Političke igre bez granica, javni emiteri bez novca

Opstanak javnih servisa u Bosni i Hercegovini potpuno je neizvjestan nakon odluke Predstavničkog doma Parlamenta BiH da ne podrži izmjene Zakona o RTV sistemu. Te izmjene su podrazumjevale naplatu RTV takse putem računa za električnu energiju. Odluka o produženju dosadašnjeg modela naplate, putem telekom operatera, istekla je 30 juna.

Kako je finansiranje javnih servisa političko pitanje u Bosni i Hercegovini, a ne tehničko, od političke volje će i zavisiti sudbina javnih emitera.

Nedavni dramatični apeli Upravnog odbora BHRT-a da će prekinuti emitiranje, zbog problema u finansiranju, bili su razlog da parlamentarci Mirsad Đonlagić i Amir Fazlić predlože izmjene Zakona o RTV sistemu. Izmjene su predviđale da se ubuduće RTV taksa naplaćuje putem računa za električnu energiju. Slično kao u Srbiji. Ali, u Parlamentu nije bilo dovoljno ruku da podrže ovaj prijedlog.

“Od predloženog teksta Zakona, kako smo ga mi predložili – gospodin Fazlić i ja – u konačnici smo odustali od tog teksta, prihvatajući osam amandmana, koji su u dobrom smislu promijenili tekst zakona. To je bilo za mene bio dovoljan pokazatelj da bi se eventualno moglo desiti da imamo konsenzus oko toga i da imamo potporu za donošenje ovog Zakona. Međutim, desilo se to što se desilo. Moram priznati da sam vrlo, vrlo razočaran”, kaže Mirsad Đonlagić.

Ovo rješenje bilo je privremeno, ali nije prihvaćeno od poslanika iz Republike Srpske. Prijedlog je bio da se neto prihodi od RTV takse dijele na tri emitera – tako da 40 posto od ukupnog prihoda pripada BHRT-u, a po 30 posto entitetskim emiterima.

Staša Košarac u ime Kluba Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) predložio je amandman, prema kojem bi se prihodi dijelili po 33 posto za državni i entitetske emitere.

“Smatramo da nema potrebe i da nema objašnjenja zašto bi BHRT imao značajno više sredstava nego RTV Republike Srpske ili Federalna TV. Zbog čega?”, pita se Košarac.

Šefica kluba Srpske demokratske stranke (SDS) Aleksandra Pandurević smatra da nije najpametnije rješenje ubiranje RTV takse putem računa za električnu energiju.

“Samo u Republici Srpskoj imate deset elektrodistributivnih preduzeća. Morali biste sklapati ugovore sa deset elektrodistributivnih preduzeća. Nemoguće je izvršiti kontrolu spiskova, a prostor za mahinacije je ogroman”, poručila je Pandurević.

Poslanici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koji su svojevremeno sa poslaničkih govornica pozivali građane da ne plaćaju RTV taksu, sada su za sistemsko rješenje. Odgovornost isključivo nosi odbor sistema emitera, tvrdi poslanik Nikola Lovrinović.

“Onima koje ja ovdje predstavljam, pitanje RTV pristojbe jedno je od najmanje važnih pitanja funkcioniranja rada RTV sustava. Ne znam otkud tvrdnja da ovakav RTV sustav odgovara svima. Na kojim temeljima se to može tvrditi, da ovakvo postojanje i rad RTV servisa odgovara svima. Ja tvrdim da u najvećem dijelu ne odgovara nikom. Bitno je ubrati harač i da ga samo neko ima trošiti. I ništa više. I mirna Bosna”, navodi Lovrinović.

Ali, nakon neprihvatanja ponuđenog rješenja, emiteri su dovedeni u potpuno neizvjesnu situaciju. Čak je i saradnja sa Evropskom radiodifuznom mrežom (EBU) dovedeno u pitanje.

“Ovdje se odlučila politika u raspodjelu tih sredstava, jer odbor sistema je jednoglasno usvojio prijedlog koji je ponuđen prema Parlamentu i koji je podržala komisija – 40:30:30. Sada se sva tri javna emitera nalaze u jednoj situaciji, da tako kažem, potpuno nedefinisanog stanja. Sad ostaje odboru sistema sva tri javna emitera da kontaktiraju telekom operatere i na bazi dobre volje nastave naplaćivati RTV taksu putem Telekoma, dok se ne iznađe neko rješenje, koje niko u ovom momentu ne zna ni kad će biti, ni šta će biti, ni kako će biti”, rekao je Esad Gotovuša, predsjednik Upravnog odbora BHRT-a.

Izgubiti identitet

Profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo ističe: “Riječ je o nekoj vrsti političke igre. Dok ne budemo svjedočili nekoj vrsti političkog dogovora, neće se, očito, poslušati riječ struke, koja je davala svoje prijedloge, a ti prijedlozi ne znače mnogo, jer je ključno pitanje da li se politički akteri mogu složiti oko jedinstvenog modela, a vidimo da ne mogu”.

Transformacije javnih emitera dešavaju se svuda, ali nigdje kao u Bosni i Hercegovini se ne osjeća takav politički uticaj na rad medijskih kuća.

“Ne čuje se dovoljno glas javnosti, koja bi zapravo trebalo da malo stane iza svog servisa. Mi na kraju živimo u digitalnom dobu, gdje imate 150 kanala, kojima vam pružaju sve ono što možete dobiti, ali, postoji puno mogućnosti, postoji puno informacija, postoji puno tema koje samo javni servis može da pruži. Ako ostane isključivo na privatnim televizijama i televizijama koje gledamo iz cijelog svijeta, mi ćemo zapravo izgubiti dobar dio svog identiteta – ako ga već nismo izgubili”, ocjenjuje Boro Kontić, medijski analitičar.

Poslanik Momčilo Novaković ovako vidi rješenje problema: “Bez obzira na to što nije usvojen Zakon, odbor sistema može stupiti u kontakt s elektrodistribucijama i ukoliko, naravno, ima njihovu saglasnost, može se potpisati ugovor i nastaviti posao raditi na način kao što je to predvidio zakon. Naravno, to podrazumijeva volju elektrodistribucija, a ne njihovu obavezu, kao što bi bilo da je zakon usvojen. Druga varijanta je da se nastavi dosadašnji model naplate takse preko mobilnih operatera, s tim da bi tu bilo neophodno po hitnoj proceduri usvojiti dopunu zakona kojim bi se obezbijedio nastavak ovog modela do konačnog rješenja”.

Ipak, jedan od predlagača Zakona, poslanik Mirsad Đonlagić, ovako vidi izlaz: “Bosna i Hercegovina je postala zemlja koja rješenje nalazi u zadnjoj sekundi”.