Naziv jezika kao opasna Pandorina kutija zla

O instrukciji Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS o ukidanju B/H/S jezika razgovarali smo sa predstavnicima vlasti, roditeljima i nastavnicima osnovnih škola u Kantonu Sarajevo.

školaKrajem septembra 2017. godine Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade u Vladi kantona Sarajevo je osnovnim školama uputilo Instrukciju kojom od uprava škola traži da među roditeljima provedu anketu o tome koji jezik će izučavati njihova djeca. U škole su upućeni i anketni listovi na kojima piše da je roditelj “saglasan da dijete pohađa nastavu na jeziku koji bira svojeručnim zaokruživanjem”.

Nekoliko dana kasnije je, pod velikim pritiskom javnosti, ministarstvo objavilo pojašnjenje prema kojem ova instrukcija služi samo da pomogne “poštivanje ustavne odredbe o upotrebi jezika konstitutivnih naroda u BiH i Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju iz 2003. godine koji u članu 7. propisuje: ‘Jezici konstitutivnih naroda u BiH upotrebljavat će se u svim školama, u skladu sa Ustavom BiH. Svi učenici će izučavati u školama pisma koja su u službenoj upotrebi u BiH'”, te da se u skladu sa Ustavima FBiH i Kantona Sarajevo i zakonskim propisima “u pedagošku dokumentaciju i evidenciju može ravnopravno unositi samo jedan od zvaničnih jezika, a za koji se prethodno opredijeli roditelj/staratelj učenika, odnosno ili bosanski jezik ili hrvatski jezik ili srpski jezik”.

“Instrukcijom ministarstva dosljedno se implementiraju ustavne i zakonske odredbe koje propisuju da se nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnog rada mogu izvoditi samo na zvanično prepoznatim i definiranim jezicima, odnosno da se ubuduće jezik na kojem se izvodi nastava može imenovati jednim od tri zvanična jezika, umjesto do sada ostavljene mogućnosti četiri izbora. Ministarstvo skreće pažnju da predmetna instrukcija ne povlači za sobom paralelno izvođenje nastavnog procesa na tri jezika što potvrđuje praksa iz proteklog perioda jer je i prije izdavanja instrukcije postojala mogućnost da se nastava izvodi na jednom od tri zvanična jezika, a do danas to nije rezultiralo izvođenjem odvojene nastave”, piše u saopštenju iz ministarstva uz objašnjenje da predmetna instrukcija u zvaničnu upotrebu ne uvodi nove jezike niti se iz upotrebe isključuje bilo koji od zvanično ustavom i zakonima prepoznatih jezika, nego se njihovo imenovanje i upotreba usklađuju s ustavom i zakonima kojima je utvrđeno koji su jezici u upotrebi i kako se oni imenuju.

U izjavi za naš portal ministar Elvir Kazazović kaže da će sve ostati isto kao do instrukcije.

“Sve će ostati isto, nema nikakvih promjena, samo što u svjedočanstvu više neće pisati ‘bhs jezik’ jer je to neustavno”, kaže Kazazović. Na opasku da to ne piše u instrukciji i da je direktori škola mogu različito primijeniti, kaže da je to politička podvala.

“Biće to dobro, to samo politika pokušava da ovo iskoristi za svoju promociju”, kaže Kazazović.

Kako se u medijima pojavila i ministrova izjava da je instrukcija donijeta na inicijativu roditelja, sarajevski mediji su objavili da ministar Kazazović govori neistinu i da je instrukciju inicirao Hajrudin Ćuprija, direktor OŠ “Fatima Gunić”. On kaže da ne želi da govori za medije o tome ni o bilo čemu drugom, da to nije njegova inicijativa, nego zahtjev roditelja učenika iz njegove škole, a da je i on roditelj učenika te škole.

Inače, direktori osnovnih škola nerado zvanično govore o ovom spornom pitanju. Nezvanično, jedni kažu da će provesti anketu jer je to njihova zakonska obaveza dok drugi kažu da je instrukcija došla u nevrijeme jer je školska godina počela i da bi anketu trebalo provesti u maju 2018. kako bi do početka nove školske godine bilo dovoljno vremena da se pripreme nastavnici i udžbenici.

U Osnovnoj školi “Hrasno” direktor Sejdo Mirvić kaže da instrukciju “čita i čita i da je danima zbunjen jer ne zna kako da je provede, a da ne prekrši neki zakon”.

