Radnicima Global ispat koksne industrije važnije radno mjesto nego zdravlje

GIKIL, Koksara, Lukavac

Radnici Global ispat koksne industrije stali su u odbranu ove tvornice iako je Federalna uprava za inspekcijske poslove donijela odluku o njenom zatvaranju budući da uprava GIKIL-a ne poštuje zakone BiH te radi bez okolinske dozvole. Ovakav stav radnika nikome nije jasan, a oni tvrde da neće dopustiti gašenje radnih mjesta. Da bude gore, u zaštitu ovakvog stava radnika stao je federalni Sindikat hemije i nematala.

Iako obolio od karcinoma zbog čega i teško govori, radnik GIKIL-a Zijad Kasumović kaže da su radnici spremni na rat ukoliko se Odluka o gašenju realizira. Također, inspektoricu Federalne uprave za inspekcijske poslove koja je donijela rješenje o zatvaranju, s obzirom na neispunjavanje ni minimalnih uslova za rad tvornice, Kasumović je nazvao neznalicom.

„Možda sam i ja dobio karcinom ovdje. Operisan sam. Da je trebalo uložiti, trebalo je. Ali da treba zatvoriti kompaniju… Pa ljudi u ovoj kompaniji da bi konzervirali bateriju, a mi smo to u ratu uradili, treba od 6 do 8 mjeseci. Znači ne zatvoriti, nego konzervirati. Inspekcija traži za mjesec dana. Taj insektor koji je rekao da se ovo zatvori to ne zna. Neznalica jedna! Ako za mjesec dana to uradimo tek ćemo onda imati ekološku katastrofu. Treba se investirati jer ovdje novca ima. Da je ovakav pritisak bio prije do sada bi sve bilo regulisano. Zar nije bolno izaći i reći da se ukida 1000 radnih mjesta i još 5000 koji su vezani za kompaniju GIKIL. Znači, nema zaustavljanja. Mi smo spremni na rat sa svima vladama. Ovo se neće zaustaviti. Ulaganja trebaju biti što hitnija i treba biti što veći pritisak. Sve ovo mi tražimo već sedam godina, ali nismo naišli na razumjevanje.“

Tokom zbora radnika koji je održan u krugu fabrike, novinari su mogli vidjeti ljutnju radnika na direktora kompanije Debasish Gangulya koji je prema nalogu Tužilaštva Tuzlanskog kantona nedavno uhapšen i protiv kojeg Tužilaštvo vodi ozbiljnu istragu. „Neka nam Gunguly odgovori na pitanje zašto 50 posto ljudi ovdje nema stalni ugovor za posao“, pitao je ljutito jedan od radnika.

Zanimljivo je da su radnici GIKIL-a i za novinare imali poruke: „Ovo ste sve vi krivi. Vi ste ovo napravili da bude ovako“, rekao je jedan od radnika novinarima te im psovao.

Izet Đulić, sindikalist u GIKIL-u bio je još radikalniji u porukama vlastima, a koje je javno izrekao: „Dođe li do realizacije Odluke vjerujte da će ovo sve letiti u zrak. Eto, i vi se pribojte slobodno. Ja sam bio na jednom dimnjaku, a ispod dimnjaka se „meće“ nešto što će letiti sve. Da vidim ko će ovo zatvoriti?!“

Također, predsjednik Sindikata radnika GIKIL-a Mirsad Imamović ni u jednom trenutku ne spominje povrijeđene radnike od kojih je jedan u induciranoj komi. Imamović stalno napominje da zatvaranje GIKIL-a neće dopustiti iako priznaje da ulaganja nije bilo.

