Mladi iz regiona u Sarajevu: Lekcije o genocidu u BiH

O zločinima koji su se desili u BiH mora se govoriti i na njih podsjećati . Mladi pravnici iz regiona, kako je rečeno na sarajevskoj Konferenciji o genocidu, moraju znati istinu, kako bi gradili bolju budućnost.

Mladi, studenti prava iz BiH, Hrvatske, Makedonije i Srbije okupili su se u Sarajevu kako bi iz “prve ruke” čuli o ratnim zločinima, genocidu i drugim strahotama koje su se dešavale u vrijeme kada većina njih nije bila ni rođena. O tome su im govorili oni koji su zločine preživjeli, u njima izgubili najmilije, ali i oni kojima su zločince procesuirali, sudili im.

“Cilj ove konferencije – ‘Procesuiranje genocida u BiH’, već 3. po redu, je da upoznamo mlade iz zemalja bivše Jugoslavije, buduće pravnike, buduće advokate, kako su se vodili procesi u Hagu, kako je presuđeno ratnim zločincima, da prihvate tu istinu, da procijene i daju svoje mišljenje i da u svom okruženju pričaju o tome”, kaže za Deutsche Welle Kada Hotić, predstavnica Udruženja Majki enklava Srebrenice i Žepe.

Najveći razlog tome je, dodaje, činjenica da se mnogi zločini i dalje negiraju, zavisno od političkog raspoloženja. “Mnogi misle da su oni koji su dobili kazne za zločine, za genocid heroji… Oni tu omladinu truju na takav način, a nama je želja da omladina uzme stvar u svoje ruke, da procijeni šta je istina i na temeljima istine da gradimo budućnost. Jer, samo na temelju istine i priznavanja onoga što je bilo, kao i osude i distanciranja od zločina je moguće da se prihvati normalan život i da dođe do normalizacije”.

Čuti drugačija mišljenja

Bojan Stojanović, student master studija Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu jedan je od učesnika skupa, kao i posebne simulacije suđenja za ratne zločine koju su studentima upriličili sudije, branitelji i tužitelji Međunarodnog krivičnog tribunala za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY).

“Ovakva jedna stvar je vrlo korisna za mlade pravnike, kako na teorijskom nivou, tako i na praktičnom. Imali smo dosta prilike da čujemo argumentaciju i tužilaštva i odbrane, ali isto tako i pravnika praktičara koji se godinama bave ovom materijom”, kaže Bojan za Deutsche Welle. Ono što je najznačajnije, smatra on je, da su studenti imali priliku da se povežu “sa koleginicama i kolegama sa univerziteta iz drugih republika bivše Jugoslavije”.

“To je još jedna jako značajna dimenzija, zato što smo mogli da čujemo i mišljenje naših koleginica i kolega koji su čuli drugu priču, kao što smo i mi u Srbiji čuli drugu varijantu ove priče, tako da se sada dolazi do neke zajedničke, središnje priče, ali je najvažnije to što smo jedni druge slušali”, kaže Bojan.

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prema riječima studenta tog fakulteta Domagoja Dananića, uvijek rado učestvuje u ovakvim projektima, za koje smatra da su odlična prilika za stručno usavršavanje studenata.

Mladi protiv sumraka civilizacije

I Domagoj, međutim, važnijim od toga naglašava dijalog sa mladima iz regije. “Važno je prihvatiti to da su se kroz prošlost u bivšoj državi događale užasne stvari. Kako Srebrenica, tako i u Hrvatskoj Vukovar, ali ne samo Vukovar, nego i Škabrnja i druga mjesta”, kaže Domagoj.

On to opisuje kao “sumrak civilizacije, svaki od tih događaja”. “Mi ne možemo vraćati povijest, ali možemo učiti iz takvih činjenja, koje mlađe generacije ne bi ponavljale, što je jedna od najčešćih poruka koje, između ostalog, i Majke Srebrenice i organizatori konferencije ističu kada se obraćaju mladima”.

