Njemačka marka je i danas u upotrebi

U Njemačkoj cirkuliše 13,2 milijarde maraka kojima se može trgovati.

To je bila valuta, ne ovaj današnji euro koji se klacka gore-dolje svakog dana i čiji se opstanak dovodi u pitanje.

Danas, deceniju poslije, izgleda da nostalgija za markom dobija vrlo konkretan oblik i da je ona daleko od toga da je zaboravljena.

Naprotiv, živa je i – važeća! Jer, u Njemačkoj je i danas moguće kupovati i plaćati starom njemačkom markom, ali i metalnim pfeninzima. Čak 90 odsto telefonskih govornica na ulicama njemačkih gradova, vlasništvo “Deutsche Telekoma”, prihvata ove novčiće, prenosi B92.

Vremenska granica do koje dojč marka mora da pređe u euro u Njemačkoj nikada nije postavljena. Dok su ostale zemlje koje su postale dio eurozone svoje valute odavno poslale u istoriju, Nijemci i dalje omogućavaju da se naknadno pronađena nekadašnja valuta zamjeni po kursu 1 euro za 1,95 maraka.

Kupovina markama je moguća ne samo u malim radnjama za koje bi se moglo pomisliti da ih čežnja prema starim vremenima rukovodi kada svoju robu prodaju i za marke, već i u nekim velikim lancima kao što je recimo C&A.

Ove prodavnice odjeće mjesečno prime u svoje kase oko 150.000 maraka.

Apoteka u varošici i južnom dijelu Njemačke postavila je veliku plastičnu kutiju koja se za mjesec dana gotovo napunila markama i metalnim novčićima od kada su vlasnici objavili da primaju nekadašnju valutu.

Napisali su – “Ostavite ovde svoj posljednji pfening”. Koje još mogu da zamijene na šalteru lokalne banke u eure.

Ali, ne kupuju se samo proizvodi koji koštaju tek nekoliko novčanica, bilo kojih. Jedan prodavac kabina sa infracrvenim zracima, koje dostižu cijenu veću od 2.500 eura, nedavno je ispričao da je prodao više komada istih i sve su bile plaćene u dojč markama.

“Ja sam mislio da su preostali samo metalni novčići, tu i tamo, kad ono… Kupac mi je platio hrpom nekadašnjih maraka koje je pronašao renovirajući kuću svog djeda”, kaže prodavac.

Procjene su da trenutno u Nemačkoj cirkuliše oko 13,2 milijarde maraka – oko 6,75 milijardi eura. Sve je više onih koji su se dali u pretragu starih kutija, prevrtanje unutrašnjih džepova iznošenih odijela koja smrde na naftalin, zavirivanja na skrovita mjesta gde se novac nekada čuvao.

Za mnoge Nijemce marka je bila više od obične valute. To je bio prvi “čisti” znak nove države koja je izrasla na pepelu razrušenih iluzija i poraza u Drugom svjetskom ratu, simbol ekonomskog čuda i jedan od tek nekoliko obilježja na kojima se mogao ispoljiti nacionalni ponos. Jer, zastava i himna su bile iskorišćene i uprljane od Hitlera i njegovih nacionalista.

Dojč mark zaživjela je 1948. godine dok je zemlja još bila pod okupacijskom upravom Francuske, Engleske, SAD i SSSR. Na novčanicama i metalnom novcu našli su se likovi iz istorije Njemačke, umjetnici, pisci, naučnici. Klara Šuman na svima poznatoj “stotki”, braća Grim na najvećoj, i u praksi rijetko viđanoj, novčanici od 1.000 maraka. Koliko je sve to različito od dašnjeg eura, čiji su se dizajneri trudili da postignu suprotan efekat – da na euro upravo ne postave likove koji izgledaju “isuviše nacionalni”.

Kako god bilo, Nijemci vole svoju marku. Nedavna istraživanja su pokazala da više od polovine njih nema ništa protiv da se ona pojavi ponovo, možda kao “nova D-mark”.