Političari sebi podižu plaće, vlast obećava zapošljavanje, privatni sektor grca u porezima

Vjekoslav Domljan

Građani žele da BiH pređe iz druge europske lige u prvu europsku ligu. Građani žele dakle da BiH postane članica EU. No, pitanje je kako se ta želja ostvaruje. Da bi neka zemlja postala članica EU mora ispuniti i ekonomske  uvjete.

Oni kažu da zemlja mora imati funkcionalnu i konkurentnu ekonomiju. Kako BiH ostvaruje taj tzv. kopehagenski kriterij? Nikako. Po konkurentnosti BiH je zadnja u Europi. I ne samo u Europi. Četvrtina afričkih zemalja je konkurentnija od BiH. Tako BiH putuje u Afriku, a ne u Europu. I sami građani mogu vidjeti da putuje prema Europi sve dulje, sve nesigurnije, sve neudobnije i sve skuplje. Takvi putevi i takve željeznice.

Da bi BiH stigla najmanje konkurentne zemlje članice EU – Bugarsku i Grčku – treba preskočiti 30-ak mjesta na ljestvici konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Za to joj treba 10 godina, pod uvjetom da vodi odlične politike. A ne vodi. Stoga ona moće ući u EU. Tamo ju mogu samo unijeti. I to na nosilima.

Deset godina BiH treba i da poveća zaposlenost na razinu zaposlenosti EU. Da bi BiH stigla Maltu i Poljsku, zemlje s najnižom zaposlenošću, treba stvoriti 620,000 radnih mjesta. Dakle, BiH treba stvarati po 60.000 radnih mjesta godišnje u narednih 10 godina. Ako jedno radno mjesto košta – po europskim mjerilima – 60.000 KM, treba uložiti 3,6 milijardi KM godišnje samo za stvararanje radnih mjesta. A gdje su ulaganja u infrastrukturu, u istraživanja i drugo?

A kako će BiH stvarati održiva radna mjesta, ako ne ulaže u nauku i istraživanja? Koliko BiH ulaže u nauku i istraživanja, nitko ne zna. To ne interesira politiku, pa statističke agencije i ne prikupljaju podatke o tome. Neki procjenjuju da BiH izdvaja za nauku 0,15 % narodnog dohotka. Zemlja članica EU koja najmanje ulaže u nauku je Bugarska. Ona ulaže 0.47 % svog dohotka. Dakle, barem tri puta više nego BiH. K,ko da se BiH uključi u EU, zajednicu koja želi postati  najrazvijenije društvo znanja na svijetu, ako ne izdavaja za nauku?

Kako BiH uopće opstaje s takvim rezultatima? Prvo je živjela na međunarodnoj pomoći, koja je do 2007. dostigla 14 milijardi dolara. Poslijeratna pomoć Japanu i Njemačkoj, u poređenju s pomoći BiH, izgleda, gledano po glavi stanovnika, kao mačji kašalj. Tome treba pridodati i ogromne iznose doznaka koje bh. građana šalju svojim obiteljima.  One iznose barem 1,5 milijardi KM godišnje.

No, svi ti devizni prilivi nisu dostatni isfinancirati trgovinske deficite. Jer, puno se više uvozi nego što se izvozi. Zemlja vodi pogrešnu trgovinsku politiku, pa se puno uvozi. Time se zapravo uvozi nestabilnost i razaraju se domaća radna mjesta. A onda se BiH i bankarski potpuno otvorila. Pa su se trgovinski deficiti financirali bankovnim kreditima. Time se zapravo uvozila inozemna štednja i tako se financirala polovica ekonomskog razvoja. I država je pri tome dobro prolazila jer je previsoko razrezala porez na dodanu vrijednost. I umjesto da vrati novac građanima, barem za lijekove i hranu, ona je njime častiti svoje glasače.

Tako je BiH postala nevjerojatna zemlja. Što se više udaljavala od rata, broj boraca i invalida je sve više rastao. Ni biologija nije uspjela to ublažiti. Računicu je pokvarila svjetska kriza. Inozemni kupci manje kupuju bh. robu. Dijaspora šalje manje doznaka. Ino investitori manje ulažu. Ino banke manje kreditiraju. Sve je to izazvalo pad dohotka i pad priliva novca u državnu kasu.

Pod naletom krize, proizvodnja i distribucija kulturnih dobara je prva pala. Prva linija obrane: kazališta, radio i TV stanice, knjižare i slično su šaptom pale. Potom je pala druga linija obrane: zaposleni u privatnom sektoru. Njihov broj se znatno smanjio. Potom je pala treća linija obrane: umirovljenici. Njima su se mirovine smanjivale tijekom krize i u apsolutnom iznosu. Onda je došao red na četvrtu liniju obrane: borce. E tu je stvar poprilično zapela. I dobro je da je zapela.

U međuvremenu se na najgorenjem katu bh. kuće gosti, putuje po svijetu, kupuju kola. Dok se temelji ruše, na vrhu su bezbrižni. Zašto i ne bi? Povećali su broj svojih, tj. broj uposlenika javnog sektora, i povećali plaće. I našli odgovor za krizu, ali za sebe.

Privatni sektor BiH je malen, najmanji u Europi poslije bjeloruskog, i krhak, jer ga guše porezima, tarifama, papirima, regulativom itd. Pa nije izdašan izvor državnih prihoda. No, država ima otkud uzeti. Posegnula je za novcem od sukcesije bivše Jugoslavije. Ono što se čuva za crne dane, kad zemlji prijeti rat ili prirodna katastrofa, ode u potrošnju. Potom je FBiH otišla po kredit kod komercijalnih banaka. A to se više, da izvinete, ne čini ni u Keniji. I tamo je država prošle godine izdavala državne obveznice. I tamo je prošle godine javna elektroprivreda KENGEN izdavala obeznice. I obveznice otišle kao alva. Kenijci imaju povjerenja u svoje političare. A naši tašnu pod ruku pa kod Međunarodnog monetarnog fonda po kredit. A kako v ratiti kredit koji će za tri godine po uzimanju tj. 2012. doći na naplatu? I kako ga vratiti za dvije godine? Nigdje ni slova o tome.

Sve podsjeća na prvu polovicu 1970-ih. Kad je došlo do prvog i drugog naftnog šoka. Zemlje koje nisu imale sposobne vlade i nisu htjele smanjiti potrošnju, počele su uzimati kredite. Bivša Jugoslavija je početkom 1970-ih bila bez kredita. Na kraju 1970-ih je bila u kreditima do guše. Da BiH ne bi zapala u tu situaciju, i da bi ušla u EU, treba poboljšati, prije svega, fizičku infrastrukturu i obrazovanje. Trebalo poduzeti  nekoliko mega investicijskih projekata i hiljade malih projekata. I tako dići građevinarstvo i industriju na noge. No, u ove mega projekte ne treba ulaziti ako tenderi neće biti potpuno transparentni i sukladni pravilima EU. Zasad smo daleko od toga.

Što se tiče srednjoškolaca, njima i njihovim nastavnicima, država trebala dati laptope. Besplatno. Tih 20-ak miliona dolara bi bila najbolja investicija ovih vlasti. I to je, također, lekcija koja se može naučiti iz iskustva nekih afričkih i balkanskih zemalja. A ko ne uči, sam se isključuje iz društva znanja.

Vjekoslav Domljan / ftv / bih-x.info