Olako pominjanje rata neodgovornih

Bosna i Hercegovina suočava se sa najtežom političkom krizom od devedesetih godina jer se u posljednje vrijeme od pojednih političkih dužnosnika i medija sve češće pominje rat.

S obzirom da ova zemlja još trpi posljedice krvavog rata s početka devedesetih, kada je razrušena i kada su stradale mnoge nevine žrtve, kulturni djelatnici mišljenja su kako su za olako pominjanje rata posljednih dana odgovorni neodgovorni političari i mediji koji teže senzacionalizmu.

Nihad Kreševljaković, historičar, kulturni djelatnik, odnedavno i direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS ističe kako pominjanje rata ne samo da je neozbiljno, nego je i pokazatelj da bh. društvo ima jedan veliki problem.

“Osobno ne mogu reći da sam prepadnut prijetnjama ratom, ali s druge strane prepadnut sam glupošću. Tu svakako prednjače političari sa jednim izraženim stupnjem neodgovornosti, i s druge strane mediji koji u lovu za te bombastične naslove ne prezaju ni od čega i takvim neodgovornim ljudima daju prostor”, ističe Nihad Kreševljaković.

On također dodaje kako to nije stvar samo Bosne i Hercegovine, nego da je riječ o jednom globalnom fenomenu.

“Vidimo i da na internacionalnoj sceni političari i javne ličnosti visokog rejtinga olako daju takve izjave. Nekada rejting takvih političara u nekim masama raste, tako da mislim da živimo u jednom vremenu izražene neodgovornosti za javno iskazanu riječ”, zaključuje Kreševljaković.

Slično mišljenje dijeli Srđan Vuletić, bosanskohercegovački redatelj. On ističe kako Bosnu i Hercegovinu i zemlje okruženja vode političari koji su nedorasli za nešto se zove 2016. godina.

“Političari generišu tenzije kako bi ostali na vlasti. Ta igra je svima jasna. Ogromnu krivicu snose i mediji, koji spinuju javnost i koji su u službi tih istih politika. Jedini koji ispaštaju su obični ljudi, koji su konzumenti. Na žalost, ljudi ih ne kažnjavaju na izborima. Kakav narod, takvi i političari”, konstatira Vuletić.

Književnik i novinar Berislav Jurić smatra kako rat u Bosni i Hercegovini nikada nije ni prestao. Oružje je odloženo, ali ratna retorika ostala je na sceni.

“U posljednje vrijeme suočeni smo izjavama pojedinaca koje su našle plodno novinarsko tlo, jer novinari danas traže senzaciju. Kad vam neko zvekne oružjem u BiH, normalno da se to brzo raširi. Ako malo pogledamo društvene mreže i komentare, običnim ljudima nije do rata. Mislim da nas trebaju brinuti oni ‘skriveni’ ljudi koji su spremni ratovati, jer društvene mreže su pune poziva na osvetu i govora da nam je dosta ljubavi jer se u biti ne volimo”, objašnjava Jurić.

Ernad Osmić, mladi bosanskohercegovački pisac iz Brčkog, nedavno se u svojoj kolumni osvrnuo na ovu temu, upoređujući kako živi omladina u Njemačkoj, u kojoj je nedavno boravio, u odnosu na mlade u Bosni i Hercegovini.

“Nama je normalno pričati o ratu, i to je zapravo najveći poraz koji smo sebi dopustili. Rata ne mora biti u narednih 100 godina, dabogda ga nikad ne bilo. Ali svaka godina u sjeni spomenutog crnila koja prolazi je zlo tolikih dimenzija da je poražavajuće u svakom pogledu. Svaka nova godina u kojoj je priča o novom ratu dio našeg svakodnevnog narativa je još jedan odmak od ‘normalnog’ stanja kakvo sam imao priliku zateći kod omladine u Njemačkoj”, ističe Osmić.