Prijave protiv organizatora protesta u funkciji prijetnji

MUP Unsko-sanskog kantona podnio je prekršajnu prijavu protiv Aide Sejdić zbog organizovanja protestnog okupljanja, koje je bilo, kako su naveli u policiji, protivno odredbama zakona. U razgovoru za Radio Slobodna Evropa, ona komentariše prijavu, ali i prijetnje otkazima koje dobijaju članovi Bosanskog proljeća ukoliko i dalje budu učestvovali u protestnim okupljanjima.
 
RSE: MUP Unsko-sanskog kantona podnio je protiv vas prekršajnu prijavu zbog organizovanja 28. marta javnog okupljanja koje je bilo protestnog karakera, kako navode, protivno odredbama Zakona o javnom okupljanju u tom kantonu. Niste, kako tvrde u MUP-u, u zakonskom roku od četiri dana podnijeli zahtjev o održavanju protesta, pa mi recite razlog zbog čega niste.

Sejdić: Jedini problem je bio u tome što nismo na vrijeme prijavili te proteste – iako postoji u zakonu i odredba da se u vanrednim situacijama protesti mogu prijaviti i do 48 sati prije datuma okupljanja. Naši protesti su bili prijavljeni u tih 48 sati, s tim da nije bilo obrazloženja zašto nismo prijavili ranije. To je bila čista tehnička pogreška, ništa značajno – i nije bilo ni sa kakvom zlom namjerom.
 
RSE: Istovremeno vam je tada dozvoljeno održavanje skupa, ali su takođe najavili kako će podnijeti prekršajni nalog. Kako tu revnost policije komentarišete?
 
Sejdić: Svaka im čast što su tako brzi kada je procesuiranje demonstranata i onih koji organiziraju proteste u pitanju i iskreno se nadamo da će tako brzi biti i prilikom proscesuiranja ne samo prekršajnih nego i kaznenih prijava protiv onih koji su nas doveli u ovu situaciju i koji su, u principu, krivi za sve ove proteste i ovo što se dešava u zemlji, ne samo u protekla tri mjeseca nego u proteklih 20 i više godina.

RSE: Kako saznajemo, brojni su pritisci konkretno na Plenum građana u Mostaru. Da li je to slučaj i sa Bosanskim proljećem u Bihaću?

Sejdić: Ja ne mogu reći da se to dešava direktno, ali na neki način ovakve prekršajne prijave bi mogle zvučati ili podsjećati na te neke prijetnje kojima se ljudi žele preplašiti ili zaustaviti da ne izlaze na proteste u strahu da ne bi i oni dobili iste takve prekršajne prijave kakvu sam ja sada dobila, s tim da se ljudima po javnim ustanovama direktno prijeti otkazima ako izađu na proteste i ako ih se na protestima primijeti.
 
RSE: S obzirom na tešku ekonomsku situaciju, vjerujete li vi da će prijetnje koje pominjete ljudima koji su u Bosanskom proljeću uticati na to da će se manje angažovati?

Sejdić: Nažalost, to se svakako dešava jer zbog teške socijalne i ekonomske situacije ljudi se boje za svoju egzistenciju, boje se za svoju platu i iz tih razloga ne izlaze, iako ja uporno ponavljam – profesori su isto isprepadani jer im prijete po školama otkazima ako ih se vidi na protestima, ako izađu na proteste.

RSE: Plašite li se vi eventualnih prijetnji otkazom?

Sejdić: Ne plašim se. Nemam se čega plašiti, na kraju-krajeva, ja sam zaposlena do 30. 6. ove godine, tako da otkaz dobila sad ili kasnije, ja ću svakako ove godine ponovo na biro. Ali i ako je to cijena ove naše borbe, pa onda vrijedi i tu cijenu platiti, jer mislim da ovo što radimo sada vrijedi puno više od tih nekih dva mjeseca posla ili više. Jednom će doći red da pravda, pravo i istina dođu na najviše nivoe i da oni budu ti koje će voditi ne samo naš narod nego i političare koji budu vodili, koji budu sjedili u svojim foteljama i zastupali mišljenje i stavove svoga naroda.

RSE: S obzirom na vaš građanski angažman, plašite li se da nakom 30. juna možda nećete uspjeti dobiti neki posao?

Sejdić: Da mi je svejedno  – nije mi svejedno, ali opet ponavljam: ne želim da razmišljam o strahu, neću da me vodi strah, hoću da sve nas vodi želja za promjenom u cjelokupnom društvu, da nas vodi hrabrost, odlučnost i istrajnost u ostvarenju naših ciljeva i naših zahtjeva. Mislim da je to puno važnije – jer u strahu živimo već 20 godina.

Dženana Karabegović