Samo ustavna reforma može riješiti duboku političku krizu u BiH

Bosna i HercegovinaSamo temeljita ustavna reforma može riješiti duboku političku krizu u Bosni i Hercegovini i implementirati ključnu odluku Evropskog suda za ljudska prava o ukidanju etničke diskriminacije, zaključak je iz izvještaja Međunarodne krizne grupe (ICG) posvećenog ustavnim reformama u BiH.

Analiza pod nazivom „BiH Gordijev čvor: Ustavna reforma“ ukazuje „da je promjena neophodna, no da pokušaj ishitrenog rješenja nosi veći rizik podrivanja krhkog etničkog balansa u BiH nego što bi doprinio poboljšanju prava manjina. Evropska unija (EU) je reformu učinila preduvjetom napredovanja na putu prema članstvu, ali su predhodni pokušaji revidiranja Dejtonskog sporazuma kojim je završen rat 1995. propali“.

Napetosti između dva aspekta bh. federalizma – podjela na dva teritorijalna entiteta (Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku) i tri konstitutivna naroda (Bošnjake, Hrvate i Srbe) – je sve teže pomiriti.

Evropski sud za ljudska prava je, podsjećaju u ICG-u , 2009. donio presudu da je isključivanje manjina iz tročlanog Predsjedništva BiH i gornjeg parlamentarnog doma nezakonito. Sve glavne stranke se slažu da je promjena potrebna da bi se eliminisala diskriminacija, ali se ne slažu oko načina  očuvanja prava tri konstitutivna naroda, posebno onih iz najmanje skupine, Hrvata.

“BiH mora iskoristiti odluku Evropskog suda kao odskočnu dasku prema stvaranju moderne ustavne strukture”, kaže Marko Prelec, direktor ICG-a za za Balkan.

“Ne treba odgađati poduzimanje aktivnosti, jer će ova reforma biti dug proces; a sljedeći koraci će odlučiti da li će zemlja preživjeti kako bi krenula prema Evropi ili započeti proces dezintegracije koji se neće mirno završiti”, zključuje Prelec.

Zdravo rješenje, smatraju u ICG-u, mora razjasniti prema kojim glasačima su zvaničnici odgovorni; dozvoliti glasačima, a ne srednjerangiranim zvaničnicima da izaberu nacionalne lidere; omogućiti svim konstituvnim narodima efikasne načine utjecaja na državne politike; obezbijediti prostor za one koji se izjašnjavaju kao građani, a ne kroz pripadnost etničkoj grupi i izbjeći pretjerano složena pravila koja mogu dovesti do opstrukcija.

„Dvije i po godine nakon sudske odluke u slučaju Sejdić-Finci, bh. lideri nisu postigli nikakav napredak u implementiranju te odluke i taj neuspjeh odgađa proces priključenja EU-u. U međuvremenu, državne institucije su izložene napadima a politička kriza je sve dublja, posebno nakon kolapsa vlade u maju. Nova konstelacija stranaka pokušava da nametne kontrolu nad bivšim partnerima u državnoj i federalnoj vladi koji se još drže svojih pozicija. Perspektive su nejasne i napori na reformi ustava su uglavnom postali usmjereni na cementiranje već ionako velike moći lidera glavnih stranaka umjesto na osiguravanje veće demokratije i političke odgovornosti.“, podvlači se u analizi ICG-a.

Stoga iz ICG upozoravaju da bi „EU  trebala shvatiti da ne postoji lak način implementiranja ove odluke koji bi zadovoljio sve glavne političke stranke. Ona bi skupa sa bh. liderima trebala raditi na sveobuhvatnoj ustavnoj reformi, koja ne bi trebala biti preduslov pregovora o članstvu, već njen krajnji rezultat“.

“Ne samo da je Ustav BiH sve veća prepreka pristupanju EU-u, već on i onemogućava zdrave odnose među regijama i zajednicama u BiH”, kaže Sabine Freizer, direkor evropskog programa ICG-a i dodaje: “Na kraju, BiH mora krenuti ka jačem teritorijalnom federalizmu bez eksplicitne etničke komponente”.

Sažetak izvještaja ICG-a „BiH Gordijev čvor: Ustavna reforma

„Sistem vlasti u Bosni i Hercegovini je dosegao prelomnu tačku i put ove zemlje prema članstvu u Evropskoj uniji je blokiran. Ustav diktira da pozicije u dvije ključne institucije, tročlanom Predsjedništvu i parlamentarnom Domu naroda, budu jednako podijeljene između Bošnjaka, Hrvata i Srba. Evropski sud za ljudska prava je 2009. godine donio odluku da to krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima onemogućavajući ostalima pristup tim pozicijama.

