Mao Ce-tung je 1958. naredio da se pobiju svi vrapci što je dovelo do ekološke katastrofe

vrabac
vrabac

Mao Ce-tung je 1958. zapovjedio da se ubiju svi vrapci u Kini jer jedu previše žitarica. To je dovelo do jedne od najgorih ekoloških katastrofa u historiji.

Ekološke katastrofe nisu rijetkost u povijesti čovječanstva, no tek se rijetke možemo usporediti s onom koja je započela 1958. godine u Kini. Mao Ce-tung, vođa Narodne Republike Kine, donio je odluku da se moraju ubiti svi vrapci u državi. Zaključio je da Kini te štetočine nisu potrebne. Mao je smatrao da vrapci jedu previše usjeva žitarica, pa mu se učinilo logičnim zapovjediti njihovo istrebljenje.

Prema njegovim tvrdnjama, vrapci su ometali privredni razvoj Narodne Republike Kine. Međutim, u iduće tri godine, 45 miliona ljudi umrlo je od gladi koja je zavladala kao posljedica pogrešnog ekonomskog upravljanja, ekološke katastrofe i državnog terora.

Mao Ce-tung je proveo nekoliko programa koji su za cilj imali modernizaciju i poboljšanje života u Kini. Program borbe protiv četiri pošasti bio je jedan od njih, i to u okviru Velikog skoka naprijed između 1958. i 1962. godine. Istrebljenje vrabaca bio je dio tog programa.

Bubnjevima plašili ptice

Za istrebljenje ptica angažiran je narod. Udaranjem u bubnjeve plašili su ptice koje se nisu usuđivale sletjeti, pa su letjele sve dok ne bi umrle od iscrpljenosti. Stanovništvo je uništavalo gnijezda vrabaca te ih gađalo hicima iz pušaka. Rezultat svega toga bilo je da su se vrapci u Kini našli na rubu istrebljenja.

Nema podataka o tome koliko je vrabaca živjelo u Kini 1958. godine. Međutim, ako je po jedan vrabac dolazio na svakog stanovnika, to znači da ih je bilo više od 600 miliona. A ubijene stotine miliona ptica. To je iduće godine dovelo do problema. Primijećeno je da je došlo do naglog porasta učestalosti napada raznih kukaca na poljoprivredne površine. Naime, vrapci se hrane štetočinama kao što su skakavci, pa su nakon pomora vrabaca skakavci ostali bez svojeg glavnog prirodnog neprijatelja. To je značilo da se ubijanje vrabaca pokazalo kontraproduktivnim, s obzirom da se vrapci nisu hranili samo urodom žitarica, već i kukcima.

Porastao broj skakavaca

Broj skakavaca naglo je porastao, a onda su počeli jesti sve što bi im se našlo na putu. Urod žitarica u većini ruralnih dijelova zemlje dramatično se smanjio, pa je izbila velika glad. Ljudima je ponestalo hrane i miliona su gladovali. Kineska vlada je službeno objavila da je umrlo 15 miliona ljudi. Međutim, neki stručnjaci procjenjuju da se broj umrlih zapravo kretao između 45 i 78 miliona.

Velika glad je i danas zabranjena tema u Kini, čak i 50 godina kasnije. Ljudi su počeli jesti druge ljude, roditelji su jeli svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Hiljade ljudi je ubijeno radi hrane. U svojoj knjizi „Nadgrobni spomenik“, kineski novinar Yang Jisheng procijenio je kako je umrlo više od 36 miliona ljudi. Njegova je knjiga ubrzo zabranjena u Kini.

Mao je zapovjedio okončanje ubijanja vrabaca te ih je u programu borbe protiv četiri pošasti zamijenio stjenicama. Cilj cijelog programa bilo je povećati poljoprivrednu proizvodnju, no za vrijeme Velikog skoka naprijed urod riže zapravo se značajno smanjio.

Možda je Mao Ce-tung želio pobijediti prirodu. Međutim, njegove su odluke dovele do gladi u kojima su izgubljeni miliona ljudskih života.

Posted by on 2019-01-26. Filed under Ekologija, Ekonomija, Magazin, Svijet. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login