Mostar – “Mali Staljingrad”

 Mostar

Mostar

„Uništene kuće, rupe od gelera i granata, mine… Prije dvadeset godina njemački Bundesver je započeo svoju prvu vojnu operaciju u sklopu Natoa nakon Drugog svjetskog rata. List Tagesšpigl (Der Tagesspiegel) iz Berlina donosi sjećanje jednog njemačkog vojnika.

„Hans-Kristijan Klazing (Hans-Christian Klasing) se odjednom našao u ‚Malom Staljingradu‘. I lijevo i desno uništene kuće, na ulici stoji izrešetan autobus. U iskonskom gradu Mostaru više ništa nije bilo kao prije. Čak i slavni Stari most, koji je od XVI vijeka svojim lukom nadvisivao Neretvu, leži u ruševinama zbog čega je Mostar 90-ih dobio naziv‚ Mali Staljingrad. (…)

Kontroverzna odluka

Tako dakle izgleda rat. Rat, koji njemački vojnici u suštini nije trebalo više da vide sopstvenim očima. U međuvremenu je prošlo 20 godina od kako je Bundesver započeo svoju prvu vojnu akciju u sklopu Natoa. Prva inostrana misija u kojoj bi moglo i da se puca u slučaju nužde. To je bio početak Bundesvera kao armije za vojne akcije što je danas postalo normalno. Bundestag je početkom decembra (1995. prim. red.) usvojio odluku o ratnim akcijama za koje niko nije znao šta zapravo može da se očekuje“, piše Tagesšpigel iz Berlina i pita Hans-Kristijana Klazinga kako je bilo s odlukom da Bundesver učestvuje u akciji u Bosni i Hercegovini? „‘Prilično kontroverzno‘, kaže on. ‚Diskutovalo se na svim nivoima, da li je to neophodno ili u skladu sa zakonom. Na svu sreću već je postojala odluka Ustavnog suda. Jer, činjenica je da su sudije u Karlsrueu već godinu dana prije početka tzv. Ifor misije u BiH 1995. donijelo odluku da su vojne misije Bundesvera u inostranstvu ‚za očuvanje mira‘ u skladu s njemačkim ustavom. No, Parlament je u svakom slučaju morao to i da izglasa.

Lako rečeno, ali prije odluke o prvom angažmanu Bundesvera, zapravo prvoj izričito borbenoj misiji, posebno su se sporile dvije partije. SPD nije propuštao nijednu priliku da upozorava na velike rizike, ali je ipak podržao misiju. Zeleni su se zbog toga skoro raspali: 22 poslanika su glasala za, 22 protiv a pet je bilo uzdržanih. Kada je Bundestag ipak s mukom donio odluku o borbenoj akciji, tadašnji kancelar Helmut Kol je rekao da se radi o ‚odluci koja znači prekretnicu u životu našeg naroda‘. Malo previše drame za ljude poput Hans-Kristijana Klazinga“, piše Tagesšpigl.

 Rat se ne može uvježbati

List napominje kako je ovom misijom zapravo trebalo da se ‚obezbijedi sprovođenje mirovnog sporazuma u BiH‘. „No, da je to bilo više od toga, vidjelo se već tokom samih priprema. (…) Tu je bila stalna latentna opasnost od mina u zemlji. Na treninzima se pucalo direktno iznad njihovih glava kako bi znali koliku buku porizvode pucnji (‚veoma bučno). A morao je da trenira i ponašanje tokom mogućih otmica („prilično realno“). (…)

No, rat se ne može uvježbati. Prije svega ne mogu se preraditi slike uništenih kuća, života… (…) A smrt je bila veoma blizu Hans-Kristijanu Klazingu. Samo nekoliko koraka od njegovog položaja su stotine imena palih vojnika, na stubovima u ‘Šumi sjećanja’. Jednom je kaže, bio tamo, ali ovog decembra nije mogao da ode. (…) Tamo je položeno cvijeće ili dječiji crteži ‚za tatu‘“, piše Tagescajtung iz Berlina.

 

Posted by on 2016-01-03. Filed under Mostar, Vijesti iz BH gradova. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login