Novinarska ruta u BiH

Stav ministra Mektića oslikava odnos vlasti prema medijima i javnosti. I neki bh. mediji, umjesto da se bave problemima migranata zbog zimskih uslova, šire dezinformacije i antimigrantsko raspoloženje.

„Šta ćete vi ulaziti u Blažuj? Ne sviđa vam se što vam mi ovdje pričamo, pa ćete ulaziti. Pitali ste, ja sam odgovorio da nema nikakve potrebe da ulazite u kamp”.

Ovo je posljednji primjer bahatosti prema medijskom izvještavanju kada je riječ o migrantskoj krizi, u ovom slučaju Dragana Mektića, ministra bezbjednosti BiH u tehničkom mandatu. Bio je to njegov odgovor na novinarsko pitanje: „Kada možemo ući u kasarnu Blažuj i vidjeti kakvi su uslovi?”

Ali ovako ne reaguje samo ministar Mektić. Novinari još čekaju dozvolu i od Međunarodne oganizacije za migracije za ulazak u kasarne Blažuj i Ušivak, kako bi se, u interesu javnosti, uvjerili u uslove koji vladaju u tim objektima.

Problemi novinara na terenu i neprofesionalno izvještavanje

I na terenu se novinari susreću sa brojnim problemima. Novinar DW-a, Ajdin Kamber doživio je nekoliko neprijatnih situacija. Neki su, kaže on, spremni sarađivati sa medijima, dok postoje i oni koji ne shvataju važnost medija i njihovu ulogu u pravovremenom i istinitom izvještavanju, posebno u kriznim situacijama.

„Čini se da je mnoge nespremne dočekala sva ova situacija sa migracijama u BiH i ne znaju adekvatno odgovoriti izazovima te je osjetan pritisak i nervoza u njihovom radu koja se ispoljava i prema predstavnicima medija, pa tako i prema javnosti, odnosno građanima. Teško je doći do informacija i ne samo da nedostaje komunikacije, saradnje i otvorenosti nego su prisutni različiti oblici pritisaka. Ovo se posebno odnosti na vlasti u Unsko-sanskom kantonu. U nekoliko navrata mi se dešavalo da danima čekam odgovor na postavljena pitanja, a često ne dobijem nikakav odgovor”, kaže Kamber. On ističe i da je zabrinjavajući porast medija koji neprofesionalno izvještavaju, šire dezinformacije, antimigrantsku retoriku i govor mržnje, što stvara atmosferu straha i mržnje kod lokalnog stanovništva.

To što se u javnosti nerijetko stiče drugačija slika od one na terenu, kada je riječ o domaćim medijima, urednica na portalu Mondo.ba, Vesna Kerkez, vidi u velikom broju medija koji nisu dorasli tom zadatku.

„Uz dužno poštovanje kolegama, čini mi se da u 90 odsto medijskog materijala nedostaje osnovne empatije i ljudskosti. Pojedinačni incidenti se tretiraju kao pravilo, zluradi ton i bombastični naslovi su konstanta, a u velikoj mjeri prisutna je i klasična novinarska manipulacija. O neukusu pojedinih portala da ne pričam, podsjetiću samo na nedavni naslov “Pogledajte kako migrant siluje psa (VIDEO)”, kaže Kerkez, navodeći da se kao rezultat svega toga javljaju izrazito negativni komentari na društvenim mrežama od ljudi koji nemaju nikakvog dodira sa migrantima a koji su gori od stavova onih, koji svakodnevno na svojoj koži osjećaju svu težinu migrantske krize.

Nedostatak humanosti prema migrantima

Novinar BHT-a, Ljubiša Davidović nije imao neprijatna iskustva, bilo da je riječ o odnosu sa migrantima ili sa nadležnim institucijama.

„Moja glavna zamjerka je da se većina medija nije bavila uzrokom nego posljedicama migrantske krize i da je tokom izvještavanja nedostajala doza humanosti i jednog čovječnijeg pristupa tim ljudima”, kaže Davidović.

U prilog tome idu i žalbe koje je Savjet za štampu Bosne i Hercegovine primio u ovoj godini a tiču se izvještavanja o migrantima. Od ukupno njih deset, dvije su u proceduri a četiri su prihvaćene, u kojima je utvrđeno drastično kršenje profesionalnih standarda, kaže izvršna direktorka Savjeta, Ljiljana Zurovac.„Ovo nije samo pitanje migranata, već cijele društvene zajednice i cijelog okruženja u kojem se migranti nalaze. Pitanje nadolazeće zime treba da bude tema a ne kako stvarati paniku među stanovništvom, kroz plasiranje lažnih infomracija, koje mogu nanijeti štetu migrantima, kaže Zurovac navodeći i primjer jednog portala „antimigrant.ba” koji je svojim sadržajem otvoreno pozivao na linč.

„Bio je prepun huškaških tekstova koji su otvoreno pozivali na prebijanje i istrebljenje migranata i užasne radnje koje se mogu učiniti tim ljudima. Bilo je zabrinjavajuće čitati tekstove i od nekih profesionalnih novinara, koji su dobrih stvari uradili u svojoj karijeri, koliko su pokleknuli pod naletom negativnog razmišljanja i negativne priče o migrantima u svojim tekstovima”, kaže Zurovac, uz tvrdnju da sve više građana traži da se o ovoj temi izvještava profesionalno i u interesu javnosti.

Mektićev stav oslikava odnos prema medijima

Ljiljana Smiljanić, novinarka Al Jazeera Balkans, bila je među prvim novinarima u Unsko-sanskom kantonu prije dvije godine. Što se tiče odnosa nadležnih u cijelom ovom periodu, kaže da nije bilo većih problema.

Za nju je veći problem generalizacija svega, međusobne optužbe svih nivoa vlasti u BiH, s obzirom da se dvije godine ranije znalo da je BiH jedna od mogućih ruta za migrante a da su na kraju svi bili nepripremljeni za krizu.

Novinari sada pak traže ulazak u kasarnu Blažuj, gdje je dio migranata iz Vučjaka prebačeno ali ni nekoliko dana od dolaska migranata, nema odgovora od IOM-a, u čijoj su nadležnosti migrantski centri u cijeloj BiH. Stav sa početka priče, „šta ćete vi ulaziti sada u Blažuj”, zapravo najbolje oslikava odnos prema medijima, odnosno prema javnosti.

Dragan Maksimović, Deutsche Welle