„Nije ovo jedini rizičan posao. Ovakvih fabrika je mnogo. Iza svakog ugla vreba opasnost. Međutim ova naša fabrika je takva. Tu je puno izazova. Međutim ono što i nas boli je neulaganje. Jednom prilikom sam u razgovoru s predstavnicima Eko pokreta pitao ih zar oni misle da i mi ne želimo čist zrak i čistu vodu. Međutim šta je alternativa? Mora se sa svakog aspekta sagledati stanje GIKIL-a pa tek onda donositi zaključke. A ne tako olako reći da GIKIL treba zatvoriti. „Stotine miliona je bilo planirano za ekologiju odnosno u sistem zaštite. Nije se ulagalo svih ovih godina. Ove godine po prvi puta imamo pokazatelj dobre volje ove uprave. Možda je to i pritisak ekoloških udruženja, ne znam. Po prvi put se ulaže u mjerne stanice da se vidi koliko to GIKIL zaista zagađuje. Da se ovako radilo od samog starta vjerovatno bi stanje danas bilo puno bolje. Ali opet podvlačim, dva najveća „alkaponca“ u GIKIL-u su država i gospodina Mittal. Imaju neki zajednički deal“, rekao je Imamović.

Hajrudin Hodžić, također sindikalist u GIKIL-u također tvrdi da radnici neće dozvoliti da se kalkulira s radnim mjestima u GIKIL-u.

„Ne možemo reći da je stanje dobro. Ne možemo reći da je dobro jer bismo time varali i sebe i radnike. Stanje nije dobro. Razlog se zna. To je loše ulaganje u ovu kompaniju u pršlosti“, kaže Hodžić.

Ovakav stav radnika podržava i Sindikat hemije i nemetala Federacije BiH. Iako radnici GIKIL-a tvrde da je predsjednica ovog Sindikata Kata Iveljić nelegalno izabrana te da ne žele da ih ona predstavlja, Iveljić je ipak došla na zbor radnika i rekla novinarima: „Jasno poručujemo da Odluka Federalne uprave za inspekcijske poslove da se GIKIL zatvori neće biti realizovana. Neće se ugasiti radna mjesta, ugroziti egzistencija radnika. Ukoliko bilo ko posegne za tim, da realizuje tu odluku i ugasi ovakvog giganta, mislim da će se suočiti s nesagledivim posljedicama ne samo na kantonu, nego i u Federaciji BiH . Mi ćemo upotrijebiti sve sindikalne načine borbe.“

Zanimljiv je ovakav ovakav stav predsjednice Sindikata hemije i nemetala Federacije BiH Kate Iveljić koja je nekoliko dana prije ove izjave, novinarima također na press konferenciji rekla da radnici rade u veoma teškim uslovima. „Mi nećemo više dozvoliti da se proizvode invalidi u GIKIL-u. To smo već nekoliko puta upozoravali. Prema našoj evidenciji, jer sam i ja ponekad išla na sistematizaciju radnika u Dom zdravlja da vidim kakvi su ishodi te sistematizacije, zanimalo me da li se povećava broj invalida. Da. Povećava se taj broj i na to smo ukazivali nekoliko puta“, rekla je tokom zvaničnog obraćanja javnosti Kata Iveljić, predsjednica Sindikata radnika hemije i nemetala FBiH.

U zvaničnom saopštenju koje su dali javnosti na uvid, u Sindikatu hemije i nemetala tvrde da radnici u GIKIL-u istovremeno obavljaju dvije vrste poslova te da je poslodavac u zadnjim izmjenama sistematizacije objedinio dva radna mjesta u jedno, a bez ikakve automatizacije.
„Nama trebaju radna mjesta, ali ona radna mjesta na kojima će radnik biti siguran. Naš zaključak je da za sve ovo što se događa snose odgovornost osnivači jer sve mirno posmatraju dok radnici rade na tako teškom radnom mjestu. Mi smo upozoravali nekoliko puta na mogućnost havarija. Sreća je pa smo izbjegli gubitke ljudskih života“, dodala je tada Iveljić.

Ipak, sada su u Sindikatu promijenili priču. Štite radna mjesta iako su neuvjetna, ali traže hitna ulaganja u ekologiju.

