Migranti na Vučjaku među zmijama i minama

Migrante i izbjeglice bez smještaja u jednom od četiri zvanična prihvatna centra u Unsko-sanskom kantonu (USK) policija je i danas, 17. juna, tražila, te ih prebacivala na lokalitet Vučjak kod Bihaća. Policija je pregledala i privatne objekte u Bihaću za koje se pretpostavlja da u njima migranti borave.

Lokalitet Vučjak udaljen je osam kilometara od gradske jezgre Bihaća i novi je smještaj za sve one migrante i izbjeglice koji ne mogu biti smješteni u jednom od centara Unsko-sanskog kantonu, koji su uglavnom u tranzitu kroz Bosni i Hercegovinu ka zemljama zapadne Evrope. Uslovi na Vučjaku su izrazito loši, kažu migranti.

Dvadesetogodišnji Džamšan iz Pakistana već tri mjeseca je u Bihaću i razočaran je smještajem na ovoj lokaciji.

„Rekli su nam da je ovo novi kamp. Ovo nije novi kamp, ovo je šuma. Zmije su ovdje, i ostale divlje životinje. Ovdje nema hrane, nema telefona, ovdje nema ničega“, kaže ovaj Pakistanac za Radio Slobodna Evropa.

Dva dana je već Selman iz Pakistana smješten na Vučjaku. Tri mjeseca je u BiH, a već 30-tak puta pokušao je preći granicu sa Hrvatskom.

„Vidite, neki ljudi žive vani. Uslovi su jako teški i mnogi odlaze u grad da donesu hranu. Ovdje nema dovoljno hrane, to je problem. U Bosni i Hercegovini sam već tri mjeseca i pokušao sam preći granicu i nastaviti svoje putovanje“, kaže on.

Na lokalitetu Vučjak nema uslova, a već je smješteno gotovo 600 osoba. Odluka lokalnih vlasti bila je da se migranti izmjeste sa javnih površina u gradovima, na lokaciju van grada. Lokalni Crveni križ preuzeo je brigu o onima koje premiještaju na lokalitet Vučjak.

„Želim naglasiti da je to nešto što se desilo ad hoc. U tri dana mogu reći da smo uspjeli napraviti kakav takav kamp, gdje smo smjestili sve migrante u šatorsko naselje. Dajemo im sve neophodno i higijenski materijal i dva obroka. U narednom periodu planiramo i podjelu odjeće. Imaju vodu i isto tako cisterne za higijenske potrebe. Očekujemo u naredna dva dana i sanitarne kontejnere, gdje bi se na taj način zatvorio taj segment prihvatnog centra“, navodi Selam Midžić, sekretar Crvenog križa grada Bihaća.

On dodaje na je trenutno najveći problem što nema dovoljno ljekarskih timova na Vučjaku.

„Ima vjerovatno tuberkuloze i hepatitisa, znači pod hitno je neophodno riješiti i taj segment zdravstvene zaštite. To ne može raditi samo grad Bihać“, kaže Midžić.

Ujedinjene nacije (UN) u Bosni i Hercegovini upozorile su vlasti da su na lokalitetu Vučjak migranti izloženi zdravstvenom i sigurnosnom riziku. Ovo lokacija je, tvrde u UN-u, neadekvatna za smještaj ljudi, jer na Vučjaku i dalje nema sanitarnih čvorova, pitke vode i struje zbog čega nije prihvatljivo da migranti tu borave.

Apeluju na bosanskohercegovačke vlasti da odmah povuku migrante s ove lokacije dok ga ne osposobe za stanovanje, te da prekinu s transportom novih migranata.

„Prvo, mape napravljene dronovima iz UNPROFOR-a pokazuju da se najmanje jedan kilometar oko polja u kojem su migranti trenutno smješteni nalaze minska polja. Tako da će vlasti prvo morati da osiguraju da više nema mina ili neeksplodiranih mina u blizini lokacije. Trenutno, mape pokazuju da postoji veliki rizik da ako migranti budu pješačili dalje od lokacije, mogu stati na nagazne mine“, rekao je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Peter Van Der Auweraert, predstavnik i šef Misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Bosni i Hercegovini.

On podsjeća da je ova lokacija smještena na nekadašnjem odlagalištu otpada.

„I neki dokumenti koje imamo i eksperti s kojima smo se konsultovali sugerišu da je potrebno napraviti dodatna istraživanja kako bi se osiguralo da nema rizika od eksplozija zbog gasa metan koji se nalazi uspod površine zemlje u ovom području. Trenutno postoji rizik da ako se bude zapalila vatra i migranti sjede oko nje to može dovesti do mnogo veće vatre koja bi mogla da ode pod zemlju, a to bi opet pogodilo ne samo područje u kojem se nalaze migranti već i širu okolinu u kojem se nalaze sela“, kaže Van der Auweraert.

