Mladi Bosanci sanjaju o Njemačkoj

BiH slovi kao “sigurna zemlja porijekla”, ali ekonomija ove zemlje je na koljenima. Zbog toga veliki broj mladih želi napustiti zemlju.

Goethe-Institut Sarajevo: socijalistička arhitektura, treći sprat, lift ne funkcionira, toplo je u “Sobi Berlin”. Dina Rizvo je strog šef. Pojavljuje se s crvenim ružem, obučena u ljetnu haljinicu. Od prije tri godina ova 26-godišnjakinja radi kao učiteljica njemačkog. Rijetko je interes za kurseve njemačkog bio tako veliki kao sada.
“Broj polaznika raste iz godine u godinu. Ljudi, koji dolaze na kurs, su veoma različiti”. Sve je počelo sa ljudima, koji su željeli otići na spajanje porodice u Njemačku, kaže Rizvo: “Oni ovdje završe osnovne kurseve i u Njemačkoj se obrazuju dalje. No tu su i ljudi sa završenim studijem, pravnici, koji se prekvalificiraju za njegovatelje i koji su spremni biti njegovatelji u Njemačkoj.”

Njemačka je omiljena: I to ne samo jer su brojni ljudi iz BiH tokom jugoslovenskih ratova pobjegli u Njemačku. Prije svega Berlin slovi kao omiljeno mjesto mladih Bosanaca. Fascinacija Njemačkom i Europom općenito sigurno ne bi bila tako velika da situacija u vlastitoj zemlji nije tako loša. Karsten Duemmel je šef Fondacije Kondrad-Adenauer u Sarajevu. On obrazovni sistem u BiH ocjenjuje katastrofalnim: “Nažalost u obrazovnom sistemu, od vrtića do univerziteta, se mora mnogo toga poboljšati”, kaže on. U BiH se, kako kaže, tuguje za prošlošću i postoji percepcija da je ranije obrazovni sistem u Jugoslaviji bio pozitivan primjer. “Nažalost Jugoslavija je prošlost, a u zemljama nasljednicama se od rata nije mnogo toga promijenilo”, kaže Duemmel.

Odliv mozgova

Političko nedjelovanje ima posljedice: Bosanske fakultetske diplome u inozemstvu često nisu priznate. U samoj zemlji teško da ima posla, nezaposlenost mladih iznosi oko 60 posto. To vodi k tome da se čak i osobe sa fakultetskom diplomom odlučuju za preškolovavanje kako bi u inozemstvu dobile šansu za posao.

Lejla Ibišević već dva mjeseca uči njemački – kao i brojni drugi iz njene generacije. Lejla je po profesiji politolog, dva puta sedmično dolazi po pet sati na učenje njemačkog u Goethe Institutu. “Želim raditi u Njemačkoj kao medicinska sestra jer u BiH jednostavno ne mogu naći posao.” Za ovu stidljivu 26-godišnjakinju situacija je teška. “Ovdje sam rođena, ovdje sam odrasla, moja cijela porodica, svi moji prijatelji su ovdje. U Njemačkog nemam nikoga”, kaže ona tiho.

Lejla je dio programa “Triple Win” “Društva za međunarodnu suradnju” (GTZ). Ovim programom njemačka vlada pokušava smanjiti teško stanje u njegovateljskoj branši u Njemačkoj. Takvi programi su dobri za Njemačku, a ne samo za BiH. Svjetska banka procjenjuje da je s obzirom na opći “Brain Drains” zemlju proteklih godina skoro 10. 000 visokokvalificiranih godišnje napustilo BiH. Za zemlju sa samo četiti miliona stanovnika to je katastrofalno veliki broj.

Članstvo u EU: Svjetlo na kraju vječnog tunela
Olaf Deussen radi za ured EU u Sarajevu. Za mjesto susreta je izabrao kafić u starom gradu. Okružen velikim lusterima i zlatom obrubljenim šećernicama ovaj uposlenik EU govori o pozitivnom imidžu, koji Unija ima u BiH.

“Ljudima gori pod nogama upravo na području ekonomije. Nezaposlenost u zemlji je ekstremno velika, što znači, da ljudi prije svega žele imati posao”, kaže on. “Ako se pogleda šta je sve EU posljednjih godina uradila u jugoistočnoj Europi, onda to može biti i pozitivan primjer za BiH”.

On zvuči pun nade, a Karsten Duemmel se slaže s njim. No u poređenju sa susjednom Srbijom, on upozorava da ne treba imati preveliku eurforiju: “Pristup EU je svjetlo na kraju tunela. Naravno u taj tunel je veoma dug, a put u EU jako dalek.”

U starom gradu u Sarajevu gospođa Rizvo ima mnogo razumijevanja za svoje učenike. I ona sama ponekad razmišlja o tome da napusti zemlju: Njena plaća joj je dovoljna tek da sastavi kraj s krajem. “Ako bih ja bila pet godina nezaposlena kao drugi ljudi onda bih i ja uradila sito”, kaže ova mlada učiteljica. Ona slaže ramenima i dodaje: “Ako ovdje nemam posao, onda nemam razloga da ovdje ostanem.”

Njeni učenici dijele ovo mišljenje, smješkaju se po malo zbog njemačkih novinara u učionici i ponovo se vraćaju svojim knjigama iz gramatike. Nema sumnje da su vrlo ozbiljni u učenju njemačkog, ne samo zbog ozbiljnog pogleda gospođe Rizvo. Unatoč tome što je petak poslije podne, unatoč ljetnim vrućinama.