Mostarski teatri: Pozitivna katarza kroz “Ajmo na fuka”

Ajmo na fuka

Trebalo je da prođe skoro 20 godina, pa da u Mostaru, tom više-manje i danas etnički podijeljenom gradu – dođe do realizacije prvog zajedničkog projekta Narodnog pozorišta i Hrvatskog narodnog kazališta. Riječ je o predstavi “Ajmo na fuka“ koja i dalje ima brojnu publiku. Ali, otvara pitanje: može li kultura više povezivati ljude i u drugim gradovima?

Predstava naslova “Ajmo na fuka”, u izvođenju glumaca Narodnog pozorišta i Hrvatskog narodnog kazališta, Saše Oručevića i Roberta Pehara, otvoreno govori o svim bolnim pitanjima sadašnjeg Mostara. Kroz prikaz dvojice vojnika – koji sebe slengom nazivaju uvredljivim imenima “balija” i “ustaša” – predstava na dnevni red otvoreno iznosi dileme poput – ko je kriv za rat, ko je koga ubijao, ko koga hoće da prevari.

“Gledamo ih u tri vremena i tri prostora: dakle, jedno je 1993, odnosno u rovu, a onda predstava zapravo nudi dvije perspektive – što bi bilo da su oni preživjeli, kako bi živjeli danas i što bi bilo da su poginuli, što oni, zapravo, rade na nebu”, kaže reditelj predstave, inače umjetnički direktor u Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar Dragan Komadina.
Direktor Narodnog pozorišta Mostar Almir Mujkanović smatra da svrha predstave “Ajmo na fuka” nije da zabavi publiku.

“Niti očekujemo da će publika izaći sva ozarena, jer je dobila odgovore na pitanja ko je kriv za sve probleme ovdje u Mostaru, ali vjerujemo da će početi propitivati osnovanost slijepog slijeđenja određenih društvenih ideala”, konstatuje Mujkanović.

Posmatrači mostarske i bh. društvene stvarnosti upućuju kako upravo u tome treba tražiti uzroke činjenici da proteklih skoro 20 godina nije bilo institucionalne saradnje dvije važne kulturne ustanove iz dva dijela Mostara.

“Veliki je tu problem bio što su te nacionalne politike gurale ‘nacionalne’ kulture i dugi niz godina se obeshrabrivala saradnja između različitih kulturnih institucija, jer se jednostavno bojalo, dakle, ako vi otvorite svoju kulturu i svoju tradiciju nekom drugom da ćete – na neki način – iščeznuti, što naravno nije slučaj. Možete se samo obogatiti”, ocjenjuje direktor Omladinskog kulturnog centra “Abrašević” Vladimir Ćorić.

Upravo zato akteri saradnje dva teatra u Mostaru vjeruju da predstava nosi izuzetno važnu poruku.

“I kroz koju ćemo mi svi – i kao pojedinci i kao kolektivi – ja se nadam doživjeti jednu pozitivnu katarzu i ponovo propitati i motive i ono šta smo radili i mi sami i šta su neki drugi radili u naše ime”, kaže direktor Hrvatskog narodnog kazališta Mostar Ivan Vukoja.

Glumac u predstavi “Ajmo na fuka”, član ansambla Narodnog pozorišta Mostar, Saša Oručević, dodaje:

“Mislim da je ovo dobar primjer angažovanog teatra, koji takođe se bavi odnosima u Mostaru, upire prstom u ono što nije dobro, upire prstom i u ono što je dobro i ostavlja svakome da zaključi iz svog rakursa šta misli o svemu ovome, šta misli o sebi i na kraju krajeva da se zamisli o svemu ovome što se dešava.”

Zato direktor OKC-a “Abrašević” Vladimir Ćorić smatra kako je upravo pozorište i kultura uopšte jedan od bitnih kohezivnih faktora u društvu.

“Smatram da sami ti kulturni događaji i zajedničke, recimo, koprodukcije, suradnje između kulturnih institucija su itekako dobrodošle i da su itekako potrebne društvu, da bi se dalje integriralo međusobno i to je jedini način da ponovo povežemo neke pokidane mostove”, konstatuje Ćorić.

Da li zaista kultura u današnjem Mostaru i BiH ima tu snagu, može li ujediniti grad? Neki od građana koje smo anketirali kazali su nam.

“Smatram da svi zajedno, od institucija do pojedinaca, do kulturnih ustanova, da moraju zajedno raditi, jednostavno kako ispromovirati određene kulturne sadržaje, kako ih producirati i na kraju krajeva kako ih financirati, učiniti ih što dostupnijim što široj publici”, zaključuje direktor Omladinskog kulturnog centra “Abrašević”, Vladimir Ćorić.