Od opljačkanih ateljea i muzeja do crnog tržišta

Na području Bosne i Hercegovine, u ratnom i poslijeratnom periodu, nestao je veliki broj umjetničkih djela iz muzeja, galerija i drugih javnih ustanova i privatnih kolekcija. Budući da država nije našla načina da se sustavno izbori protiv krađe umjetnina, i danas se dešava da se pljačkaju ateljei, a BiH ostaje bez vrijednih kulturnih dobara.

Samo iz Umjetničke galerije u osvit rata nestalo je na desetine djela, kaže direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović.

“Nestalo je 48 pravoslavnih ikona i dva djela Ferdinanda Hodlera, autoportret i pejzaž Venecije. To je na neki dosta čudan način otuđeno, pretpostavlja se da je to urađeno iznutra. Mi smo, naravno, to još tada prijavili i MUP-u Kantona Sarajevo, i Interpolu”, ističe Krsmanović.

Krsmanović je uvjeren da će vrijedna djela jednog dana biti vraćena u Umjetničku galeriju BiH, iako njihov popis na stranicama te institucije, Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i Interpola već godinama ne daje rezultate, niti ima informacija gdje su umjetnine završile.

Mnogo više od materijalne vrijednosti je njihov značaj za kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine, ističe Krsmanović.

“Informacije, nažalost, još nemamo nikakve, ali smo uvjereni da su to djela koja na crnom tržištu baš i ne mogu tako lako biti prodana i ako se negdje pojave. Mi nekako vjerujemo da će se ona pronaći. Što se tiče vrijednosti, njihova vrijednost je zapravo nulta, zato što je to dio kolekcije Umjetničke galerije BiH, dakle dio nacionalnog blaga i ono nema tržištu vrijednost, odnosno ima vrijednost samo na crnom tržištu. To je nešto što je teško predvidjeti. U svakom slučaju, radi se o vrlo vrijednim djelima”, ističe Strajo Krsmanović.

Da je krađa umjetnina i dalje aktualna pokazuje i primjer kada je u rujnu 2016. godine opljačkan atelje jednog od najistaknutijih bh. portretista i najznačajnijih likovnih umjetnika Marija Mikulića u Sarajevu. Otuđeno je oko 90 umjetničkih slika. Opljačkan atelje zatekla je Mikulićeva kćerka, slikarica Bojana Mikulić.

“Brižno su ih skidali sa blind rama i kroz krovni prozorčić iznosili. Naravno da sam odmah obavijestila policiju, međutim, nisam baš dobila neki odgovor od njih, sem da su napravili uviđaj i da su našli ta dva – tri momka i ženu, koja je u toj ekipi koja je to pokrala i kad sam ih pitala: ‘Šta ćemo sad’, oni su rekli: ‘Pa, šta hoćete, hoćete da ih ubijemo?’ Nema slika, oni su te slike vjerovatno prodali”, kaže Bojana Mikulić.

Navodno je pronađeno desetak slika, oko kojih Bojanina majka vodi pravnu bitku na sudu, što pokazuje sve slabosti sustava kada je riječ o borbi protiv krađe i ilegalne trgovine umjetninama.

“Da bih došla do tih slika na sudu, treba proći puste administracije, molbe, potvrde, zahtjeve i sve je to, naravno, na meni i mojoj majci koja je još uvijek živa i kojoj je također sve to jako teško palo. Ona sa svojih skoro 90 godina ide i dan-danas po sudovima i traži bar nešto što je od toga ostalo”, dodaje Bojana Mikulić.
U Bosni i Hercegovini ne postoji ni baza nestalih umjetnina. Na stranici Interpola traga se za njih 14, iako je, osim Umjetničke galerije BiH, poznato i da nedostaje na desetine djela, između ostalog, iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, Muzeja Istočne Bosne.

Uočavajući ovaj problem, Dženan Jusufović 2014. godine osniva Centar protiv krijumčarenja umjetninama. U bazi koju će uskoro objaviti, za sada je 109 registriranih nestalih umjetnina.

“U početnoj fazi mi ćemo objaviti podatke o nestalim djelima iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, Umjetničke galerije BiH i iz privatne kolekcije Mulabdić. Naravno, mi samo radimo prema postojećim prijavama koje imamo i ta baza će se dopunjavati kako budemo dobijali podatke. Veliki broj djela je nestao u ratu i poslije rata, te se stalno dešavaju te čudne situacije. Ali još je čudnije što se ne pridaje značaj toj problematici”, ukazuje Jusufović.

Zastarjeli zakoni

Dženan Jusufović kaže da bi jedno od rješenja bilo osnivanje jedinstvenog državnog tijela, pri kojem bi surađivale policijske, istražne i sudske agencije, a koje bi djelovalo kada bi došlo nestanka djela.

Također, muzeji i galerije bi trebali voditi detaljnu evidenciju umjetničkih djela. Velika je odgovornost i na Ministarstvu civilnih poslova BiH, kao i na UNESCO-u BiH, kaže Jusufović.

“Institucije koje treba tim da se bave mogu to riješiti. Mi nemamo ni zakone vezane za zaštitu kulturnog nasljeđa, ovdje u Tuzlanskom kantonu se još uvijek radi po zakonu iz 1985. godine, još nije donesen zakon. Trebaju da se izvrše popisi fundusa koji posjeduju umjetničke jedinice, da se vidi kakvo je stanje. Ministarstvo civilnih poslova jednim dopisom to može riješiti, da se vidi kakva je kadrovska popunjenost i da li su institucije uradile popise, kad i da se dostave ti izvještaji i da, konačno, imamo na jednom mjestu bar trenutno stanje”, ističe Dženan Jusufović.

Zbog svega navedenog, a ponajviše neuređenog sustava i nepostojanja baze podataka nestalih umjetnina, Bosna i Hercegovina je pogodno tlo i za krijumčarenje, odnosno tranzit umjetnina, upozoravaju stručnjaci.