Migranti i izbjeglice sa strahom čekaju zimu na Vučjaku

Kroz prihvatni kamp Vučjak, kraj Bihaća u proteklih pola godine prošlo je preko 15 hiljada izbjeglica i migranata. Trenutno je u kampu, koji su sve međunarodne organizacije ocijenile kao potpuno neuslovan, njih između 450 i 500, što je nešto manje od uobičajenog broja. U Crvenom križu, koji pomaže na ovom mjestu, kažu da je to zbog toga što mnogi koriste još uvijek pogodne vremenske prilike za odlazak na, kako ga migranti zovu – “game”, odnosno pokušaj da pređu granicu Bosne i Hercegovine (BiH) i Hrvatske.

Zima ide, niko ne zna kuda sa migrantima kod Bihaća
Prihvatni kamp Vučjak formiran je prije pola godine kao privremeni, zbog popunjenosti smještajnih kapaciteta postojećih prihvatnih centara, te do kako je bilo predviđeno, formiranja zajedničkog prihvatnog centra za sve izbjeglice i migrante koji borave na području Unsko sanskog kantona (USK), što se do danas nije desilo.

Zubejr iz Pakistana u ovom kampu je dvije sedmice. Jednom je pokušao da pređe granicu sa Hrvatskom, ali ga je policija vratila. Neki od njegovih prijatelja, kako je ispričao za Radio Slobodna Evropa (RSE) i po 20 puta su bezuspješno pokušali preći granicu i nastaviti put ka nekoj od zemalja Evropske unije (EU), što im je većini cilj.

“Težak je prelazak granice zbog hrvatske policije. A uslovi u kampu su mnogo teški. Hladno je, nemamo novca, problem nam je topla odjeća i obuća, voda, toaleti, ovdje nema doktora. Sve je ovdje problem i ne znam šta će biti sa nama kada dođe zima”, kazao je za RSE Zubejr.

Umorni od svega
Među migrantima koji borave u kampu tek rijetki govore engleski jezik. No i oni koji ga znaju nisu raspoloženi za razgovor, jer su kako kažu umorni od svega. I od dugog putovanja i od loših uvijeta u kampu, ali i pitanja radoznalih novinara.

Dvadestdvogodišnji Omar stigao je u Bihać prije mjesec dana. U svoje i ime svih onih koji borave u kampu po ko zna koji put poziva nadležne da pitanje Vučjaka konačno počnu rješavati.

“Uslovi su ovdje loši. Mi smo ljudi, nismo životinje. Moramo ići u šumu da bi obavljali osnovne ljudske potrebe. Nema dovoljno vode i ljudi se bukvalno tuku ko će da se okupa, jer vode nestane brzo. Treba nam ovdje sve. Treba nam topla voda, struja, treba nam da se osjećamo sigurno, jer ovdje je ružno i ne osjećamo se sigurno. Umorni smo od svega. Apelujem i molim da se nešto poduzme po tom pitanju, jer smo umorni. Svaki dan neko dolazi postavljaju nam pitanja mi odgovaramo, pričamo, ali se ništa ne mjenja. Zato molimo da se konačno nešto uradi”, kaže mladi Pakistanac.

Čekajući podršku
Među šatorima u kampu dva su u funkciji “karantena”, jer se iz dana u dan broj oboljelih od scabiesa (svrab ili šuga) povećava. Teški uvjeti u kampu dodatno usložnjavaju epidemiološku i zdravstvenu situaciju.

“Trenutno je oko 100 do 120 oboljelih. Imamo dva šatora koja smo izolovali, a ono sve ostalo što ide uz scabies, a to je tuširanje, hladnoća će sigurno ometati samo liječenje i terapiju. Isto tako znamo da je to jako mali prostor, malo šatora i jako je teško kontrolisati i izolovati oboljele od drugih migranata. Naveče tu dolazi od 80 do 100 novih migranata, a ujutro isto toliko odlazi. Tako da danas evidentiramo 80, a već sutra imamo 120 oboljelih i jako je teško tu situaciju pratiti”, istakla je za RFE Nermina Ćemalović ministrica zdravstva u Vladi USK.

U Crvenom križu grada Bihaća čiji volonteri vode brigu o potrebama migranata na Vučjaku su na izmaku su snaga, jer nemaju adekvatne podrške nadležnih institucija. Uz to još uvijek čekaju zvaničan stav nadležnih da li će kamp biti zatvoren ili će i u zimskom periodu ostati u funkciji.

“Očekujemo zvanično od Vlade USK i grada Bihaća da nas upute u ono što se očekuje u narendom periodu. Ja bih volio da se konačno nađe neko rješenje, jer će svakim danom biti sve gore i gore. Mi smo spremni u nekom narednom periodu, ako bude takva odluka, izmijeniti sve šatore, ponuditi nove kolektivne šatore, međutim sve to za sada stoji”, kaže Selam Midžić, sekretar CK Grada Bihaća i dodaje da upravo ta neizvjesnost dodatno otežava i njihov rad na terenu.

Kada je u pitanju sigurnosna situacija u kampu ona je za sada zadovoljavajuća. Midžić ističe da sve sukobe među migrantima pokušavaju riješiti kroz razgovor i priču sa svima pojedinačno, ali i kroz sastanke koje Crveni križ redovno održava sa predstavnicima svih zajednica.

“Za sada je sve dobro. Međutim, to ne znači da u jednom momentu to neće eskalirati budući da zima dolazi i uslovi su teži i teži”, ističe Midžić.

Podsjećamo, već dvije godine Unsko-sanski kanton sam nosi teret migratske krize. Bezuspješni su bili apeli, pozivi, susreti pa i protesti lokalnih i kantonalnih vlasti, ali i građana USK prema nadležnim državnim organima da se uključe u rješavanje migratske krize i rasterete ovaj dio BiH.

Priliv migranata u USK i dalje je povećan, smještajni kapaciteti privremenih prihvatnih centara već su odavno popunjeni, a uslovi u kampu Vučjak sve su teži i teži. Dok se bliži zima raste strah migranata od toga u kakvim će uslovima čekati novo lijepo vrijeme i nastavak puta na koji su krenuli, ali i građana kakva će biti sigurnosna situacija u USK.