Neka Stocu dignu spomenik, da znamo da je umro

Stolac

U hercegovačkom gradu Stocu na svakom koraku mogu se vidjeti spomenici, novi i očuvani, srušeni i oštećeni, podignuti za učesnike proteklog ili Drugog svjetskog rata, ali većinom svaki govori o podijeljenosti ovog mjesta i različitim tumačenjima historije.

Stoga ne čudi da je u gradu s podijeljenjim školama, domovima zdravlja, pa čak i ugostiteljskim objektima, nova odluka Općinskog vijeća o obilježavanja i uređivanju grobišta iz Drugog svjetskog rata izazvala buru reakcija, strah kod pojedinih građana i sukobe političkih stranaka.

Jedne tvrde da je cilj da se postepeno uklone partizanska groblja, antifašistički spomenici i biste, dok druge kažu da će se time omogućiti pronalaženje i obilježavanje mjesta s posmrtnim ostacima žrtava koje “nisu bile dio komunističkog režima”.

“Odluka je totalno nedorečena i zato je izazvala reakcije. I usred ove nesređene situacije u Stocu iskapati kosti – mislim da je kontraproduktivno u ovom vremenu, nije više važno čije su žrtve”, kaže Edin Šetka iz Stranke demokratske akcije, koji je predsjednik Općinskog vijeća Stolac.

Ipak, za odluku su glasali vijećnici iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine.

Šetka objašnjava da zahtjev za obilježavanje i uređivanja grobišta mogu podnijeti pojedinici ili udruženja, nakon čega to razmatra komisija, koja će biti oformina, i ukoliko odobri taj zahtjev, o tome opet glasa Općinsko vijeće. Ako se utvrdi opravdanost nečijeg zahtjeva, istraživanje, premještanje i obilježavanje grobišta finansirat će sama Općina.

‘Potpuna revizija historije’

Protiv toga je, osim SDA, bila i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, koja ističe da sve to Stočane podsjeća na slične odluke koje su donijele “ratne općinske strukture 1993. godine”.

“To je frapantno kršenje svih zakona, čak remećenje mira pokojnika, jer može se doći do situacije da neko ima djeda ili pradjeda koji je nastradao u Drugom svjetskom ratu, a da na nečiji zahtjev Općina jednostavno ukloni grobišta i njihove ostatke”, smatra Nerin Dizdar iz SDP-a Stolac.

Dodaje da ne bi bio problem da je, kako kaže, namjera odluke da se onima koji nisu pronađeni, a stradali su u bilo kojem ratu, obezbijedi dostojanstven ukop.

“Međutim, problem je fašisoidna historija djelovanja Općine Stolac, gdje možemo posumnjati da se radi o potpuno drugim motivima, a to je potpuna revizija historije, jer u Stocu nema više antifašističkih spomenika”, zaključuje.

Mišo Rupar, predsjednik stolačkog Udruženje boraca narodnooslobodilačkog antifašističkog rata, strahuje da će zbog takve odluke na meti biti spomen kosturnica žrtava iz Drugog svjetskog rata, koja se nalazi u centru Stoca, ispod spomenika Narodnooslobodilačke borbe, koji je ranije srušen.

“Odluka je samo stvaranje straha kod naroda od strane vladajućeg režima, zločin nad zločinom koji je već učinjen 1941. godine, jer je u toj grobnici preko 130 nevinih žrtava fašizma, rođenih Stočana, i oni hoće da to skrnave i premještaju.”

Međutim, političari iz HDZ-a BiH kažu da ne razumiju zašto se toliko prašine diglo oko toga te da protivnici vežu odluku samo uz partizanske spomenike i grobišta.

“Ne kažem da netko ne bi pokušao iskoristiti ovu odluku da dira u spomen-kosturnicu u Stocu, međutim, za to postoji Općinsko vijeće da to odobri. Ja osobno ne bih nikada digao ruku za to”, kaže Kazimir Raguž, općinski vijećnik iz HDZ-a BiH.

‘I antifašista, i antikomunista’

Prema njegovim riječima, na području Stoca postoji veliki broj stratišta, jama, gdje su, kako kaže, stradali ljudi koji nisu bili skloni komunističkom režimu.

“A žrtva je žrtva. Nitko nikada to nije smio istražiti, pa zašto to da ne omogućimo, da ljudi obilježe ta mjesta stradanja. Ja sam osobno antifašista, ali sam i antikomunista, jer smatram da je zločin koje je komunizam napravio pandam fašističkim zločinima”, dodaje.

Na tvrdnje drugih stranaka i pojedinih građana da je kontraproduktivno za pomirenje u Stocu “iskopavati kosti i podizati nove spomenike”, Raguž odgovara da je, prema njegovom mišljenju, upravo zbog toga to potrebno.

Stolac – Ispod srušenog spomenika NOB-a je spomen kosturnica

“Treba pokušati srediti taj dio prošlosti, koji je rak-rana ovog društva. Mnogi kada žele nešto izvući, izvuku taj Drugi svjetski rat i ako si protiv nečega – odmah si fašista.”

S ovim se slaže i Nikola Raguž, općinski vijećnik iz HSP-a BiH, koji je također glasao za ovu odluku. Kaže da se ona krivo tumači i politizira, kako bi se “dobili politički poeni”.

“Tu se ne govori o uklanjanju, nego obilježavanju grobova iz komunističkog sustava, na koje se dugo godina nije moglo otići. Došlo je vrijeme da se to obilježi, a ne radi se samo o grobištima Hrvata, nego i muslimana i Srba.”

Spomenici se dižu i ruše

U Stocu su srušeni ili oštećeni svi spomenici iz NOB-a, a mnogi se boje da bi se ovakvom odlukom stvorili uvjeti da oni nikada ne budu obnovljeni.

U centru grada podignut je spomenik pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane, dok je nekoliko metara od toga oštećeni spomenik narodnom heroju iz Drugog svjetskog rata Mustafi Golubiću, oko kojeg su postavljeni stolovi i stolice iz okolnog kafića. Spomenici partizanima iz Drugog svjetskog rata također su uništeni, a njihovi ostaci razbacani po parku.

Spomenik ‘osloboditelju Stoca od robovanja Turcima’

U dvorištu zgrade gdje su smještene dvije škole – jedna za bošnjačku, a druga za hrvatsku djecu – postavljen je spomenik don Ivanu Musiću, “osloboditelju Stoca od višestoljetnog robovanja Turcima”, kako piše na ploči.

Nedaleko od toga, kako kaže Rupar, 1992. godine miniran je spomenik podignut učesnicima NOB-a, a nekoliko tona bronze je ukradeno.

Ipak, najviše pažnje i sporenja izaziva spomenik blajburškim žrtvama, koji je podignut pored srednjovjekovne nekropole stećaka u Radimlji kod Stoca, zaštićenom nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine. Upravo protivnici odluke o obilježavanju i uređivanju grobišta navode da se prvo treba izmjestiti taj spomenik, pa onda razmatrati druge.

Spomenik blajburškim žrtvama na Radimlji

“On je nazakonito izgrađen, iako imate odluke federalne inspekcije da se mora ukloniti, čak su došle brojne osude intelektualaca iz Hrvatske, koji su to nazvali skrnavljenjem kulturne baštine”, kaže Dizdar.

Međutim, stanovnici u gradu ne žele govoriti o spomenicima, ističući da imaju i drugih problema.

“Samo još da podignu spomenik ovom gradu, pa da znamo da je umro”, dobacuje jedan od njih u prolazu odmahujući rukom.

Izvor: Al Jazeera