“Znam šta piše u Ustavu BiH i ne znam zašto treba dizati prašinu zbog nečag što je već uređeno. Ja razumijem da se nastava odvija na jeziku za koji se opredijeli većina, kao što je i u drugim kantonima u FBiH. Mislim da je pitanje malo nespretno formulisano jer ranije smo pitali roditelje šta žele da im piše u dnevniku i svjedočanstvu, a ovo što sam vidio u anketnim listićima, iako ih mi još nismo dobili, je nešto sasvim drugo. Mislim da sada vijeća roditelja treba da kažu na koji način obezbijediti da učenici dobiju ono što žele. Ako žele različite jezike onda treba prilagoditi udžbenike, ali da li sve udžbenike ili dio, da li samo nacionalne predmete ili sve – to je vrlo složeno pitanje i ja još nisam sasvim shvatio instrukciju, a školska godina je već započela”, kaže Mirvić. Najavljuje da će inicirati sastanak Udruženja direktora osnovnih škola kako bi razmotrili ovo pitanje.

“Instrukcija nema snagu zakona, a u njoj piše da organi škole ‘mogu’, a ne da moraju provesti upitnike i ja nisam shvatio da je to naredba. Ne mogu da se snađem, a pitanje je kakve će biti implikacije jer ne znam koliko učenika će se prijaviti za nastavu na hrvatskom ili srpskom, a opet i ovo je ogrnačavanje na nastavu na tri jezika jer šta je s manjinama?”, pita Mirvić.

Stiglo je upozorenje i iz OSCE-a gdje je šef misije u BiH, Bruce Berton, pojasnio da, uvažavajući da svaki od konstitutivnih naroda ima svoj jezik, smatra da postojanje tri jezika ne bi smjelo da se koristi u svrhu kreiranja ili produbljivanja podjela u društvu.

“Izvođenje nastave isključivo na jednom od tri službena jezika nije u skladu s principima jednakosti svih jezika konstitutivnih naroda. Stoga, pravna formulacija navedena u novom Zakonu o osnovnom obrazovanju u Kantonu Sarajevo je neprihvatljiva i nije u skladu s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju BiH. U toku procedure usvajanja novog kantonalnog zakona o osnovnom obrazovanju, misija je upozorila nadležne kantonalne vlasti o ovom odstupanju”, rekao je Berton za TV N1. Rekao je i da u misiji smatraju da bi potpuna implementacija ove pravne odredbe, na osnovu koje je izdata instrukcija ministarstva, mogla dovesti do potpune segregacije djece u Kantonu Sarajevo, te da je “ključno napraviti razliku između izvođenja nastave na jednom od jezika i učenja jezika”.

Na ovu instrukciju burno su reagovali i roditelji.

Šemsudin Skejić, otac mlađeg osnovca i sam profesor B/H/S jezika, inače novinar, kaže da “u principu podržava instrukciju pod uslovom da neće biti razdvajanja djece”, ali smatra da je donesena u nevrijeme, mjesec nakon početka školske godine i skoro šest mjeseci nakon usvajanja zakona na kojeg se ministarstvo poziva. Cijeni da sada ni roditelji, ni škole, ni ministar ne znaju kako je provesti.

“Nemam ništa protiv instrukcije pod uvjetom da je donesena na vrijeme i da se zna kako će biti provedena i da djeca neće biti razdvajana. Prvo, ne mislim da imamo samo dva izbora u školama, kako nam se sada nameće, da budemo svi jedno ili da se razdvojimo. Mislim da je naša jedina budućnost da idemo zajedno na ovakve predmete, a da predavači budu osposobljeni da djeci kažu da različitosti postoje, tu su svuda oko nas, ali da to što drugačije mislimo, vjerujemo ili što drugačije zovemo svoj jezik nije razlog da se pobijemo. Dakle da nastavnik bosanskog predaje i hrvatski i srpski na istom času, upoznajući svu djecu sa različitostima koje postoje oko njih. Takav model nastave postoji u nekim dijelovima BiH i funkcioniše. Pod tim uvijetima ja bih tu instrukciju podržao jer nije u neskladu s Ustavom BiH”, kaže Skejić. Podsjeća da je na popisu 2013. godine, od 413 hiljada ljudi popisanih u Kantonu Sarajevo njih 1.193 ljudi reklo da im je jezik B/H/S: 92 Bošnjaka, 203 Hrvata, 112 Srba, 195 Bosanaca i 213 onih koji su se izjasnili kao Bosanci i Hercegovci.