Stručnjaci napominju da je ovdje za ekologiju sada kasno jer su posljedice ekološke katastrofe, konkretno izljevanje amonijačne vode odnosno katrana u rijeku Spreču, kojom se navodnjavaju najplodnija poljoprivredna zemljišta, izazvale ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi. Iz Spreče se katran izlio u rijeku Bosnu, a iz Bosne u rijeku Savu.

U Tužilaštvu Tuzlanskog kantona koje je preuzelo slučaj GIKIL-a potvrdili su nam da su utvrđene brojne nepravilnosti u radu tvornice te da će se istraga dodatno voditi i zbog mogućnosti koruptivnih radnji unutar tvornice. Glavni tužitelj Tuzlanskog kantona Tomislav Ljubić slikovito je novinarima predočio u kakvim teškim uslovima radnici rade: “Slikovito rečeno, jedna od osoba s kojom mi kontaktiramo je imao ovakav komentar: ‘Dovraga neka idu ribe i patke. Ovo je opasno za zdravlje, život i tijelo ljudi’. Naši ljudi su tamo otišli po naredbi suda. To je bilo strašno. To je druga planeta. Tamo radnici hodaju s mlijekom u ruci bez minimuma zaštite. Tužiteljice su se vratile promukle, a promuklost je izazvana raznim isparavanjima.”

Još konkretnije uslove rada objasnio je profesor Abdel Đozić kojeg je kao stručnjaka u istrazi angažiralo Tužilaštvo TK.

“Vi uđete u tvornicu koja izgleda kao džungla i onda vas počnu ubjeđivati da je to sve uredu. Vi imate tvornicu koja kontinuirano vrši emisiju benzena od različitih polutanata bez ikakvog nadzora. Imate postrojenja koja su jednaka nuli kada je u pitanju prečišćavanje i opet vam tvrde da je to sve uredu mada vi svojim očima vidite da to nije uredu i da je oprema korodirala i da propušta na sve strane. Dakle, koncentracije teških metala među kojima je i živa, koncentracije pahova, policikličkih aromatskih jedinjenja je u tolikoj koncentraciji da bi trebalo zabraniti uzgoj poljoprivrednih proizvoda za animalnu i ljudsku upotrebu. Također, prema mojim istraživanjima koncentracije teških metala su ekstremno visoke”, pojasnio je profesor Đozić.

No, najgore zbog svega ovoga prolaze sami radnici. Tužiteljica Jasmina Mujezinović potvrdila nam je da su uslovi rada nehumani. “Ono što smo mi zatekli je dosta dotrajala oprema, radnici rade s minimumom ili bez zaštitne opreme. Katran vidite na svakom mjestu, sve je nezaštićeno i dosta zapušteno. U cijelom kompleksu je izuzetno jak i neugodan miris svih supstanci koje smo kasnije zatekli i u rijeci Spreči nizvodno. Taj miris, iako se sve dogodilo u petak (04.08) i danas osjetite”, rekla je Mujezinović.

Iako se sada očekuje od Tužiteljstva Tuzlanskog kantona da proglasi odgovorne, glavni tužitelj Tomislav Ljubić rekao je da su ruke njegovom timu tužitelja u ovom slučaju svezane.

“Mi kao institucija koja se bavi otkrivanjem i gonjenjem počinitelja protivpravnih djela i u ovoj oblasti, nećemo moći u potpunosti odgovoriti svim zahtjevima javnog interesa. Zato što smo se suočili s državnim i federalnim institucijama koje rade ili polovično ili uopće ne rade. Postoje institucije sistema koje se bave zaštitom okoliša, poljoprivrede i zdravljem ljudi, ali te institucije nisu povezane. Tako da mi institucija možemo provoditi svoje nadležnosti samo ako dođe do posljedice, ali tada je vrag već odnio šalu”, rekao je Tomislav Ljubić.

