Posljednja prvostepena presuda Haškog tribunala

Za ratnog komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, optuženog za genocid, tužilaštvo zahtijevalo kaznu doživotnog zatvora, odbrana oslobađajuću presudu. Sudijsko vijeće saopštava danas odluku.

Ratko Mladić

Haški tribunal, koji zatvara svoje sudnice posljednjeg dana ove godine, imaće sutra, 22. novembra 2017., jedan od svojih najznačajnijih istorijskih trenutaka: izrećiće prvostepenu presudu generalu Ratku Mladiću, koji je, prema optužnici, kriv za najteža krvoprolića u ratu u Bosni i Hercegovini, od opsade Sarajeva i etničkog čišćenja sela oko Prijedora do masakra u Srebrenici.

Prije tačno 11 mjeseci tužilac Alan Tiger (Alan Tieger) je završne riječi na suđenju Mladiću zaključio ovom rečenicom: “Etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini nije bilo posljedica rata, nego ratni cilj.” Na to je dodao: “Stvaranje svesrpske države bio je krajnji Mladićev cilj! Ostvarujući ga, on je sa Karadžićem zemlju Bosnu i Hercegovinu odveo u pakao.”

Pošto su u decembru prošle godine tri dana tužioci obrazlagali argumente za izricanje najteže kazne, a potom zastupnici odbrane tri dana pledirali za oslobađajuću presudu, završen je pretposljednji čin procesa Ratku Mladiću, optuženom za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Sudije su gotovo godinu dana analizirali argumente obje strane i sve što su u dokaznim postupcima, ispitujući svjedoke i ukazujući na dokumente, zastupnici tužbe i odbrane predočili, i donijeli odluku koju će sutra saopštiti predsjedavajući vijeća, Holanđanin Alfons Ori (Alphons Orie).

Optuženi Ratko Mladić je u “pritvorskoj jedinici” Ujedinjenih nacija već šest i po godina. Uhapšen je u Srbiji u maju 2011. nakon što se šesnaest godina skrivao. Optužen je za genocid u više opština Bosne i Hercegovine počinjen u godini početka rata, 1992-oj, a posebno za genocid u Srebrenici u julu 1995. Dokazujući krivicu bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS, na suđenju koje je počelo 16. maja 2012. godine, tužioci Tribunala su ispitali 172 svjedoka i predočili 7.500 dokaznih predmeta i dokumenata. U svom dokaznom postupku, odbrana je izvela 208 svjedoka i uvela u sudske spise preko 2.000 dokumenata.

Prije pet i po godina, kad je počelo suđenje, Ratko Mladić je zatražio da se u sudnici Haškog tribunala pojavi u uniformi s metalnim zvijezdama na epoletama, ističući da ga kao slavnog generala zna cijeli svijet. Na kraju suđenja, zajedno sa svojim advokatima, nastojao je dokazati da je bio običan, blag i ne osobito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao ih zaštititi, zbog čega se čak sukobljavao sa ratnim predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, koji je već osuđen na 40 godina zatvora. Tome je tužilac Tiger suprotstavio niz svjedočenja, dokumentarnih snimaka i zabilježenih iskaza koji govore sasvim suprotno. Na tvrdnju odbrane da nema ni jednog svjedočenja niti pisanog dokumenta kao dokaza da je izdao neko naređenje za izvršenje zločina, tužilac Tiger je rekao da ima. Jedan od dokaza predočio je sâm Mladić kad je izdao naređenje o “raspamećivanju” Sarajeva artiljerijskim granatama i da se “tuče po Velešićima jer tamo nema mnogo Srba”. Među takvim dokazima je i poznata Mladićeva izjava kad je u julu 1995. ušao u Srebrenicu da je “došlo vrijeme za osvetu Turcima”. Te riječi nisu izgovorene uprazno: u sljedećih pet dana Mladićeve trupe zarobile su i ubile više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Zato je i jedno od osnovnih pitanja koje se nameće uoči izricanja presude: da li će sudijsko vijeće uvažiti dokaze tužitelja i proglasiti Mladića krivim za dvostruki genocid, u Srebrenici i prethodno u šest bosanskohercegovačkih opština. Oslobađanje od te optužbe i krivice zadovoljilo bi odbranu, čija je osnovna teza da se komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske sudi samo zato “što je Srbin i što je pokušao da brani svoju zemlju i svoj narod u ratu koji su poveli drugi”. Odbrana, rekao je advokat Branko Lukić, ne poriče da su se desili “nesretni situacioni zločini, ali njih su počinili odmetnici iz VRS” ili pripadnici policije i paravojnih formacija koji nisu bili u Mladićevoj nadležnosti.

Prijedor – strašan simbol početka rata

U ljeto 2015. tužiocima je odobreno da ponovno otvore svoj postupak, koji su već završili u februaru 2014., kako bi izveli dokaze o masovnoj grobnici Tomašica kraj Prijedora, koja je otkrivena i iz nje ekshumirane žrtve u novembru 2013., dakle godinu i po dana nakon što je suđenje Mladiću počelo. U dodatnom dokaznom postupku utvrđeno je da su iz grobnica Tomašica i Jakarina Kosa, ekshumirani ostaci 712 žrtava, većinom Bošnjaka. Svi identifikovani bili su iz Prijedora i selâ oko tog grada, kao i iz logora Keraterm, Trnopolje i Omarska. Kako je Srebrenica strašan simbol kraja rata, tako je Prijedor njegovog početka, rekli su zastupnici tužbe. Odobravajući im dodatno ispitivanje, sudijsko vijeće je ocijenilo da je Tomašica jedan od dokaza o zločinima počinjenim u opštinama Prijedor, Ključ, Kotor Varoš, Sanski Most, Foča i Vlasenica, koji su 1992. dosegli razmjere genocida.

Uz te dvije optužbe za genocid, Mladić se tereti za još dva udružena zločinačka poduhvata: za artiljerijski i snajperski teror nad građanima Sarajeva cijelog rata i uzimanje pripadnika mirovnih jedinica UN za taoce.

Zbog svega toga, generalu Mladiću se sudi “ne zato što je Srbin i ne zato što je vojni oficir. Sudi mu se zato jer dokazi pokazuju i van razumne sumnje dokazuju da je kriv za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid”, rekao je tužilac Tiger. “Zbog razmjera počinjenih zločina i patnji koje je nanio jedino prihvatljiva kazna za Ratka Mladića je doživotni zatvor”, rekao je on na kraju svojih završnih riječi i zaključio: “Bila bi uvreda za žrtve i pravdu svaka druga kazna osim najstrože koja se može izreći u Haškom tribunalu”, rekao je on.

Haški tribunal je u prvostepenim procesima izrekao 83 osuđujuće presude, ali, zajedno sa onima iz žalbenog postupka, i 19 oslobađajućih. Saopštavanje odluke sudijskog vijeća o presudi Ratku Mladiću biće 103-e i posljednje izricanje prvostepene presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji su osnovale Ujedinjene nacije 25. maja 1993. godine.