Mladi su sve više izloženi vršnjačkom nasilju: Djeca su izložena verbalnom i fizičkom nasilju, elektronskom zlostavljanju i grupnim tučama

vršnjačko nasilje

Svake zadnje srijede u mjesecu februaru, u zemljama širom svijeta, mladi obilježavaju Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja „Dan ružičastih majica“.

U BiH danas će takođe biti obilježen Međunarodni dan prevencije vršnjačkog nasilja – Dan ružičastih majica. Slogan ovogodišnje kampanje je “Trend je biti friend”.

Ovaj dan obilježava se od 2007. godine kada je jedan dječak u Kanadi bio izložen vršnjačkom nasilju zbog dolaska u školu u ružičastoj majici. Vršnjaci su ismijavali, psihički i fizički zlostavljali tog dječaka koji je obukao ružičastu majicu. Kasnije se ispostavilo da je majica simbolizirala dječakovu podršku teško bolesnoj majci od karcinoma dojke.

Školske kolege solidarisale su se sa zlostavljanim dječakom i sutradan su se svi pojavili u školi u ružičastim majicama. Od tada, ružičasta majica postala je simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja i postala je prepoznatljiv simbol inicijative i međunarodno prepoznate godišnjice prevencije vršnjačkog nasilja u školama.

Povodom ovogodišnjeg Dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, NVO “Genesis Project” danas će u amfiteatru Doma omladine u Banjaluci, sa početkom u 11 časova, izvesti edukativni pozorišnu predstavu “Prijatelji se stiču, a ne dodaju” za učenike sedmih, osmih i devetih razreda nekoliko škola iz Banjaluke.

Predstava govori o vrijednostima koje pod uticajem savremenih tehnologija i društvenih mreža polako padaju u drugi plan i kroz zanimljiv scenario ukazuje djeci na opasnosti koje komuniciranje na društvenim mrežama može da nosi. Postavlja i pitanja tinejdžerima o tome da li smo postali zarobljenici društvenih mreža, a da toga uopšte nismo ni svjesni?

Predstava „Prijatelji se ne dodaju nego stiču“, kao što i njen sam naziv govori, simbolično ukazuje djeci na brojne opasnosti savremenih tehnologija i edukuje ih o tome kako da komuniciraju na pravi način.

Interaktivne i edukativne predstave, kroz svoje aktivnosti, NVO Genesis Project realizuje već više od 20 godina u osnovnim školama širom Bosne i Hercegovine.

Dijana Pejić, izvršna direktorica Genesis Project-a kaže da je naša realnost da su mladi sve više izloženi vršnjačkom nasilju, koje sve više poprima nove oblike, jer se vremena mijenjaju i nasilnici proširuju način svog djelovanja.

Dijana kaže da se organizacija Genesis Project u okviru svojih projekata redovno bave ovom temom, a ovom prilikom cirirala dio iz preporuka IN fondacije „Kako smanjiti nasilje u školama?“:

„Nasilje je sveprisutna pojava. Percepcija društva jeste da je nasilje u porastu, uključujući nasilje u školama, ali istina je zapravo kompleksnija, jer percepcija ne mora uvijek odgovarati istini, međutim nema sistematskog praćenja i ne možemo sa sigurnošću tvrditi kako se kreće trend ove pojave.“

Ona kaže da su 2016. godine implementirali dio akcionog plana Koalicije za zaštitu djece Banjaluka, a partner im je bila „Nova generacija“ uz finansijsku podršku organizacije World Vision International. Tada su realizovali istraživanje u 6 osnovnih škola sa teritorije opštine Banjaluka. U okviru ovog istraživanja su došli do mišljenja i roditelja i djece da je nasilje značajno zastupljeno u školama u raznim svojim vidovima.

Ovo istraživanje je pokazalo, a to se konidicira sa drugim sličnim istraživanjima, da je najčešće psihološko – verbalno nasilje, zatim fizičke tuče, elektronsko, grupne tuče itd.

