Politizacijom pretplate do kontrole javnih servisa

Pozadina rasprave o načinu prikupljanja naplate RTV takse u BiH je političko pitanje koje u prvi plan stavlja vlastite interese, a ne provođenje zakonske obaveze.

Javno priznavši da ne plaćaju RTV taksu pojedini državni zastupnici pokazali su da njihov prioritet nije provođenje zakona, već promocija stavova kroz javne emitere, slažu se analitičari. To u konačnici vodi u propast servisa koji bi po definiciji trebao biti servis građana, a ne vlasti.

Kontrola, politička dominacija i uticaj, ključni su elementi zbog kojih se u BiH ne provodi Zakon o javnom RTV servisu i zbog čega je on na rubu gašenja. Konstatacija stara, ali istovremeno nikad plastičnije prikazana, kroz raspravu zastupnika u Parlamentu BiH.

Umjesto načina na koji će se prikupljati RTV taksa, što je tehničko pitanje, jer ugovor s telekom operaterima ističe posljednjeg dana juna, priča se prebacila na teren bojkota, i obračuna pozicije i opozicije upravo putem javnih emitera.

Ako nije po volji onda je po džepu, filozofija je odnosa prema emiterima koja je i javno iznesena u zastupničkim klupama.

“Jedan dio građana u obna entieteta koji zbog uređivačke politike ne osjećaju javni servis kao svoj. U RS-u to je uglavnom opozicija koju javni servis RTRS-a najgore blati, i služi kao propagandna mašina vladajućih stranaka. U Federaciji je to očigledno jedan dio hrvatskih građana, koji protestuju. Znači radi se o tihom građanskom protestu“, naglasio je predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Mladen Bosić.

Činjenica jeste da su se javni emiteri kroz godine priklanjali ovoj ili onoj opciji, i bez imalo ustezanja pokazivali čiji su zapravo. Svih tih godina politička je retorika bila ista, samo su se bunile neke druge opcije.

Ni jedni, ni drugi nikada se nisu ozbiljno pozabavili pitanjem finansiranja, već su samo produžavali agoniju. Tako su obavezu građana vješto pretvorili u ono što njima odgovara, kaže Lejla Turčilo, profesorica na sarajevskom Fakultetu političkih nauka.

“Plaćanje takse nema nikakve veze s gledateljskim ukusom, a evo u Parlamentu oni koji odlučuju se javno hvale da zbog toga što kao servis ne ispunjava njihova gledateljska očekivanja – ne plaćaju pretplatu. To nije put ka rješenju, ali izgleda nema ni političkog interesa, već se čini da je interes da se rješenje ne nađe i da se ide u rekonstrukciju sistema koji bi odgovarao onima koji trenutno odlučuju.“

U nadmetanju ko sve ne plaća pretplatu, te na koje je načine ko izbjegao sankcije i izigrao zakon koji je donio, nije skriveno ni šta se time želi.

„Kada je pitanje i kada je trenutak za rješavanje tih famoznih nekih drugih problema pa i pitanje nezadovoljstva kluba kojem ja pripadam. Krimski Tatari kojih ima 200 i nešto tisuća, narod u jednoj od najtežih pozicija, imaju javni kanal na svom jeziku i on fukcionira bez obzira na sve probleme”, kaže Predrag Kožul iz HDZ BiH.

Za nekadašnjeg generalnog direktora javnog RTV servisa, medijskog eksperta Mehmeda Agovića nema dileme šta je krajnja namjera.

„Ovdje se radi o čisto političkom pitanju ustrojstva javnog servisa u skladu s interesima vladajuće politike. Kakav će program biti i treba li nešto drugo učiniti. Sudeći po inicijativama koje smo imali priliku čuti do sada očito je da se planira radikalna transformacija javnog RTV servisa u njegovu etničku podjelu.”

Možda po prvi put do sada u ovakvim raspravama nije potrebno između redova iščitavati namjeru, ali i sudbinu Javnih ermitera. Kožul je sasvim iskren:

„Da sam plaćao RTV taksu i pričao o tome ja danas ne bih bio u Parlamentu jer moji birači od mene to traže.“