Ipak, federalna inspektorica Maida Bešlagić iziričita je u svom stavu, a izdala je na desetine prekršajnih prijava i upozorenja institucijama vlasti da GIKIL radi suprotno zakonima BiH. Provela nas je kroz mjesta gdje GIKIL nelegalno ispušta katran u rijeku Spreču. „Dojam svih inspektora koji su dolazili u GIKIL je da operatora nije bilo briga za štetu koju nanosi ljudima i okolini. Uvjeti za radnike, posebno one radnike koji rade na teškim poslovima u pumparnici, na koksnim pećima, u opasnim pogonima benzola i katrana kao i na punjenju filera u fabrici „Azotara“ su na izuzetno niskom nivou. Ja nisam nadležna za inspekcijske nadzore iz oblasti zaštite na radu i nije mi poznato da im za rad treba bilo kakva dozvola koju bi mogli izgubiti. Stoga, sami možete zaključiti da ukoliko je prema okolišu odnos kakav jeste, a tu je potrebna okolinska dozvola za rad, šta se onda može očekivati prema radnicima i njihovoj zaštiti na radu. Mislim da su inspektori zaštite na radu imali iste probleme kao i moja inspekcija“, rekla nam je inspektorica Bešlagić.

Na naše pitanje, je li optimistična i hoće li GIKIL početi ulagati u zaštotu okoliša pa i zaštitu na radu, inspektorica Bešlagić predočila nam je način razmišljanja u GIKIL-u te čitateljima poručila da sami zaključe.
„Ukoliko vam u bilo kojoj državi svijeta službeno lice, inspektor izda rješenje i naloži upravnu mjeru kako bi svoje poslovanje uskladili sa zakonom i dozvolom koju ste dobili i vi ste tada svjesni propusta, jer ste dobili dokaz za to i nakon toga ne postupate po rješenjima inspektora, onda je moj stav takav da ta osoba ima opciju B, za koju je čvrsto uvjerena da će joj proći. O toj opciji ne bih kalkulisala jer može biti i u okvirima i van okvira zakona. Ovdje se cijela država stavlja na kušnju, svi pravosudni organi države, inspekcije, vlade, parlamenti Federacije i Tuzlanskog kantona, lokalna zajednica jer se radi o 1000 direktno uposlenih i 4000 indirektno uposlenih ljudi, kao i o šteti koja se nanosi za 150 000 ljudi. Federalna uprava za inspekcijske poslove radi samo po zakonu i to prema zakonu o upravnom postupku, zakonu o inspekcijama i materijalnim zakonima. Kod GIKIL-a ulaganja nakon dobijanja okolinske dozvole 2012.godine nikada nisu počela. Federalno ministarsto je imalo senzibilitet prilikom izdavanja okolinske dozvole GIKIL-u i prema zahtjevu za okolinsku dozvolu GIKIL se obavezao da će uložiti 111 miliona KM u zaštitu okoliša. U toj istoj okolinskoj dozvoli, Ministarstvo je, imajući u vidu težinu te industrije i veliki iznos za ulaganje, dalo mogućnost operatoru tada, 2012.godine, da svoju emisiju polutanata spusti u granične vrijednosti nakon 1. januara 2015. godine. Ukoliko je od 1. januara 2015. godine ovaj operator znao za svoje obaveze zbog inspekcijskih zapisnika koje sam mu dostavljala, a nije ih uvažavao možemo reći da je sasvim jasno o čemu se onda radi.“

