Reformski procesi u BiH: Mali pomaci, ali i dalje stagnacija

U Sarajevu je predstavljena analiza “Reformski procesi, u labirintu samonametnutih očekivanja”, autora Igora Kosića, a u organizaciji Vanjskopolitičke inicijative BiH. Knjiga detaljno istražuje na koji način se odvijaju procesi predviđeni reformskom agendom i kakve su konkretno rezultate dosad donijeli.

Izradu analize o reformskim procesima u BiH inicirala je Vanjskopolitička inicijativa BiH, s ciljem da se istraže ključna područja na kojima su se Vijeće ministara BiH i entitetske vlade obavezale djelovati. Jedan od zaključaka analize je da je Reformska agenda uspjela poboljšati suradnju između različitih nivoa vlasti u BiH, ističe direktorica Vanjskopolitičke inicijative BH Lejla Ramić-Mesihović:

„Generalno, naša ocjena je da je evropski put konačno uspio da obuhvati sve svoje holdere, ne samo Reformskom agendom, nego proces kao takav teče tako. Zapravo, i putem mehanizma koordinacije, ljudi koji nikad nisu sjeli zajedno da pričaju na ozbiljan, strukturirani, službeni način, a koji predstavljaju različite nivoe vlasti u BiH, konačno su za to imali priliku, platformu i dobar razlog.“

Najveći pomak u europskim integracijama BiH je predaja aplikacije i pozitivno mišljenje Europske komisije, ističe autor analize Igor Kosić. Reforme koje se provode u BiH donijele su određene pozitivne ekonomske pomake, dok neki drugi segmenti i dalje stagniraju, dodaje Kosić.

„Direktne strane investicije su u padu, što je poražavajući podatak i koji svjedoči opet o političkoj nestabilnosti. Čak je osjećaj da, ako se i sto posto reformske agende ispuni, opet investitori zaobilaze Bosnu i Hercegovinu, jednostavno, ne vide stabilnost i niko neće da ulaže pare.“

Na državnom nivou još uvijek se čeka na donošenje važnih zakona, poput Zakona o akcizama, koji je uvjet za nastavak aranžmana sa MMF-om, ali i veliki teret za građane, pogotovo poljoprivrednike, navodi Kosić:

„Iako bi sigurno donošenje ovog zakona donijelo neka nova sredstva za infrastrukturu i uslove za tu tranšu kredita, sa druge strane u Bosni i Hercegovini 80 posto najsiromašnijeg stanovništva živi u ruralnim krajevima. Bosna i Hercegovina kao država nema strategiju ruralnog razvoja, samim tim pristupa IPA fondovima, također ni plavi dizel. A jasno je da bi ovakvo poskupljenje bilo najveći teret upravo za poljoprivrednike.“

Mjere iz oblasti rada i socijalne politike, pogotovo kada je riječ o reformi mirovinskog sistema, problem je kojeg dijele oba bh. entiteta. Ovo je jedno od najosjetljivijih područja, jer je Bosna i Hercegovina zemlja sa gotovo istim omjerom umirovljenika i zaposlenih.

Reforme nisu donijele velike promjene u smanjenju broja nezaposlenih. Dok službeni podaci ukazuju na neka pozitivna kretanja, drugi pokazuju da Bosna i Hercegovina ostaje bez radno sposobnog stanovništva, upozorava Kosić.

„Podaci evropske komisije za prvi kvartal 2017. godine govore o tome kako je radno sposobno stanovništvo, znači, populacija od 16 do 60 godina starosti, smanjeno za 90.000. To su obeshrabreni građani koji napuštaju državu. Također, prema istom anketnom istraživanju, zaposlenost je smanjena za dva posto.“

Lejla Ramić-Mesihović izrazila je i bojazan o tijeku reformi u narednoj, izbornoj godini:

„Ukoliko ne dođe bitne promjene političke kulture i svijesti, možemo ući u još jedan period, koji se kod nas ciklično ponavlja pred svake izbore, i opšte i općinske, u kojima mi gubimo zamajac kad su u pitanju pozitivni reformski pomaci.“

Tamo gdje je postojala politička volja, vidljivi su i rezultati. Na području socijalnih reformi bilježi se najmanji napredak, stoji u zaključku analize. Životni standard građana Bosne i Hercegovine i dalje je među najnižima u regiji.