Mirsad Duratović: U Tomašici sam pronašao ubijene članove porodice

Mirsad Duratović

Predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor ’92” Mirsad Duratović jedan je od onih koji je, prema prvim informacijama i nalazima, više od 21 godinu nakon zločina pronašao posmrtne ostatke članova svoje porodice u najvećoj masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora, gdje su do sada otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela.

Na spisku nestalih su njegov brat, koji je imao 15 godina kada je ubijen, otac, dedo i nane, trojica amidža, strina i dva amidžića. Vjeruje kako će na mjestu otkrivene masovne grobnice u Tomašici naći brojne članove svoje obitelji, jer teror srpske vojske s početka rata gotovo niko od njegovih nije preživio.

“Prema dokumentima koji su pronađeni, pronađena su zasad dvojica mojih amidža i amidžić, a po garderobi, s obzirom da je bila u dimijama i nekim pokućnicama, pretpostavljamo da je tu i moja nana. Vjerujemo da su tu i ostali članovi moje porodice obzirom da su 20. jula 1992. godine svi zajedno ubijeni u mjestu Bišćani kod Prijedora. Pronađeni su i dokumenti nekih od mojih komšija. Moji su svi ubijeni pred kućom, tijela su natovarena na isti kamion i odvezena na Tomašicu”, priča Mirsad, koji je vijest o pronalasku prvih članova porodice doživio, ipak, kao olakšanje.

Mirsad je i sam bio u tri prijedorska logora, a samo je pukom srećom preživio strijeljanje.  Već 14 godina traga za svojim najmilijim, ali se bori i za istinu o zločinima u Prijedoru.

“Dugo učestvujem i u organizaciji dženaza naših ubijenih. Svaki put kada se završi jedna dženaza čovjek se nada da će idući put bit obavljena dženaza i za njegove stradale, a onda se pojavi i taj strah da ih nećemo pronaći. Nakon otkrića Tomašice, vjerujemo da će biti malo onih koji neće biti pronađeni”, dodaje on.

Tomašica

Ističe da oni koji su odgovorni za ubijene u Tomašici, ali i u drugim stratištima Prijedorčana, ne samo da nisu kažnjeni već su i nagađani za počinjeni užas. U zločine je, veli, bio uključen cijeli sistem, od onih koji su ubijali, pa preko onih koji s kupili i odvozili ubijene, do brojnih koji su kopali grobnicu i zakopavali ubijene. U tome je, ističe, učestvovalo na stotine ljudi.

“Nijedan član Kriznog štaba Prijedor nije kažnjen. To su sada ‘ugledni ljudi’, nagrađeni su direktorskim funkcijama u javnim preduzećima i ustanovama, to su univerzitetski profesori, zaposleni u gradskoj administraciji”, govori Duratović.

Ogorčen je na rad Tužilaštva BiH čiji čelni ljudi se, govori, nisu udostojili doći na Tomašicu.

“Koga oni štite? Ako kažu da ne štite, zašto ništa ne rade?  Zašto nema optužnica za mnoga stratišta? U samo osam sati ubijeno je 1.600 ljudi i niko nije odgovorao. Te akcije su trajale po četiri sata dva dana i ubijeno je toliko nevinih ljudi. Jednostavno je Prijedor zapostavljen. Mi odgovorim smatramo Tužilaštvo BiH. Oni ništa ne rade, a praksa nerada se nastavlja iz godine u godinu”, zaključuje Duratović, pozivajući glavnog tužioca Gorana Salihovića, koji je porodicama žrtava obećavao i prijem, da nešto poduzme.

U mirisu smrti, svoga oca Mesuda u masovnoj grobnici Tomašica traži i Amir Duraković.

“U Mliništu su ubili mog babu. Vjerujemo 90 posto da je u ovoj grobnici. Volio bih ga pronaći da se smirimo i ja i moja mama, da ga možemo dostojanstveno sahraniti. Lakše nam je kad bilo koga pronađemo. Deset, dvadeset ubijenih… Očekujem da pronađu mog oca. Zato svakog dana ovdje dolazim i nastojim pomoći, da istražiteljima izađem u susret”, govori Amir za ageciju Anadolija, te dodaje:

“Pozivam sve ljude srpske nacionalnosti koji imaju informaciju o bilo kojoj grobnici da nam je saopće, da nakon 20 godina pronađemo svoje ubijene. Velika je bol i tuga ovdje. Da se srce skameni… Onda i ovaj miris koji se osjeti. Ali, to su naši šehidi, naša braća.”