“Iz ovog ja zaključujem da je izuzetno velika većina ovih što danas negoduju protiv instrukcije za svoj jezik izabrala bosanski ili srpski ili hrvatski, a malo njih B/H/S što mi je pomalo licemjerno jer kada smo birali sami, bez vlasti, izabrali smo upravo to što nam vlast sada servira”, kaže Skejić.

Dženita, majka jednog prvačiča, kaže da bi najsretnija bila da djeca u školama uče engleski “da nas sav svijet razumije”.

“Prestrašno je čime nas truju, a ja svoje dijete zaista ne želim da učim takvim podjelama. Mi još nismo dobili anketni listić, ali sam ga vidjela kod drugarice i to je meni prestrašno”, kaže Dženita.

Munevera, majka troje osnovaca, kaže da će u anketnom listiću za djecu staviti različite jezike.

“Baš me zanima kakva će biti razlika i ko će i kako predavati te različite jezike, a ako i nakon ankete sve svedu na to da sva djeca uče bosanski – onda ću se buniti, tek onako, da im malo zagorčam život”, smije se Munevera.

Nina, majka jedne starije osnovke i jednog srednjoškolca, kaže je ovo “igra s ljudima”.

“Znam da u Ustavima piše da se u BiH govore bosanski, srpski i hrvatski, ali ja bih najsretnija bila da ga u školskim dnevnicima i svjedodžbama zovemo maternji jer mi ovako sve djeluje kao daljna podjela”, kaže Nina.

Nataša, majka mlađeg osnovca, kaže da je u vrijeme kada je njeno starije dijete, sada svršeni student, išlo u osnovnu i srednju školu, u knjižicama pisalo ime jezika.

“Iako znam da i sada, vjerovatno, malo ko djeci predaje srpski ili hrvatski, nemam ništa protiv tog nazivanja jezika, ali kako ne vjerujem našim vlastima – bojim se da će to poslužiti za dalju podjelu i prebrojavanje, a bojim se da vodi ukidanju srpskog i hrvatskoj jezika i izjednačavanju Sarajeva sa RS”, kaže Nataša.

Almedina, majka starije osnovke, kaže da se priboijava da je naredni korak ukidanje ćirilice.

“I bez ukidanja jednog pisma, naša djeca će biti neizrecivo uskraćena za izučavanje nekih književnika iz jezika koji kao neće izučavati, a ako se desi da ukinu ćirilicu, čega se ja iskreno pribojavam, to će biti strašno, nestaće jedno znanje koje se više od 70 godina podrazumijevalo u ovoj zemlji, čak i onima koji daju ovakve instrukcije”, kaže Almedina.

Zoran, otac starijeg osnovca, je na svom facebook-profilu napisao da sada ima problem jer u njegovoj tročlanoj porodici nisu razgovarali o tome ko govori koji jezik.

“Ako dobro razumijem ministra, a pitanje je jer se nije izjasnio na kom jeziku je uputio instrukcije, moje dijete bi trebalo da se izjasni koji jezik govori. Preciznije u njegovo ime odluku bi trebali donijeti mi, njegovi roditelji. Sada me je strah jer se nikada u kući nismo izjasnili ko kojim jezikom govori, pa možda pričamo različitim jezicima. Ko onda donosi konačnu odluku? A ako i prevaziđemo ‘unutrašnjoporodičnu’ zavrzlamu, šta se dešava dalje, u samoj školi? Da li to znači da za svaki predmet imamo tri nastavnika ili nastavnice ili svaki razred ima po tri službena prevodioca koji simultano djeci prevode ono što im se predaje. Da li djeca prilikom odgovaranja koriste te iste prevodioce koji prevode nastavniku ili nastavnici ono što djeca govore odnosno odgovaraju. Udžbenici se, pretpostavljam, štampaju na tri različita jezika? Lektire? Matematika?”, piše Zoran.

Zbunjeni su i u Udruženju vijeća roditelja kantona Sarajevo odakle su došli oprečni komentari. Prvo je Dijana Ćirić Parla iz tog udruženja dala izjavu da Zakon mora da se poštuje.

“Mi se o mnogo čemu izjašnjavamo u ovoj zemlji i na to smo se davno navikli. Svi smo u tom sistemu i trebamo naučiti svoju djecu da se različitosti takve kakve jesu i prihvataju. I mislim da je to jedina budućnost ove zemlje”, rekla je Ćirić Parla, a malo nakon toga je Udruženje vijeća roditelja kantona Sarajevo izdalo saopštenje za javnost u kojem je od ministra zatražilo da preispita spornu instrukciju.

