S druge strane, u novije vrijeme intenzivno ojačavaju te spoznaje, no jednako slabi funkcija države Bosne i Hercegovine, u svakom pogledu“, ističe Mateljak.

Državni nivo ipak nezaobilazan

Opće poznato je, kako on navodi za Deutsche Welle, da u svim područjima država BiH ima problema s artikuliranjem iole jedinstvenog stava, već se isti obično raspada barem na onaj RS-a i Federacije, a potonji često i dalje.

Nasuprot takvoj slici, izlaže svoje mišljenje Reuf Hadžibegić, pomoćnik ministra iz Sektora za prirodne resurse, energetiku i zaštitu okoliša BiH u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH:

„Stajališta oko toga vrlo kompleksnog projekta jesu proturječna, ali ništa se neće započeti dok se ne usuglasimo. Državni nivo niko ne može zaobići.“

Hadžibegić napominje da treba uzeti u obzir puno različitih strana problema, od ingerencija države i entiteta te suradnje s Hrvatskom u kontekstu razvoja hrvatskog elektroenergetskog sustava.

Zatim, preko ekoloških aspekata kao što su dandanas velike nejasnoće oko ponornih kretanja voda u Jadranskom slivu, do činjenice kako se radi o povezivanju slivova Neretve i Trebišnjice, a koji su i sami po sebi već izuzetno složeni.

Ideja o međunarodnoj arbitraži prije nekoliko godina, pak, nije naišla na odobravanje.

Oprezni inozemni financijeri

Ovdje svakako treba podsjetiti da je lani, zbog izdavanja pozitivnog mišljenja o Studiji uticaja na okoliš HE „Dabar“ – jedne od budućih elektrana u sklopu „Gornjih horizonata“ – federalno Ministarstvo okoliša i turizma podiglo tužbu protiv Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a.

Optimistično u tom kontekstu zvuči procjena Zorana Mateljaka da neizbježni međunarodni kreditori tako izuzetno skupog projekta zasigurno neće pristati na financiranje dok se ne riješe sve slične pravne dubioze.

Njih će vjerojatno još biti, ako ne na sudskoj razini, ono makar na političkoj i stručno-ekološkoj.

Samo za prigodnu ilustraciju dimenzija spora: ukupni projekt podrazumijeva skretanje vode iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice i pogon hidroelektrane Dubrovnik 2, koji bi konačno nadmašio protok Neretve kroz Mostar.

Danas tuda postojeći hidroenergetski tok propušta iz Trebišnjice 90 kubičnih metara vode u sekundi, dakle, što bi se po planu trebalo povećati na 210 kubičnih metara, dok Neretva u Mostaru mjeri tek 200 kubičnih metara.

Neretvu treba vratiti prirodi

Eksploatacija prirode u ovom slučaju očito poprima goleme proporcije, pa bi i štete – u slučaju lakomislenosti i jednostranog pristupa – mogle narasti do nemjerljivog.

Indikativna je utoliko bila pozicija Hrvatske, sadržana u primjeru Stipe Gabrića Jamba, donedavnog gradonačelnika Metkovića. On je tako bio dao načelni pristanak na sve predviđene zahvate u projektu „Gornji horizonti“, iako je baš u njegovu gradu vodno-ekološka šteta poprimila dosad najveće razmjere.

Zbog sniženog vodostaja Neretve, odavno je u Metkoviću moguće uloviti (i) morsku ribu, a sam prostor delte mnogostruko je ugrožen stalnim prodorom morske vode.

Ipak, ohrabruje principijelno držanje novog metkovićkog gradonačelnika Bože Petrova:

„Mi, nova lokalna uprava Metkovića, ne slažemo se s projektom, a pogotovo ne bez predočavanja kvalitetnih studija o uticaju na okoliš, koje uporno izostaju. U protivnom nam prijeti bezbroj opasnosti.“

Poljoprivreda u dolini Neretve je salinizacijom već izrazito ugrožena, kao što javnost i odgovorne institucije opominje Petrov, pa je toj rijeci zapravo neophodna sanacija i povratak na što prirodniji režim, a ne daljnje iscrpljivanje i ugrožavanje toka.