Napuštena sela u Bosni: Umjesto djece u srušenoj školi raste drveće

U selu Johovac udaljenom dvadesetak kilometara od Doboja danas živi pedeset puta manje stanovnika nego prije rata u BiH. To je pusto selo sa nekolicinom staračkih domaćinstava koja žive pored nekoliko stotina potpuno srušenih kuća tokom bosanskohercegovačkog rata kada je ovo područje bilo pod kontrolom Vojske RS. Na ulazu u Johovac živi starica Mara Jondić koja se u svoju kuću, djelimično obnovljenu zahvaljući međunarodnim donatorima, vratila prije 15 godina.

„Nema prodavnica. Nema autobusa. Nema ništa. Idemo u Doboj. Vidiš, ja imam ovdje poslovni prostor, ali nema nikoga da nešto otvori. Nit’ nam ko dolazi, nit’ nam se ko obraća“, priča baka Mara.

Nedaleko od kuće ove starice nalazi se osnovna škola u kojoj se već dvije decenije ne čuju zvono i dječija graja. U njoj danas borave radnici koji su angažovani na izgradnji autoputa Doboj – Banjaluka. U Johovcu, gdje je prije rata u BiH živjelo oko 1800 ljudi, danas nema ni ambulante. Oko 350 uništenih domova još nije obnovljeno. Među rijetkim povratnicima u Johovcu je i Zvonimir Križić, koji se sa svojih 76 godina još uvijek bavi poljoprivredom.

„Imam 420 maraka penzije. To čuvam. Ne diram. Imam svinja. Imam koka. Sijem pšenicu i kukuruz. Borim se“, veli Zvonimir Križić.

Rat je učinio svoje. Mnogi Johovčani započeli su život na novim adresama u ususjednoj Hrvatskoj ili nekoj od drugih evropskih država. U Johovcu i Doboju za njih nema posla, kaže Jure Lozančić koji u ovom selu živi od 2003. godine nakon penzionisanja u Hrvatskoj.

„Da nam nije ovo malo mirovina iz Hrvatske i Njemačke, pokrepali bi. Ovdje te niko ništa ne pita. Nikad nas niko nije došao upitati ‘treba li vam nešto?’ i ‘jeste li zadovoljni’. Nikad. Ni od hrvatskih predstavnika, ni od srpskih, ni do muslimanskih“, ističe Jure Lozančić.

Na meti pljačkaša i šumokradica

Nažalost, i ovi koji su se vratili umiru. Dosta kuća ima zatvorenih, gdje god jedno umre, drugo voze djeca sebi. Manje im obaveza“, dodaje Anica Lozančić.

Povratnici se žale da su kuće u Johovcu često na meti pljačkaša, dok su njihove šume prepuštene na milost i nemilost šumokradicama.

„Toga ima puno. Opljačka se gdje nema nikoga u kući. Šume se sijeku. Države nema, da neko kaže: ‘Stani, dosta je toga’“, kaže Zvonimir Križić.

Sablasno izgleda i Foča, susjedno selo nešto veće od Johovca. Sela povezuje makadamski put pored kojeg se mogu vidjeti deponije smeća. Prije rata ovdje je živjelo oko 2.500 stanovnika. Danas u Foči kod Doboja živi tek sedamdesetak ljudi. Od blizu 550 srušenih kuća do danas je stotinjak obnovljeno. Umjesto djece u nekadašnjim učionicama potpuno srušene osnovne škole u Foči raste drveće. Ni ovdje nema mlađih stanovnika, priča Iva Ešegović.

„Malo nas ovo starih što ima, a i to kako umire tako se kuće zatvaraju, ali eto mi stariji volimo biti na svom. Meni je ovdje lijepo. Ja se ne bi mijenjala ni za šta drugo“, kaže Iva Ešegović.

U Foči takođe nema ambulante. Ne radi nijedna prodavnica, ističe Jozo Grlić.

„Da bar zađu. Da zađe neka trgovina koja ima samoposlugu u Doboju kombijem. Da idu jednom tjedno i ljudi stariji bi kupovali iz tog kombija“, kaže Jozo Grlić.

Jozo i njegova supruga Ana bave se poljoprivredom. Ana Grlić kaže da postoji interes među izbjeglim Hrvatima iz ovog kraja da se vrate na svoja imanja.

„Ima puno ljudi koji imaju male mirovine, a nisu dobili donacije i nemaju čime da obnove. Šta će čovjek koji ima djecu i plaću tri, četiri ili pet tisuća kuna. Čime će doći? Kako će napraviti kuću“, dodaje Ana Grlić.

I povratnici u Foču ističu da lopovi obijaju prazne kuće u selu, te da se bespravno sjeku njihove šume. Ove ljude njihova djeca obilaze najčešće za vrijeme praznika. Iz Zagreba je ovih dana u rodni kraj stigao i Jozo Križić.

„Tamo su mi djeca završila škole. I tamo je isto težak život, a ovdje su, jednostavno, teži uvjeti života. Ostalo mi je još malo vremena do penzije. Najvjerovatnije da ću svoj ostatak života provesti u Johovcu“, kaže Jozo.

Za razliku od pustih hrvatskih sela u okolini Doboja, u susjednim naseljima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom živi neuporedivo veći broj povratnika.

„Oni nisu imali nikakve svoje matice, gdje bi se pridružili“, kaže Anto Križić iz Johovca.

Johovac i Foča sa brojnim srušenim kućama potpuno zaraslim u šiblje tako se ne razlikuju od drugih sela u Bosanskoj Posavini gdje su prije bosankohercegovačkog rata živjeli Hrvati.