Je li Jugoslavija danas jača nego dok je stvarno postojala?

Jajce, AVNOJ, Jugoslavija, SFRJ

Jajce, AVNOJ, Jugoslavija, SFRJ

Danas se navršava tačno 70. godina od održavanja Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) na kojem su predstavnici Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Makedonije stvorili novu Jugoslaviju, federalnu državu koja se prije više od 20. godina raspala u krvi, javlja Anadolu Agency (AA).

Naime, 29. i 30. novembra 1943. godine, u Jajcu je održano 2. zasjedanje AVNOJ-a na kojem je donesena odluka o ”izgradnji Jugoslavije na federalnom principu”, koju su potpisali predsjednik dr. Ivan Ribar i sekretar Rodoljub Čolaković.

”Da bi se ostvario princip suverenosti naroda Jugoslavije, da bi Jugoslavija predstavljala istinsku domovinu svih svojih naroda i da nikad više ne bi postala domenom bilo koje hegemonističke klike, Jugoslavija se izgrađuje i izgradit će se na federalnom principu…”, navodi se, uz ostalo, u odlukama AVNOJ-a, te dodaje da su narodi Jugoslavije u oružanoj borbi iskazali svoju čvrstu volju da ostanu i dalje ujedinjeni u Jugoslaviji”. Odlukama AVNOJ-a potvrđeni su i zaključci ZAVNOBiH-a koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine. Ovaj datum slavljen je u Jugoslaviji kao Dan Republike. Na te dane podsjeća još samo Muzej AVNOJ-a u Jajcu kojeg su reporteri AA posjetili ovih dana.

Jugoslavija se krvavo raspala prije dvije decenije, a prije tačno deset godina i njeno ime je otišlo u povijest stvaranjem Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003.), koja se i sama raspala nakon što je Crna Gora postala nezavisna. Narodi bivših jugoslavenskih republika danas tako obnavljaju pokidane veze, stvarajući uvjete za bolji život na prostorima regije Zapadnog Balkana.

I mada su neki ugledni književnici s ovih prostora primijetili da se Jugoslavija lako raspala jer, uz ostalo, nije bila ”jedna kultura”, dok je proces stvaranja jugoslovenske nacije imao samo djelomične uspjehe, čini se da danas bivša Jugoslavija upravo živi u duhovnosti, da bivše jugoslavenske republike ponajviše vežu kultura, slični jezici, muzika… Na ovim prostorima su popularne i iste serije, trendovi, muzički bendovi, svi se sjećaju filmova ”Ko to tamo peva?”, ”Maratonci trče počasni krug”, Halid Bešlić i Đorđe Balašević jednako su poštovani ”od Vardara do Triglava”’, serija ”Bolji život” ponovo se gleda…

Itekako se sarađuje i u ekonomiji, jer ”novac ne poznaje granice”. Srbija i Hrvatska su među najvećim investitorima u BiH, BiH ima najbolju robnu razmjenu upravo s tim državama, Hrvatska najviše izvozi u BiH, ima slučajeva kada radnici iz Srbije dolaze u BiH, a oni iz BiH odlaze u Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru… Hrvatski biznismen Ivica Todorić (Agrokor) suvereno vlada u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Srbiji…

Pa, ipak, ideja o konstituiranju “balkanske šestorke“ ili skraćeno G6 (u kojoj bi bili Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija), a koju je dva mjeseca uoči 70. godišnjice nastanka bivše Jugoslavije predstavio crnogorski ministar vanjskih poslova Igor Lukšić, prilično je odlučno odbačena u cijelom regionu.

Novinari Anadolu Agency istraživali koliko ideja Jugoslavije zaista postoji na prostoru Zapadnog Balkana i šta je ostalo od države koja je trajala pola stoljeća?

Predrag Matvejević, ugledni književnik i filozof koji za sebe voli reći da je ”bio i ostao jugosovenski orijentiran intelektualac” i jednako dobro se osjeća u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i rodnom Mostaru, kaže kako ”valja shvatiti da nakon svega što se dogodilo obnova Jugoslavije kao jedne cjeline nije moguća i iluzorna je”.

”Moguće je između ovih naših republika uspostaviti vrlo tijesne odnose, vrlo duboke, prijateljske odnose u ekonomiji, u kulturi… Ja već vidim toliko poželjnosti u kulturi kod ljudi koje cijenim a kad neko iz Sarajeva, iz Beograda dođe ovdje u Zagreb. Beogradski teatar je bio ovdje nedavno, karte niste mogle dobiti deset dana unaprijed. Svi su me zvali, jer dolazi bosanski film. Bosna u svojoj nesreći, utučenosti proizvodi najbolje filmove u Jugoslaviji”, govori Matvejević, te dodaje:

”Ima indikacija za dobre međusobne odnose. A što se tiče toga da bi se pravila nova Jugoslavija… Pa, ne mogu napraviti novu Hrvatsku koja stoji na nogama, novu Srbiju koja stoji na nogama, Sloveniju… Slovenci su krenuli dobro pa su pali. Pali su sa sedla svog konja. U Bosni znate kako to ide”.

Urednik magazina ”Vreme” iz Beograda Filip Švarm piše u povodu 70. godina od AVNOJ-a da ”nijedna od odluka revolucionarne skupštine od 29. novembra 1943. više nije na snazi” i da ”nema ni Jugoslavije”.

