Kriza u Libiji šteti ekonomiji Tunisa

Nasilje u Libiji nanosi ekonomsku štetu i susjednom Tunisu. Najviše su pogođeni pogranični gradovi, gdje stanovništvo zavisi od trgovine.

Ljudi se sve manje kreću otkad su tuniske vlasti zatvorile neke granične prelaze. U posljednje vrijeme, Ahmed Kseir u gradu Dehiba u Tunisu nema mnogo kupaca.

Kaže kako ima znatno manje posla otkad su tuniške vlasti uvele porez na izvoz robe iz države. Svaki stranac mora platiti 15-ak eura za robu koju kopnenim putem izvozi iz te zemlje.

„Više mi ne dolaze mušterije iz Libije. Ranije sam imao 50-60 mušterija dnevno, sada više nijednog. Obim posla je smanjen. I mi osjetimo pogoršanje situacije u Libiji.”

Svjetska banka ističe kako Tunis zbog nelegalne trgovine godišnje gubi više od 600 miliona dolara. Vlasti su se protiv toga odlučile boriti.

„Granični prelaz službeno je otvoren, ali promet je mnogo manji, ne samo zbog uvedenih poreza, nego i zbog pogoršanja sigurnosnih prilika u samoj Libiji. Prije nekoliko mjeseci, vlasti su tu granicu proglasile vojnom zonom. Vojska je tu kako bi spriječila prelazak ljudi i naoružanja u Tunis. No, to je utjecalo na prihode ljudi koji ovdje žive“, izvještava iz Tunisa reporterka Al Jazeere Hoda Abdel Hamid.

Mladi mogu otići u ISIL

Jug Tunisa živi uglavnom od krijumčarenja nafte iz Libije. Ipak, otkako je veći kontingent vojske raspoređen duž granice, krijumčarenje je zaustavljeno. Većina ljudi koji ovdje žive više nema šta raditi.

„Ništa se neće promijeniti. To je bio naš svakodnevni posao. Oni to zovu krijumčarenjem. Mi smo se na taj način prehranjivali. Sada toga više nema“, kaže Hassan, nezaposleni trgovac.

Ovo je najviše pogodilo mlađu generaciju, posebno u ekonomski nerazvijenim područjima.

Neki tvrde da bi to mlade moglo gurnuti u pogrešnom smjeru.

„Mladi su pod velikim pritiskom. Izgubili su nadu, tako da se neki odlučuju na odlazak, zbog čega mogu izgubiti i život“, navodi Ezzedin Ben Hemeid, nezaposleni trgovac,

Upravo to brine i Saada Maatouka. Njegovi sinovi imaju 28 i 30 godina i nezaposleni su. Kaže kako je ovo za njih prijelomni trenutak.

„Mogu početi krasti, otići na stranputicu ili se pridružiti ISIL-u. Nemaju šta izgubiti. Naravno, neki od njih će tako i završiti. Vlada ništa nije učinila za njih. Sinovi su mi ogorčeni. Mladi su u velikoj opasnosti.“

Ljudi koji ovdje žive kažu kako je ovo područje zasad sigurno i da se odavde još niko nije pridružio ISIL-u, ali pitaju se kako će se situacija razvijati ako se stanje u Libiji dodatno pogorša.