“Mi od nadležnog ministarstva kontinuirano zahtijevamo da se sačini strategija razvoja obrazovanja na području Kantona Sarajevo, uz široku javnu raspravu i učešće što šireg broja zainteresovanih strana. Nažalost, ad hoc donesen zakon kojem nije prethodila kvalitetna strategija, rezultira ovakvim instrukcijama koje se dostavljaju kad je školska godina već uveliko počela, a koja opet izazivaju nepotrebne kontroverze i medijske napise”, navodi se u saopštenju Vijeća roditelja KS-a. Tamo smatraju da je ovakva instrukcija rezultat zakona normiranog tako da omogućava različita tumačenja jedne te iste odredbe na različite načine, pa i na ovaj koji je sadržan u instrukciji, te da oni ne žele da grad Sarajevo, koje je i u svojim najtežim danima pokazao toleranciju i protivljenje svakoj vrsti diskriminacije, postane dio ozračja gdje se nazire mogućnost segregacije bilo koga.

“Vjerujući da namjere ministarstva nisu loše i nisu ciljale da imaju nešto što makar liči na segregaciju, pozivamo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade da još jednom razmotri predmetnu instrukciju, a sve uključene strukture zajednički pronađu rješenje koje je najbolje u interesu djece”, poručili su u saopštenju.

Profesorica B/H/S jezika, Saša Knežević, inače i sama majka dvoje osnovaca, kaže da u školama još nema nikakve praktične upute, ali da je instrukcija zbunila mnoge.

“Prvo pitanje je ko će predavati te različite jezike i na koji način. Većina profesora ima zvanje “profesor B/H/S jezika” iako smo birali normu na kojoj ćemo polagati. Ja sam recimo diplomirala na srpskoj normi dok imam koleginicu koja je diplomirala na hrvatskoj normi, a i ona je profesor B/H/S jezika. S druge strane šta sa djecom koja u određenoj fazi školovanje promijene mjesto stanovanja i odu negdje gdje nema bosanskog nego samo srpski ili hrvatski? Hoće li oni morati polagati razliku predmeta?”, pita Knežević. Naglašava da ona na svojim časovima učenicima uvijek objasni različite jezičke norme.

“Predajem bosanski, ali uvijek kažem da postoje i drugačije norme uobičajene u govoru i pisanju, srpska i hrvatska, objasnim kako izgledaju, napišem to na tabli i naglasim da su i one ispravne”, pojašnjava Saša.

Njene kolege pojašnjavaju da provođenje ankete i izjašnjavanje roditelja povlači i brojne administrativne poslove kao što su izmjene u evidencijama, u školskim dnevnicima. Većina ih ne krije nezadovoljstvo instrukcijom koju smatraju “pozivom na podjele” i “uperenom protiv nebošnjaka u školama u Sarajevu”.

Pravnici iz BiH pak upozoravaju da ova instrukcija nije bezazlena kako to izgleda na prvi pogled. Midhat Izmirlija, docent na Pravnom fakultetu u Sarajevu i saradnik organizacije Prava za sve koja je dio koalicije za borbu protiv diskriminacije “Jednakost za sve”, upozorava da instrukcija, iako izgleda krajnje bezopasno, otvara Pandorinu kutiju zla.

“Na prvi pogled ova instrukcija nema nikakvog smisla jer se s njom ništa ne mora promijeniti, sve može biti isto kao što je i sada. Ali postoji više problema. Jedan je taj da ne piše kako je primijeniti i sasvim je moguće da neki direktor škole razdvoji djecu. Iz ministarstva u pojašnjenju instrukcije kažu da ona ne povlači odvijanje odvojene nastave, ali šta ako neki roditelj bude zahtijevao da njegovo dijete izučava neki drugi jezik jer ima pravo na to? Ako škola to ne organizuje – to je diskriminacija jer druga djeca imaju nastavu na jeziku koji su odabrali. Ako pak osigura nastavu samo za to dijete ili više djece – doći će do razdvajanja, a to je onda segregacija što je takođe oblik diskriminacije. Osim toga, izjašnjavaje roditelja o jeziku može da podrazumijeva i udžbenike na tom jeziku i nastavni plan i program za taj jezik, lektire i druge sadržaje jer to dijete mora dobiti jednaku mogućnost izučavanja onog što smatra dijelom svog etničkog identiteta. Ako i pored svega ovog u ministarstvu insistiraju na tome da instrukcija ništa neće promijeniti – zašto su je dali? Ova benigna instrukcija može izazvati dalekosežne posljedice o kojima je trebalo razmišljati ranije, Ministarstvo je trebalo predvidjeti sve situacije koje bi mogle proizaći iz ove instrukcije”, kaže Izmirlija. Naglašava da se ministarstvo poziva na ustave FBiH i kantona Sarajevo, ali da oni ne govore o pedagoškoj dokumentaciji.