”Ali, one buktinje sa grba prvi put okačenog u Sokolskom domu u Jajcu i dalje svetle u tmini. Obasjavaju ljude i vreme u kome su narodi koje sve spaja, a gotovo ništa ne deli, krvavo izborili pravo na postojanje, dostojanstvo i samostalno odlučivanje o svojoj sudbini”, podvlači Švarm.

Raif Dizdarević, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ (1988–1989), ministar vanjskih poslova Jugoslavije (1984–1988), predsjednik Predsjedništva SR BiH (1978–1982) i predsjednik Skupštine SFRJ (1982–1983) u razgovoru za Anadolu Agency ističe vjeru da je ”neizbježno poboljšavanje atmosfere saradnje dijelova bivše Jugoslavije”.

”Bila bi iluzija misliti da se može obnoviti zajednička država. Moguće je postojanje i razvoj tog procesa prvo u bilateralnoj saradnji, a drugo u saradnji balkanskih zemalja u onim pitanjima u kojima imaju zajdničke interese. Tu će igrati određenu ulogu perspektiva ulaska svih balkanskih zemalja u Evropsku uniju (EU). Mada i tu ne treba imati iluziju da je to proces koji će se brzo odvijati i brzo donositi plodove. Treba doći do nekih dogovora ili rješenja da zemlje Balkana, našavši se u jednoj takvoj zajednici poput EU, imaju mogućnost i da unapređuju međusobnu saradnju u ekonomskoj oblasti prije svega”, naglasio je Dizdarević.

Ugledni beogradski kolumnista Teofil Pančić, koji je kritičke i analitičke tekstove objavljivao u nizu listova i časopisa iz Srbije i sa ex-YU prostora, pita se da li je Jugoslavija danas živa?

”Na ‘kulturološkom’ i uopšte ‘simboličkom’ nivou, stvarno nerijetko čini da je Jugoslavija danas jača nego što je bila u ona vrijemena kad nam se ukazivala u obličju države, pa je – ako ništa drugo – mnogima bio izazov da je krive za sve što im nije potaman u životu. Danas stvarni ili navodni krivci hoćeš-nećeš stanuju na drugim adresama, a ogorčeno retroaktivno krivljenje zlosrećne jugoprošlosti za sve naprosto je već gotovo sasvim iscrpljen motiv, dosadan Bogu i narodu, trajno zanimljiv još samo šačici nepopravljivih slučajeva, bilo gdje po jugo horizontali i vertikali”, piše Pančić u nedavnom tekstu i poentira:

”Zanimljivo je to: preko dvije decenije od njenog krvavog i gnusnog raspada, država koje niti više ima niti postoje bilo kakve stvarne indicije da će je u sagledivoj budućnosti opet biti, izaziva ogromno interesovanje, pa makar i negativno, i to ponajviše kod – nacionalista”.

Dizdarević podsjeća da su narodi Jugoslavije decenijama bili u zajedničkoj državi i da je ta država i nastala ”udruživanjem interesa svih onih koji su je činili, jer je postojala svijest da je odbrana nacionalnih, pa regionalnih interesa naroda Jugoslavije moguća samo ako se udruže u jednu državu koja će posjedovati snagu”.

”U jednom dugom periodu od 50 godina ta potreba zajedništva i ostvarivanja zajedničkih interesa i atmosfere zajedništva, koja će povećavati sigurnost, potvrđivala se. Bez obzira na tragičan način raspada Jugoslavije, ostali su interesi, te potrebe i čitav niz niti nastalih kroz historiju koji nas vežu”, stav je Dizdarevića.

Pozitivna uloga Turske

Uvjeren je da nakon svega što se dogodilo na Balkanu, a, kako kaže, najveća žrtva tih događaja je upravo bila njegova BiH, dolazi do jednog otrježnjenja i ”do prodora realističkih shvatanja zajedničkih interesa balkanskih zemalja”.

”Postoje različite ideje čak i konkretne manifestacije te pozitivne tendencije, uprkos svim teškoćama. I Republika Turska igra pozitivnu ulogu u stvaranu takve atmosfere, pomaka do kojih dolazi i u shvatanjima i u konkretnim odnosima. Postoji potreba i korist svih balkanskih država da se jedno teško naslijeđe u odnosima tih država ostavi po strani u stvaranju jedne bolje atmosfere, saradnje gdje je ona moguća”, ocijenio je Dizdarević.

Osuđeni jedni na druge

Novinar i pisac Boris Dežulović slaže se sa srbijanskim kolegama koji smatraju da je, sudeći po svemu, Jugoslavija danas više živa nego dok je zaista postojala.

”To je paradoks kojega su opet razumniji ljudi mogli anticipirati i prije. Bilo je potpuno jasno da se Hrvatska ili Slovenija odvajanjem iz Balkana neće izdvojiti u nekakvu europsku širu priču. Nisu iz tog kruga izašli, oni su u njemu ostali. Nije nam, kao što se ovdje govorilo, bugarska književnost postala bliža od srpske, a engleska bliža od bugarske. Govorimo istim jezikom, tu smo osuđeni jedini na druge, u susjedstvu, i bilo je potpuno sumanuto očekivati da se između nas može rascijepiti nekakav veliki historijski ponor. To je nemoguće. Ne samo zbog tih rodbinskih veza, već jer smo naprosto upućeni jedni na druge u svakom smislu. Upućeni smo jedni na druge i kad kupujemo igrače za nogomet, kad kupujemo naftu, oružje i heroin. Tu smo svi najbliži”, kazao je Dežulović za Anadolu Agency.

Posted by on 2013-11-29. Filed under Region, Svijet. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login