Voditelj područnog ureda Instituta za nestale osobe BiH (INO) iz Bihaća dr. Mujo Begić kazao je da se ekshumacija u Tomašici nastavlja i da očekuju pronalazak nestalih iz Čarakova, Zecova i Kozarca, jer znaju da su žrtve dovožene na ovo područje.

“Ovo je bilo centralno mjesto koje je planski izabrano da se ovdje ukopaju ubijeni. Imamo bolne susrete sa porodicama žrtava. Porodicama kojima je ubijeno više desetina članova, djeca, supruge, majke… Bolni su primjeri. Možemo čuti ispovijesti svjedoka, desetogodišnjih dječaka koji su preživjeli strijeljanje. Sa žrtvama dijelimo bol i sa njima saosjećamo”, izjavio je dr. Begić..

Mnogi su proteklih dana posjetili Tomašicu. Bili su tu članovi porodica ubijenih Prijedorčana, udruženja nestalih i šehida iz Krajine, studenti, novinari, policajci, istražitelji…

“Ovo je fašizam”, poručili su sa masovne grobnice u Tomašici članovi Udruženja porodica šehida i boginulih boraca iz Ključa.

”Mi smo ovo preživjeli 1995. godine kada su na raznim ekshumacijama vađena tijela naših najmilijih koji su ubijeni na svirep način. Kompletna Krajina, počevši od Ključa, Prijedora, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta… to je uistinu bio logor. A u logoru stojiš na raspolaganju za ubijanja svakog momenta. Mi smo ovdje došli da osudimo Srebrenicu broj 1. Ovdje je ubijanje bilo 1992. godine. Ovdje je bila početna vježba za istrebljivanje bošnjačkog, muslimanskog naroda. Bila im je parola što više nas pobiti, a što ostane, onda raseliti da zatru svaki trag bošnjaštva”, govori Emsud Mešić, predsjednik udruženja iz Ključa.

Kaže da se boji da je u  dijelovima bh. entiteta Republike Srpske (RS) još živa ideologija koja je organizirala i pomagala zločine. Boji se da se opasne poruke prenose i na mlađe.

“Naša politika samo sliježe ramenima i ide dalje. Kažu, moramo oprostiti i zaboraviti. Niti smijemo oprostiti, niti zaboraviti. Ako zaboravimo, ovo će nam se opet desiti.  To je moje mišljenje”, dodao je Emsud Mešić.

Tu su bili i studenti Islamskog pedagoškog fakulteta sa dekanom Muharemom Štulanovićem.

“Željeli smo da naši mladi ovo vide. Nije isto vidjeti i samo čuti. Doista, ovdje riječi nisu dovoljne. Čovjek kada ovo gleda osjeća odvratnost prema monstrumima koji su ovo uradili. Grozno je da oni koji su počinili ovaj i slične zločine i dalje slobodno hodaju Bosnom. Ovo se ne smije zaboraviti”, kazao je Štulanović..

Iz masovne grobnice Tomašica do sada su otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela. Među tijelima su otkriveni muškarci raznih životnih dobi i žene. S obzirom na glinovito tlo u Tomašici, mnoga tijela i nakon 20 godina gotovo imaju kosu, nokte, pa čak i tkiva, kazali su novinarima Anadolu Agency istražitelji na mjestu događaja. Ekshumacije će se nastaviti i narednih dana, a osigurane su i mašine za intenziviranje radova.

Ovo je do sada najveća masovna grobnica u BiH. Naime, uz žrtve na Jakarinoj Kosi kod Prijedora, a koje su, kako je dokazano, prethodno bile ukopane u Tomašici, ovdje su bila sakrivena tijela više od 800 žrtava.

Na području Bosanske krajine do sada je otkrivena 131 masovna grobnica, do toga samo u Prijedoru i okolici 61 grobnica. Na području Prijedora bilo je 59 logora i drugih objekata za zatočenje. Utvrđeno je kako je na području Prijedora ubijeno oko 3.500 osoba mahom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora. U BiH se još traga za više od 8.000 osoba ubijenih tokom agresije na tu zemlju.