Mediji kao generatori kriza

Mediji u BiH posljednjih sedmica pokušavaju naći odgovore na pitanje hoće li doći do novog rata. Koliko su utemeljeni takvi medijski naslovi?

„Srlja li BiH u rat“, „Da li će biti rata u BiH“, „Iz Brčkog kreće rat“, „U BiH se sve glasnije govori o – novom ratu!“, „Pripremanje za oružani sukob u BiH“, „Mogući su ograničeni sukobi“, samo su neki od naslova posljednjih nekoliko sedmica, koji se pojavljuju u domaćim i svjetskim medijima. Sadržaj je međutim, veoma štur i ne prati naslove ili ga prati sa izjavama trećerazrednih analitičara, koji ne poznaju ni ustavno uređenje BiH, a posebno ne odnose unutar nje.

Ogroman broj medija u BiH, ima nečasnu ulogu u stalnim političkim igrama, kaže novinar iz Sarajeva, Amir Sužanj. Neki od njih su godinama u direktnoj službi pojedinih političkih centara, pristajući da budu puka politička služinčad svojih stvarnih vlasnika.

Bez društvene odgovornosti

„Značajan je i broj elektronskih medija, a posebno portala, koji su stvorili jednu matricu senzacionalizma u kojoj se u grozničavoj utrci za zvučnim naslovom, uopšte ne vodi računa o društvenoj odgovornosti koju bi mediji trebalo da imaju. To se posebno pokazalo u aktuelnoj krizi i blokadi institucija, a posebno nakon najava Milorada Dodika da kreće u, kako se to u Banjaluci službeno kaže, vraćanje otetih nadležnosti. U takvim medijima se isuviše lako izgovara riječ “rat”, bez ikakvih ustezanja govori se o nekakvim operacijama vojnog karaktera, poput zauzimanja Brčkog, koje su, prema tvrdnjama tih medija i njihovih sagovornika i analitičara, već uveliko u toku“, kaže novinar iz Sarajeva Amir Sužanj, ne sporeći ni jednog trenutka ozbiljnost političke situacije u kojoj se BiH nalazi. Međutim, jedno je kaže upozoravati na događaje a drugo, pozivati na rat.

„Te poruke umjesto ozbiljnog upozorenja isuviše često zvuče kao da ih neko priželjkuje, što vrlo destruktivno djeluje na građane“, uvjeren je Sužanj.

Većina medija pažnju obraća na profit, na oglašivače i marketing, a u tom postupku klijenta samo zanima koliko „klikova” ima medij, kažu medijski radnici. U takvom okruženju, bez imalo skrupula, sa ogromnom dozom ostrašćenosti i neznanja, senzacionalistički medijski naslovi su najbolji način stvaranja sigurne dobiti, smatra profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Miodrag Živanović.

„Mediji imaju jedan veliki stepen autističnosti, izolovanosti od života. Medijski životni prostor je ispražnjen i takav slijed događaja je normalan. To nije dobro ni za medije ni za nas. To je poražavajuće za sve“, kaže Živanović.

Dobar novinar danas, gotovo izumrla vrsta

Koliko informacije „jedu” jedna drugu, pokazuju i poplave koje su nedavno širi prostor BiH, a tokom kojih je tema rata, na trenutak pala u drugi plan. To je upravo pokazatelj, na koji način se iz dnevno političkog fokusa, izbaci nešto što je samo fraza ili medijsko huškanje, smatra novinar iz Banjaluke, Željko Svitlica. I on se pita, zašto su mediji generatori kriza i zašto ni od čega prave senzacionalizam.

„Zbog svakodnevne potrebe za takozvanim sadržajem i neprestanim objavljivanjem, više nema vremena da se utvrđuje koliko je nešto važno ili nije, jer iz ugla savremenih medija, sada je sve važno i sve je vijest, onda, posljedično, ništa nije. Danas proizvodnja informacija radi kao neki veliki mlin koji stalno melje i u koji non stop nešto treba ubacivati, a onda se ne bira šta. Može i suvo zlato, ali može i kanta smeća“, kaže Svitlica, primjećujući da je dobar novinar danas gotovo izumrla vrsta, tih i nevidljiv, oldtajmer među automobilima.

Rezultati istraživanja medijskih sloboda u BiH, pokazuju da građani još vjeruju medijima ali da napad na njih ponekad može biti opravdan. Iako nijedan napad nema opravdanje, upravo zbog načina izvještavanja, mnogi vide razlog za ovakav rezultat. Postavljati pitanje, da li je bitnije da novinar ima mišljenje ili argumente u tekstu, poražavajuće je, jer se potonje ne smije nikada dovoditi u pitanje. A to je nažalost postala praksa, kaže Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, koji djeluje u okviru Udruženja BH novinari.

„Konzumenti medija su navikli da dobiju servirano mišljenje, da ne moraju razmišljati koja je strana u pravu, već da to bude odmah u naslovu. Takve vijesti se lako prenose i izaziva se začaran krug, gdje mediji sami izvlače zaključak, nakon čega se traži reakcija, koja izaziva zapaljivije sadržaje“, kaže predsjednik Kluba novinara Banjaluka, Siniša Vukelić, upozoravajući da to postaje ozbiljan problem u medijima.

Sve za pet minuta slave

Iluzorno je misliti da postoje nezavisni mediji, posebno kada se mnogi od njih bore za opstanak, poručuju oni koji su bili dio novinarskog esnafa i prije rata. Razlika je ipak ogromna, između medija prije 30 godina i ovih danas.

„Mediji danas nemaju taj društveni i javni uticaj kao što su imali nekada. Danas su mediji apsolutno podjeljeni na podobne i nepodobne, na propagande, stranačke, plaćene…Javno mnenje je danas izgubilo povjerenje u medije“, kaže nekadašnji urednik Večernjih novosti u Banjaluci, danas u penziji, novinar Slobodan Pešević.

Naši sagovornici smatraju da je novinarstvo profesija koja je srozana na najniže grane. Ne postoji više odvajanje važnog od nevažnog, sve je vijest. Nevjerovatna ekspanzija portala i portaloida, dodaju, dovela je do kontraefekta. Vijesti se štancaju kao na traci, potiskuju jedna drugu tolikom brzinom, da ih je gotovo nemoguće pratiti. A njihov sadržaj je golo prenošenje neprovjerenih informacija, bez druge strane, sa komentarima novinara, željnih pet minuta slave.

DW