Nema puta ka EU bez pomoći ‘ranjivim’ kategorijama

Jedan od glavnih segmenata na koje će se fokusirati Evropska komisija u svom mišljenju o spremnosti BiH za članstvo u EU biće socijalna dimenzija i odnos prema ranjivim kategorijama, kažu u ovoj komisiji. U zemlji u kojoj zakonsku regulativu ne prati adekvatna implementacija i u kojoj socijalna zaštita varira u zavisnosti u kojem kantonu ili entitetu žive oni kojima je potrebna, ovo bi mogla biti velika promjena.

Advija Đozo samohrana je majka, koja je živeći u kolektivnom centru Belvedere kod Goražda odgojila dvoje djece od kojih jedno ima autizam. Premda bi po svim parametrima trebalo da je socijalno zbrinuta, na svom je primjeru osjetila kako se država brine o ugroženima.

“Zamislite kad doživite da vaše dijete otvori frižider koji je potpuno prazan da nemate praške brašna da mu date da jede…”, priča Advija.

Ni dječak Smajo Glušić nije prevelikih zahtjeva.

“Želio bih samo da imam šta da jedem i eto, biciklo”, kaže.

I Advija i Smajo u ovaj su položaj došli jer se zakoni koji se donose ne implementiraju.

Da se socijalni mir kupuje kratkoročnim rješenjima i amandmanima koji gase požar kada se određene kategorije odluče na protest, znaju i u resornim ministarstvima, ali kako kaže ministar rada i socijalne politike Federacije BiH Vesko Drljača, stabilna ekonomija je preduslov za provođenje svih mjera. Usvajanje reformskih zakona, poput onoga o radu, hraniteljstvu, te penzijsko-invalidskom osiguranju, kaže, urađeno je mnogo. No, mnogo je i koraka do krajnjih korisnika.

“Reforma sistema znači skup raznih aktivnosti iz raznih resora u smislu nadležnosti i ingerencije Federacije, odnosno entiteta. Treba imati u vidu da je to zakonodavna i nadzorna funkcija i da implementaciju tih propisa provode, u principu i u najvećem dijelu, niži organi, centri za socijalni rad i drugi. Naravno, sarađujemo dosta i sa nevladinim organizacijama”, navodi ministar Drljača.

Mada je o Adviji i Smaji s početka priče, kao i potrebama na hiljade sličnih slučajeva, brigu trebalo da preuzme neko od 14 resornih ministarstava, što kantonalnih, entitetskih ili državnih, te na desetine nadležnih javnih ustanova, bez nevladinih organizacija mnogi bi bili prepušteni sami sebi.

U udruženju Ruhama nisu čekali da se usvoje strategije za stara i nemoćna lica, već su zbog potrebe da neko brine o toj populaciji otvorili Centar za zdravstvenu palijativnu njegu.

“Nastojimo u svim mogućim segmentima da im ispunimo sve njihove želje koje oni požele. Da imaju jedan kvalitetan ostatak života. Sami se finansiramo. Od države i dalje nemamo neku pomoć”, kaže za Radio Slobodna Evropa osnivačica Ruhame Hatidža Rudić.

O socioekonomskoj perspektivi u BiH koja obuhvata i stanje u oblasti socijalne politike, zdravstva i zapošljavanja, kao i reformama ovih sistema u proteklih nekoliko godina, u Delegaciji EU promišljaju kao o jednom od ključnih elemenata koji su nužni za proces EU integracija.

Da bi napredovala BiH više neće moći godinama smišljati strategije koje ne provodi, odlagati implementaciju reformi i praviti kompromise na uštrb najugroženijih, bili to stari, žene žrtve nasilja ili invalidi. U narednim sedmicama EK će izaći sa svojim mišljenjem o aplikaciji BiH za članstvo, a ovaj će segment, kako je potvrdio šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigemark, biti jedan od najbitnijih kriterija.

“Predstojeće mišljenje Komisije o aplikaciji za članstvo će imati cijelo jedno poglavlje o socijalnoj politici kao poglavlje koje potpada pod pravnu stečevinu EU. Tu se daje jedan vrlo detaljan pregled, između ostalog, i onoga što je urađeno. Ja mogu potvrditi da zaista jeste mnogo toga urađeno u smislu zakonodavnog okvira, međutim, ono što je možda neka njegova konkretnija realizacija i nažalost nije bilo finansijskih izdvajanja koji su pratili same propise”, konstatuje Vigemark.

Loš zdravstveni sistem, kao i sistem socijalne zaštite, neki su od razloga zbog kojih iz BiH odlaze čitave porodice. Do sada se pomoć za socijalno ugrožene skupljala putem javnih apela medija ili nevladinih organizacija, baš kao i novac za liječenje teških oboljenja. Sudeći prema najavama iz EU, tim bi praksama trebao doći kraj, jer bi država trebalo da uspostavi adekvatan sistem.