„Ovaj problem koji razara obrazovanje i društvo zaslužuje ozbiljan sistemski tretman. Treba primjeniti mjere za sprečavanje nasilja u školama koje su opisane u brojnim preventivnim programima. Te mjere podrazumjavaju aktivnosti na nivou škole (jasna riješenost škole da se bavi ovim problemom, timovi za sprečavanje nasilja, detaljnija dežurstva tokom odmora, itd), aktivnosti na nivou odjeljenja (pravila za sprečavanje nasilja, podrška žrtvama od strane odjeljenja, detaljne rasprave o nasilju sa razrednicima odjeljenja itd), na nivou pojedinca (pozivanje roditelja, radionice i individualni tretmani za osnaživanje žrtava, tretmani za kontrolu bijesa i razvoj empatije kod agresora itd). Porodica i škola su važni u ovom procesu i važna je komunikacija između njih, kao i svih ostalih relevantnih faktora u društvu“, kaže za BUKU Dijana Pejić.

Ona ističe da društvo nije u potpunosti svjesno ovog problema, jer su iz njihovog istraživanja uvidjeli da skoro polovina roditelja nije sigurno da li im djeca saopštavaju dešavanja o nasilju u školi, te se ne mogu adekvatno ni uključiti.

“Potrebno je u radu sa učenicima i roditeljima isticati potrebu da se o nasilju priča i da se, kada dođe do njega, informišu roditelji i školski organi. Učenici često zbog srama pokušavaju da taj problem riješe sami, ali onda nerijetko upadaju u još veće probleme i tim problemima čujemo tek kada eskaliraju do šokantnih razmjera. Nerijetko se ignoriše činjenica da u školi postoji vršnjačko nasilje i pripisuje se dječijoj igri“, pojašnjava Dijana.

Dijana dodaje da elektronsko nasilje postaje galopirajući problem budući da je sve veće prisustvo tehnologije i društvenih mreža u našim životima.

„Tehnologija ne doprinosi psihološkom nasilju samo preko društvenih mreža, već i pasivizacijom pojedinaca prilikom događaja nasilja. Umjesto da ga spriječe, mladi u jednom manjem procentu (15,6% iz našeg izvještaja) snimaju takve događaje, ali uz primjetno uživanje! Elektronsko nasilje prije svega treba biti prepoznato i adresirano kao ozbiljan vid i sredstvo psihološkog nasilja. U skladu sa tim mu treba posvetiti posebnu pažnju te osmisliti mjere kako za agresore, tako i za žrtve, jer ovakva vrsta nasilje sve češće uzima svoj danak“, pojašnjava naša sagovornica.

Ukoliko je dijete žrtva vršnjačkog nasilja najvažnije je da se obrati roditeljima ili nekoj drugoj odrasloj osobi od povjerenja i onda je na odraslima da poduzmu odgovarajuće mjere, jer se djeca nisu u stanju sama zaštiti u većini slučajeva, pošto su na meti nasilnika i nasilnik rijetko sam prestaje ili odustaje, tako da je jedina zaštita djece pravovremena mjera odraslih osoba.

„Prijatelji se ne dodaju nego stiču“
Dijana kaže da se ova predstava bavi opasnostima s kojima se djeca susreću na internetu.

„Izdvaja se po aktuelnosti teme i činjenici da je ideja za njihovom realizacijom potekla od nastavnog osoblja i učenika osnovnih škola u kojima smo implentirali projekte, a koji su primjetili nedostatke u znanjima i vještinama kod svojih učenika i koji bi im pomogli da se pravilnije ponašaju u ’virtualnom svijetu’. Kroz predstavu se učenicima postavljaju pitanja: koliko imate lajkova na Fejsbuku; imate li Fejsbuk prijatelje koje lično ne poznajete, da li ste dobijali čudne ili neprijatne poruke sa nepoznatih profila? Činjenica je da komuniciranje putem društvenih mreža nosi brojne prednosti, ali i opasnosti, naročito za tinejdžere. Upravo su ove opasnosti tema naše predstave“, kaže na kraju Dijana Pejić za BUKU.