Milijana Krsmanović, slijepa fizioterapeutkinja iz Bijeljine ima poruku za sve poslodavce: Samo mi dajte priliku, jer ja znam taj posao

Mlijana Krsmanović

Mlijana Krsmanović

Mlijana Krsmanović iz Dvorova kod Bijeljine do prije pet godina bila je zdrava mlada žena, ali poslije rođenja trećeg djeteta desilo ono što nikada nije mogla očekivati, izgubila je vid.

Milijana boluje od specifične bolesti koju u medicinskim krugovima nazivaju retinopatija pigmentoza (retinitis pigmentosa) i koja dovodi do potpunog sljepila. Ova bolest ju je zadesila prije pet godine, nakon rođenja trećeg djeteta.

“Nisam rođena kao slijepa, rođena sam kao sasvim zdrava osoba. Završila sam školu, udala se, rodila troje djecu, ali nakon što sam rodila treće dijete, došlo je do nekih poremećaja sa vidom. U samom početku imala sam podršku svoga supruga, svoje djece i porodice. Bio je to šok za sve nas. Poslije izvjesnog vremena, stvari su se promijenile. Počelo je sa nekim vidom diskriminacije od strane ljudi iz naše bliže okoline, čak i familije. I zbog svega toga sam jedno vrijeme bila i izolovana u kući”, priča Milijana za Buku.

Ipak, Milijana nije poklekla. Odlučila je upisati specijalnu školu za slijepe i slabovide u Sarajevu, smjer fizioterapeut tehničar.

“U svoj toj borbi za školovanje, za finansiranje školovanja, nekako su se naši porodični odnosi poremetili i u jednom momentu sam ostala bez podrške muža. Napustio je i mene i djecu. Ostala sam sama u kući sa troje djece, bez ikakvih sredstava za život. A onda se, 13 dana nakon što nas je napustio, na vratima pojavio moj suprug i njegova majka. Tu je došlo do fizičkog obračuna, odnosno do nasilja, gdje sam morala sa troje djece pobjeći iz kuće uz pomoć policije. U susret su meni i djeci izašli moji roditelji i obezbijedili nam krov nad glavom u njihovoj porodičnoj kući”, priča naša sagovornica.

Na pitanje da li je i u toku braka bilo porodičnog nasilja, Milijana kaže da je to bilo ispoljavano uglavnom kao psihičko nasilje i to prema djeci, prema kojoj je njen suprug bio razdražljiv i nervozan.

“Uvijek sam mislila da je to zato što su djeca, kao sva mala djeca, bučni i nestašni. Mislila sam, eto, to je neki njegov način na koji reaguje. A borila sam se i za zdravlje. Pored gubitka vida, suočila sam se i sa tumorom na limfnom sistemu, tačnije na korijenu dojke. Sve je to bilo teško, i za mene i za njega. Ali danas vidim da sam ispala mnogo hrabrija od njega. On je odustao. To i razumijem, ali što je odustao od djece, to nikada neću razumjeti”, ističe Milijana, koja se posljednjih mjeseci borila i protiv pokušaja suda da alimentaciju, koja iznosi 200 maraka za troje djece, naplati putem licitacije i prodaje stvari iz njihovoga nekadašnjeg zajedničkog doma.

“To su naše zajedničke stvari i smatrala sam da je nepravedno da se prodaju stvari koje su i moje koliko i njegove, kako bi se izmirila njegova dugovanja djeci. Licitacija je stopirana i sada mi preostaje da čekam i da vidim dalji razvoj sitacije”, kaže nam Milijana i dodaje da njen bivši muž, otkada ih je napustio prije već dvije i po godine, ne učestvuje ni u izdržavanju, ni u vaspitanju djece.

I uprkos bolesti, teškoj finansijskoj situaciji, nasilju i odlasku muža, Milijana je uspjela završiti svoje školovanje, diplomirala je u februaru prošle godine. Dugo ju je držala nada da će društvo i okolina prepoznati njene kvalitete kao fizioterapeuta i da će se naći neko radno mjesto za nju, kako bi koliko-toliko mogla da izdržava svoju djecu, ali danas sve manje vjeruje u to.

“Volontirala sam prošle godine u banji Dvorovi, nisam imala nikakva primanja, ali željela sam steći praksu. Taj period mi je ostao u izuzetno lijepom sjećanju, prijalo mi je radno okruženje, a kolege su me voljele i poštovale. Oni su mi zaista bili velika podrška i nesebično su mi pomagali da što lakše savladam sve prepreke. Nažalost, tu se nije moglo pronaći neko radno mjesto za mene, jer je banja Dvorovi u jako lošem stanju što se tiče finansija i jednostvno nisu imali mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta. Stoga sam se javljala na sve moguće konkurse, gdje se tražio fizioterapeut, ali nailazila sam samo na nerazmijevanje. Uglavnom svi odgovori su manje-više bili isti “ti si slijepa, ti to ne možeš raditi”, a da niko nije ni pokušao da mi pruži priliku da pokažem mogu li ili ne raditi taj posao”, kaže Milijana, koja sa svojom djecom živi od 160 maraka za tuđu njegu i pomoć. Dječiji dodatak od 120 maraka joj je ukinut, a kada je potražila obrazloženje u Centru za socijalni rad u Bijeljini, rekli su joj da joj je, ako nema novca, najbolje da se odrekne djece koja su joj pripala pravosnažnom odlukom suda, a da će poslije vidjeti na koji način joj mogu pomoći.

Kako uspijeva preživjeti sa 160 maraka mjesečno, ni Milijani nije jasno.

Kaže da, kada se kupe lijekovi, užina za dva đaka i neke školske potrepštine, teško da išta preostane. Da nije Milijaninih roditelja, penzionera, koji im osiguravaju krov nad glavom i hranu, teško da bi mogli sastaviti kraj sa krajem.

Na pitanje kako je osobi sa invaliditetom živjeti u BiH, Milijana kaže da, iako je naša zemlja potpisnica Ženevske konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, ista se često krše, a ove osobe su izložene diskriminaciji. Kao slijepo lice i samohrana majka, u našoj zemlji ona nema nikakve privilegije. Možda, kaže, ona tu privilegiju i ne traži, ali zato traži da bude ravnopravna sa ostalim ljudima koji su zdravi i 100 posto radno sposobni.

“Ja jednostavno nisam kriva što se meni ovo desilo, ja sam osoba sa invaliditetom i koliko-toliko bi trebalo da imam ravnopravan status kao i ostali ljudi. Dok sam volontirala u banji Dvorovi, pacijenti nisu ni primjećivali da sam slijepa i iznenadili bi se kada bih im rekla. Svi do jednoga bili su zadovoljni mojim radom. Ali na konkursima na koje sam se javljala i na koje se sada javljam, uvijek sam diskriminisana, samo zato jer sam slijepa. Boli me to što me odbijaju na prvu, bez da i pokušaju vidjeti mogu li ja to “, ističe na kraju razgovora za naš portal Milijana i priznaje da sve više gubi nadu da će joj iko u ovoj državi i društvu pružiti priliku da živi od svog rada.

Posted by on 2017-07-08. Filed under Bijeljina, Vijesti iz BH gradova. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login