“Treba vidjeti koji to zakonski propisi ili podzakonski akti govore o uvođenju jednog jezika u pedagošku dokumentaciju, da li to uopšte postoji i šta znači ‘ravnopravno unošenje samo jednog od jezika’?”, pita Izmirlija.

Aktivisti po forumima na društvenim mrežama tvrde da je instrukcija samo “dimna zavjesa da zamagli priče o redukciji vode u Kantonu Sarajevu” i podsjećaju da je Fahrudin Rizvanbegović 1997. godine, kada je bio ministar obrazovanja u Vladi FBiH, donio sličnu instrukciju koja je poslužila za segregaciju u školama i uspostavu dviju škola pod jednim krovom koje djeluju i nakon presude Vrhovnog suda FBiH i preporuka međunarodnih institucija.

Lingvistica Snježana Kordić smatra da se pod izlikom da se radi o različitim jezicima djeca razdvajaju po nacionalnosti u zasebne razrede.

“Ovaj dopis koji je poslalo ministarstvo svim osnovnim školama nastavak je zloupotreba koje se zasnivaju na ozakonjenoj laži da imamo nekoliko jezika”, ocjenjuje Kordić.

Na instrukciju je reagovala i politička opozicija.

Iz Naše stranke Sabina Ćudić je upozorila da je odluka diskriminatorna po više osnova.

“U njoj nije precizirano da onima koji svoj jezik imenuju kao srpski i hrvatski mora biti organizovana nastava u skladu s normama tih jezika. Otvorena je mogućnost da prosta većina odluči za cijelu školu na kojem jeziku će se nastava u njoj izvoditi… Ovakvom odlukom Ministarstvo obrazovanja KS pravi novu Republiku Srpsku, ali na sarajevski način”, rekla je Ćudić.

Iz SDP BiH je Segmedina Srna Bajramović poručila da ministar obrazovanja i Vlada Kantona Sarajevo “lažu javnost tvrdnjom da je ograničenje na samo bosanski, samo hrvatski ili samo srpski jezik usklađivanje sa Zakonom i Ustavom Kantona Sarajevo”, i pozvala resornog minsitra i premijera Kantona Sarajevo da uvaže pozive roditelja i međunarodnih institucija i glas zdravog razuma i da Sarajevom prestanu širiti podjele.

“Prije svega, Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju nedavno je donijela upravo ova vlast, pa je ovaj potez očito svjestan i isplaniran čin. Međutim, čak i takav zakon je ovdje zloupotrijebljen. Naime, zakon u članu 7. navodi da će se nastava izvoditi na jednom od jezika konstitutivnih naroda što znači da nije postojala nikakva prepreka da se predmet nazove ‘bosanski, hrvatski i srpski jezik i književost’. Pretpostavljamo, ipak, da ministar Elvir Kazazović i premijer Elmedin Konaković svjesno idu na segregaciju djece po nacionalnom ključu”, rekla je Srna Bajramović. Naglasila je da su nastavnici jezika u nastavnom procesu dužni da đake upoznaju sa jezičkim varijacijama i eventualnim gramatičkim razlikama u okvirima standardnih jezika i optužila SDA da “svoj nagon za čerečenjem društva krije iza lažnih argumenata”.

Pojedini mediji slanje instrukcije u osnovne škole povezuju sa tribinom o bosanskom jeziku koju je nedavno organizovala Bošnjačka akademija nauka BANU sa koje je poručeno da od nadležnih treba tražiti da se ukine praksa trojnog imenovanja jezika.

“Ne možemo pristati na situaciju u kojoj moramo moliti za svoje pravo i moramo postaviti zahtjev našim vlastima da se osigura upotreba bosanskog jezika u svim školama”, poručio je na tribini akademik Muhamed Filipović, a akademik Dževad Jahić je upozorio da “u školskoj praksi ima mnogo nesporazuma kada je u pitanju primjena bosanskog jezika, te da se ni pravo ni obaveza upotrebe vlastitog jezika u školama ne primjenjuju na adekvatan način”.

A dok traje ova javna debata, direktori srednjih škola očekuju istu instrukciju jer su i srednje škole, kako kažu, u istom sistemu.

Posted by on 2017-11-13. Filed under Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Vijesti iz BH gradova. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

You must be logged in to post a comment Login