Mladi bi, smatra Domagoj, upravo trebali biti lučonoše bolje budućnosti, svjetla koje će spriječiti neke nove sumrake, a tome se, prema njegovim riječima, može doprinijeti suradnjom studenata iz različitih država. “Ono pomirenje o kojem se stalno priča ne smije ostati mrtvo slovo na papiru i ne treba na to gledati kao na nekakvu pustu frazu”, kaže Domagoj i zaključuje: “Upravo zbog toga su ovakve konferencije bitne, jer jedino se u direktnom susretu može na adekvatan način izmjenjivati stajališta i u konačnici utvrditi ono što je bilo, kako je bilo. Jedino se tako može dokučiti istina, osuditi počinitelje i dati pravdu žrtvama”.

Mladi, studenti iz nekoliko zemalja bivše Jugoslavije, oblače sudske toge i ulaze u improviziranu sudnicu. Nastavlja se simulacija suđenja za ratne zločine. Sudom, kako je to često bilo i pred Tribunalom u Hagu, predsjedava i tokom simulacije sudija Theodor Meron, bivši predsjednik Tribunala, a sada predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

Suze u očima sudija

U jednom od timova je i bivši tužitelj Haškog tribunala Mark Harmon. Prije nekoliko dana posjetio je i Ahmiće, selo u Srednjoj Bosni u kojem su 16. aprila 1993. godine snage HVO-a počinile zločin nad bošnjačkim stanovništvom. Slučaj Ahmići bio je Harmonov prvi slučaj pred Tribunalom.

“Vjerovatno je najteži slučaj za mene bio zločin u Ahmićima, koji je bio moj prvi slučaj i u kojem sam po prvi put bio izložen tolikoj razini nečovječnosti”, kaže Harmon za Deutsche Welle. Drugi najstrašniji slučaj za njega, dodaje, svakako je bio genocid u Srebrenici.

“Bilo je mnogo prestrašnih momenata za mene tokom predstavljanja ovih slučajeva. Priče žrtava su me jako dirnule i znam da su dirnule i sudije. Bile su to jako dirljive priče i ako ste imali imalo empatije, niste to mogli zanemariti, jednostavno ste bili ganuti tim tragedijama. Bilo je momenata kada sam znao da su se sudijama nazirale suze u očima. I ja sam zadržavao suze”, prisjeća se Harmon.

Harmon: “Pravda je iluzorna”

Kada su u pitanju žrtve, pogotovo žrtve genocida, smatra Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, koja je i organizator konferencije u Sarajevu, “ne postoji nešto što može vratiti u pređašnje stanje ono što se desilo na ovim prostorima. Niti jedan sud, niti pravo, niti pravda to ne može iznivelisati, odnosno vratiti dostojanstvo žrtvi, koje je pogaženo. Ali, postoji mogućnost da oni koji su na neki način bili saučesnici, ako ne i učesnici zločina koji su se desili, uključujući i genocid, prihvate svoju odgovornost u svemu tome, pruže ruku pomirenja, da pokušamo stvarati neki bolji ambijent na ovim prostorima, odnosno život koji bi bio dostojan čovjeka”.

Podsjećajući na tragedije Balkana, tragedije BiH, koje se ponavljaju kroz historiju, sudac Harmon upravo ističe važnost učešća i zanimanja mladih za ono što se dešavalo. “Mladi ljudi moraju shvatiti razmjere štete koja je počinjena, kao i svo zlo koje je počinjeno nad civilima. Ako to uviđate, ako se senzibilizirate i razumijete pogrešnost onoga što se desilo ovdje, onda možete takva dešavanja izbjeći u budućnosti”, poručuje Harmon, napominjući kako je “pravda iluzorna”: “Pravni sistem napravili su ljudi, stoga ona ima svoje mane, baš kao i ljudska bića. Nje savršen, ali je ipak jedino rješenje”.

Sudac Mark Hamon kaže i kako ga jako pogađaju primjedbe da su međunarodni sudovi skupi. Pita se “šta je skupo kada se radi o procesuiranju osoba odgovornih za genocid?”. Za njega, kaže, to nema smisla, premda osjeti da se od svega zamorio i Tribunal u Hagu, da su se njegovi uposlenici također zamorili “od tog plemenitog pokušaja da se nekažnjavanju pokuša stati u kraj”.

Slično kao i Harmonu razmišlja i Kada Hotić i naglašava da “ljudi moraju shvatiti da će zločini prestati kada počinitelji budu znali da će odgovarati za njih i kada ih se pošteno i kazni”.