Prema njegovom mišljenju relokacija je urađena vrlo brzo i lokacija, čak i da nema rizika od mina i metana, nije bila spremna da primi migrante i izbjeglice. Problem je, kako dodaje, i činjenica da nema dovoljno hrane, nema prostorija za medicinsku njegu, nema dovoljno sanitarne infrastrukture, tuševi i toaleti nisu tu, ne postoje prodavnica u kojima bi migranti mogli sami da kupuju hranu u slučaju da im je potrebna.

„Sama lokacija je trenutno ispod standarda humanitarnog smještaja koji bi trebao biti primjenjen u ovoj situaciji. To je područje na kojem ima dosta zmija, na primjer… I o tome se mora razmišljati, kada ljudi spavaju i malim šatorima mora se osigurati da nema rizika te vrste“, zaključuje Van der Auweraert.

Iz Ujedinjenih naroda tvrde da je dodatni smještaj za migrante hitno potreban, kako si se smanjio pritisak na grad Bihać.

„Lokalne vlasti se suočavaju s dilemom, s jedne strane imaju pritisak koji vrši lokalna populacija da se smanji broj migranata u USK, što je sasvim opravdano. S druge strane, tu je realnost, a to je da se nastavlja dolazak migranata i njihov odlazak u Hrvatsku koji je postao veoma težak. Sve to dovodi do povećanja broja migranata u Unsko-sanskom kantonu“, naglašava Auweraert i napominje da je oko šest hiljada izbjeglica i migranata trenutno u tom kantonu, a od tog broja 3.200 ih je u zvaničnim prihvatnim centrima.

„Oko tri hiljade ljudi živi vani, neki su u privatnom smještaju, drugi su nezakonito ušli u napuštene objekte, a neki su i na novoj lokaciji“, objašnjava on.

Lokalne vlasti, koje nose teret migrantske krize u Bosni i Hercegovini, bez značajnije pomoći vlasti na višim nivoima, trebaju umiriti i stanovništvo Unsko-sanskog kantona koje nekoliko puta protestovalo zbog toga. Izloženi su i riziku, zbog incidenta koji su se dešavali među migrantima.

Pored prihvatnog centra Bira stanuje Hatidža Mureškić, koja je na nedavni protestima rekla da zbog migranata ne smiju izlaziti iz kuće.

„U svakodnevnom smo strahu. Ne puštamo djecu van. Moramo ovome jednom stati u kraj ili naša bezbjednost je ugrožena“, kaže ona.

O migrantskoj krizi danas su razgovarali i ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Eric Nelson i zamjenik pomoćnika državnog sekretara Methew Palmer sa čelnicima sigurnosnih agencija u BiH. Zaključak je da se bosanskohercegovačke vlasti moraju fokusirati na rješavanje problema migrantske krize zajedničkim naporima.

U saopštenju Ambasade navedeno je kako umjesto saradnje na efikasnijem suočavanju sa migrantskom krizom i zaštititi granice, bh. entiteti rade na formiranju rezervnih policijskih snaga koje neće riješiti problem migranata.

Apelovali su na zvaničnike da rasporede državne resurse kako bi se podijelio teret, kako se navodi u saopštenju, kojeg sada neproporcionalno nose lokalne vlasti. Također je zatraženo i da se brzo stave na raspolaganje odgovarajuće lokacije u kojim migranti mogu biti bezbjedno smješteni.

„Radi se o tome da je nedovoljan broj policijskih službenika, koji obezbjeđuju granicu. Govorili smo o mogućnosti razmjene policijskih službenika i drugih agencija. Ja sam predložio da smo u svakom momentu spremni potčiniti Graničnoj policiji određeni broj policijskih službenika na istočnu granicu Bosne i Hercegovine, jer smatramo da to nije nikakavo zadiranje u nadležnosti, kao što smo spremni da policajci iz RS-a dođu u Unsko- sanski kanton“, rekao je novinarima nakon sastanka ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Aljoša Čampara.

U posljednje dvije godine od kada je Bosna i Hercegovina postala tranzitna ruta za migrante i izbjeglice, udruženje „Vaša prava“ ponudilo je besplatnu pravnu pomoć za 25 hiljada ljudi. Od tog broja samo ih je u klasičnom postupku traženja azila 1.700.

Prema mišljenju Emira Prcanovića iz organizacije „Vaša prava“, Bosna i Hercegovina je trebala jačati kapacitete za prihvat migranata, prije svega njihov adekvatan smještaj. Na to se obavezala i međunarodnim konvencijama, ali i domaćim zakonima.

„Problem možemo posmatrati iz drugog ugla. Nerješavanje pitanja zaključivanja sporazuma o readmisiji i neadekvatni kapaciteti, sve je to uticalo u konačnici da zbog informacija koje dobijaju i razmjenjuju između sebe, svjesni su da Bosna i Hercegovina još uvijek nije dostigla taj nivo u kojem bi se u nekim ubrzanim procedurama odlučivalo o statusima osoba, bez obzira da li se radi o izbjeglicama ili migrantima, te informacije koje dođu do njih zapravo dovode do situacije da oni traže izlaz iz BiH mimo sistema“, pojašnjava na kraju Prcanović.