A sve se ovo moglo spriječiti. Međutim nije, jer su vlasti u Tuzlanskom kantonu jedva dočekali investitora koji će očuvati radna mjesta. Upravo zbog takvog olakog načina prepuštanja tvornica strancima danas je industrija u Tuzlanskom kantonu uništena, a radnici na ulici. Prema riječima univerzitetskog profesora okolinske sigurnosti Zvjezdana Karadžina glavni uzrok tome je ovo: „Kada nekoga molite onda ga baš i ne kudite u početku. Kada su oni dobili prvu okolinsku dozvolu, dobili su je po vrlo blagim uslovima jer su obećali da će uložiti u zaštitu okoliša.
Međutim, to se nije baš tako desilo. Očigledno je, a to se pokazalo i u Zenici, da oni pokušavaju ostvariti maksimum profita uz minimum ulaganja da bi se taj profit ostvario. To je primjer HAK-a 1, to je primjer Željezare i svih ovih firmi koje su privatizovane i koje su uzeli stranci prema kojima smo vrlo blagonakloni, a sve nam se vraća u negativnoj formi. „Zaštita na radu i sigurnost radnika je samim tim ugrožena, jer rade u starim postrojenjima, gdje ima puno različitih curenja. Kao nadležni organ u tim uslovima treba da budete veoma rigorozni prema zagađivačima i tražite da ispunjavaju sve što je vezano za zaštitu na radu i aspekt zaštite okoliša, a što je propisano okolinskom dozvolom““, pojašnjava profesor Karadžin.

Global ispat koksna industrija ima vremena 30 dana da zatvori fabriku, a Federalno ministarstvo okoliša nema nikakvu osnovu da GIKIL-u izda okolišnu dozvolu. Iako su u Tužilaštu Tuzlanskog kantona jasno poručili da neće dozvoliti nikakve pritiske na ovu istragu te da 1000 radnih mjesta nije vrijedno zdravlja pola miliona ljudi koji žive u Tuzlanskom kantonu, glavni kantonalni tužilac Ljubić boji se da nikakav konkretan potez prema Upravi kompanije neće biti poduzet do izbora. “Neozbiljno je s moje strane da iznosim takve priče, ali ovo nije daleko od zdrave pameti u našoj državi. Ali bojim se da se odluka o okolinskoj dozvoli neće donijeti prije izbora. Zamislite da se mi bavimo tim razlozima kod odlučivanja hoćemo li ili nećemo pokrenuti neku proceduru. Ne može produženje mandata mene ucjenjivati u poslu koji radim”, kaže Ljubić, a istog mišljenja je i profesor Zvjezdan Karadžin:
„Pretpostavljam da u ovom predizbornom periodu nikom nije stalo da ga neko napada. Zato neće biti nekih posebnih komplikacija za firme zagađivače osim oštrih saopštenja u kojim će se tražiti da se nešto ispuni i sačeka se da izbori prođu. Bojim se da će se nakon toga nastaviti s istom praksom.“

Iz Global ispat koksne industrije svakodnevno se brane da će početi s ulaganjima te da su već pripremili novih 45 projekata koje će realizirati u roku 6 mjeseci, a koji se tiču kako zaštite na radu tako i zaštite okoliša, a navodno i napredovanja kompanije. Međutim, ono što se posljednjih dana moglo čuti od ljudi koji poznaju način rada GIKIL-a je da će ova uprava na čelu s Indijcima bez ulaganja napustiti tvornicu za tri do pet godina.

Građani Lukavca gotovo svakodnevno svjedoče nesnošljivom smradu zbog kojeg mnogi ne mogu boraviti vani, a izdana je i uputa građanima da ne koriste vodu iz svojih prirodnih bunara i izvora.

Podsjećamo da su Tuzla i Lukavac među najzagađenijim gradovima u svijetu. I zdravstvene institucije u Tuzlanskom kantonu bilježe povećanje oboljelih od karcinoma pluća. Institucije u Bosni i Hercegovini podatke i dalje zanemaruju, dok su zvanične institucije Europske unije i strana diplomatska predstavništva itekako zabrinuti.

Bez obzira na sve ovo, najveći zagađivači nastavljaju neometano s radom, a radnici iako ozbiljno ugroženi i oboljeli stali su u zaštitu GIKIL-a.