Protest novinara u Sarajevu nakon napada na kolegu: Državo, zaštiti nas

Drugi put za godinu dana novinari protestima u Sarajevu skreću pažnu na napade i pritiske na pojedince i na redakcije širom Bosne i Hercegovine. Oko 100 njih okupilo se u ponedjeljak najprije ispred prostorija Fudbalskog kluba (FK) Sarajevo, a zatim i ispred Tužilaštva Kantona Sarajevo, a potom i zgrade institucija Bosne i Hercegovine. Povod za protest je napad na novinara portala Radiosarajevo.ba koji se dogodio u petak navečer.

U petak kasno navečer, dvije osobe koje su se predstavile kao navijači Fudbalskog kluba Sarajevo prijetnjama su natjerale novinara tog portala da obriše tekst u kojem je objavio da je jedan navijač tog kluba osuđen u Bjelorusiji zbog posjedovanja 0,16 grama kokaina na pet godina zatvora.

‘Sila, model kojim se rješavaju nesporazumi’

Dva dana nakon napada, nekoliko sati pred protest novinara u glavnom gradu Bosne i Hercegovine pojavili su se grafiti na kojima piše “Novinari crvi” i “Giornalisti teroristi”.

Okupljanje u centru Sarajeva podrška je svim kolegama koji su pretrpjeli određenu vrstu pritisaka ili napada kaže Faruk Vele iz Uređivačkog kolegija portala Radiosarajevo.ba.

“Danas je u Bosni i Hercegovini najteže biti novinar izgleda. Svake godine je sve teže, iz prostog razloga i sama statistika to govori – 27 posto slučajeva napada na novinare riješeno je kod pravosudnih organa pozitivno u korist novinara. To dovoljno govori o nespremnosti institucija da pošalju poruku da su novinari dio društva koji mora biti zaštićen”, navodi Vele.

Benjamin Butković urednik specijalnih programa na BHRT-u, kaže za Radio Slobodna Evropa da su novinari u BiH ugroženi iz mnogo razloga, no da je najveći problem što je, kako kaže, sila postala model kojim se rješavaju nesporazumi.

“Ukoliko se ovdje ne odupremo tom modelu, ali kao društvo, sada više to nije pitanje jesu li to novinari, profesori, ljekari, policajci, bilo ko. Dakle, mi se svi suočavamo sa nasiljem zato što je to postao prećutno odobren način rješavanja sporova. Ne znam kako drugačije da plastično objasnim situaciju, nego da kažem ljudima ovako: Narode niste zadovoljni ni političarima, ali ih ne šutate nogama, ne otimate ih, ne prijetite njihovim porodicama, svoje zadovoljstvo izražavate na drugi način, nemojte to raditi ni sa novinarima”, dodaje Butković.

Koliko su novinari solidarni?
Napad na novinara portala Radio Sarajevo otvorio je i druga pitanja, poput onog o tome koliko su novinari solidarni i spremni podržati jedni druge.

Direktor Media Centra Sarajevo Boro Kontić kaže da je većina medija odmah nakon napada na kolege odmah reagovala, no bilo je i primjera onih koji su relativizirali priču o napadu.

“Mislim kada dobijete jedan takav vapaj iz jedne medijske kuće, zapravo morate odmah da reagujete. Bilo je reagovanja, neka su bila i previše brza, ali je bilo i onih koja su bila jako spora, nedovoljna, a to je u ovakvim slučajevima uvijek podrivanje profesionalne časti. Zapravo je za svaki medij i za svakog novinara profesionalna čast da pomogne mediju koji je u nevolji”, dodaje on.

U ratu je, na primjer, tadašnjem uredniku redakcije lista Dani Senadu Pećaninu prijećeno pištoljem, za koji se kasnije ispostavilo da nije pravi. I tada su, neki mediji relativizirali napad stavljajući na prvo mjesto da je pištolj bio plastični, a ne činjenicu da je kolega i novinar napadnut.

Senad Pećanin danas je advokat, za Radio Slobodna Evropa kaže kako je nesumnjivo da su uslovi za rad novinara u Bosni i Hercegovini izuzetno teški i da je to konstanta koja traje zadnjih 30 godina.

“Ti uslovi su do te mjere teški da je često život novinara ugrožen, a sjetićete se da je bilo napada na novinare sa veoma tragičnim posljedicama. S jedne strane imamo nezainteresovanost nadležnih državnih organa i institucija da osiguraju uvjete za rad novinara. A sa druge strane imamo ono što bi nazvao jednom poražavajućom činjenicom za same novinare i novinarsku profesiju, a to je najčešće odsustvo ili vrlo slabo izražena solidarnost prema kolegama koje su žrtve fizičkog nasilja prijetnja ili ucjena”, kaže Pećanin.

To prema njegovom mišljenju otvara čitav set pitanja, od funkcionalnosti i smislenosti postojanja novinarskih udruženja ovakvih kakve su danas, do uređivačkih politika medija koje dozvoljavaju praksu po kojoj vlada potpuna nezainteresiranost za brutalne napade na novinare u BiH.

“Sve dok novinari sami ne shvate pogubnost takvog odnosa i dok budu tek nijemi posmatrači užasa koji se događaju njihovim kolegama, napadi na novinare, pritisci i različite vrste terora kojima su novinari izloženi biće svakodnevna praksa”, dodaje on.

Boro Kontić navodi kako svaki ovakav udar lomi i medije i novinare i poziciju nezavisnog novinarstva i slobode izražavanja.

“Pogotovo u situaciji kada su naše novinarske prosječne plate oko 200 eura, gotovo najniže, mislim da su u rangu sa učiteljskim platama najniže, mnogo niže od prosječne plate. Dakle, u takvim uslovima boriti se da istraješ na izvještavanju koje govori u svim procesima u društvu nije nimalo jednostavno ni lako. Ovakve stvari kada se dese, kao što se desilo Radio Sarajevu i njihovom novinaru, to je nešto što duboko podriva i uznemirava jednu zajednicu”, objašnjava on.

Tokom protesta novinari su tražili izmjene zakonske regulative koja tretira oblast medija, ali i da se napadi na novinare i medije tretiraju kao krivična djela. Jedan od prijedloga je i da novinari dobiju status službenih osoba.

U posljednje dvije godine Linija za pomoć novinarima je registrovala 118 slučajeva ugrožavanja sigurnosti, života i prava novinara u BiH, među kojima je bio jedan pokušaj ubistva, 11 fizičkih napada, 13 eksplicitnih prijetnji smrću i desetine drugih oblika kršenja prava na slobodu izražavanja.

Prema podacima udruženja BH novinari, ni jedan od počinitelja ovih krivičnih djela nije kažnjen, niti procesuiran na efikasan i brz način. Dvije osobe koje su uhapšene u petak navečer zbog prijetnji novinaru portala Radiosarajevo puštene su da se brane sa slobode.