Odluka evropskog suda je ogolila stare kontradikcije duboko zakopane u strukturi BiH Ustava, koje su postale još akutnije od kolapsa vladajuće koalicije 31. maja 2012. BiH političari moraju reformisati svoj ustav no ponovno otvaranje Dejtonskog sporazuma zahtijeva više od brze popravke. Evropska unija ne bi trebala odluku Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, kojom se odbacuje tripartitni etnički monopol, učiniti preduvjetom za kredibilnu aplikaciju za članstvo ako već traži temeljitu reformu koja bi zemlju stavila na čvrste osnove.

Neuspjeh BiH da implementira istorijsku odluku Evroskog suda u slučaju Sejdić-Finci zbunjuje posmatrače. Diskriminacija manjina kao što su Jevreji i Romi je odvratna. Ipak, više od dvije i po godine kasnije, uprkos jakom međunarodnom pritisku i udruženim pokušajima da se dođe do rješenja u proljeće 2012. BiH lideri nisu postigli napredak u njenom izvršenju. Čak se i oni posmatrači koji imaju razumijevanja za BiH, pitaju zašto se zemlja uporno drži svog “rasističkog” ustava.

Savjet Evrope upozorava da niti oni niti Evropska unija neće smatrati parlamentarne izbore 2014. legitimnim bez neophodnih ustavnih amandmana.
Ipak, ništa u vezi sa slučajem Sejdić-Finci nije onako kako izgleda. Implementacija te presude neće neminovno dovesti do poboljšanja položaja manjina, čija je marginalizacija više posljedica političke kulture nego neadekvatnih ustavnih odredaba.

Spor nije oko diskriminacije za koju se sve BiH političke stranke slažu da se mora eliminisati, već oko toga da li, i kako, očuvati prava konstitutivnih naroda BiH, posebno prava Hrvata koji su najmanja grupa. Njihova pozicija će vjerovatno dobiti dodatnu podršku kada se Hrvatska pridruži EU-u 2013.

Iako slučaj sa Evropskog suda za ljudska prava otvara fundamentalna pitanja o strukturi Ustava BiH, to je otvorilo i opasna i važna pitanja zakopana još od kraja rata 1995. Sudija Giovanni Bonello je u samoj presudi izrazio oštro neslaganje osuđujući odluku suda i upozoravajući na opasnosti dovođenja u pitanje status quoa. Lokalni lideri također upozoravaju na isto. BiH pati od neriješenih pitanja sličnih onima koja su dovela do raspada Jugoslavije, a neki nabrzinu sklepani set amandmana bi mogao dodatno otežati održavanje cjelovitosti ove zemlje. Istovremeno, dalje odlaganje u implementaciji odluke suda znači dalje odlaganje napretka prema EU-u, što je jedan od rijetkih ciljeva oko kojih se u BiH svi slažu.

Tenzija između dva aspekta BiH federalizma – podjela na dva teritorijalna entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i tri etničke zajednice koje su poznate kao konstitutivni narodi (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) – raste već deset godina. To više nije održivo. Kako je Krizna grupa opisala u svojim izvještajima u zadnje dvije godine, državne institucije su pod napadom, a u Federaciji i Republici Srpskoj traje kriza vlasti. Institucije na svim nivoima su veoma neefikasne a političari ignorišu teške političke izbore i naizgled su imuni na domaće i međunarodne pritiske.

Bilo je potrebno četrnaest mjeseci da se formira državna vlada nakon izbora u oktobru 2010.; ova krhka koalicija se raspala nakon manje od šest mjeseci, 31. maja 2012. Nova konstelacija partija pokušava da uspostavi kontrolu, ali njihovi bivši partneri u državnoj i federalnoj vladi se čvrsto drže svojih pozicija pa je budućnost neizvjesna.

Ono malo pažnje koju su političari pridali implementaciji odluke Suda za ljudska prava se fokusiralo na opcije koje bi cementirale već ionako golemu vlast koju imaju partijski lideri. U BiH vlada i političari ne samo da su nesposobni da riješe probleme; oni su postali ključni problem.

Popularna je pretpostavka među BiH prijateljima u Evropi da bi implementacija odluke evropskog suda i promjene ustava uspjele donekle popraviti vlast. Ali brza rješenja ne postoje. Ovo bi značilo ponovno otvaranje Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je završen rat 1992.-1995., rebalansiranje kompromisa koji su napravljeni u tom sporazumu i poduzimanje obimne ustavne reforme. Iako ponovno izbijanje nasilja i dalje ostaje malo vjerovatno, ova pitanja su visoko emotivna pa postoji  veliki rizik od produžavanja političke paralize što bi vodilo ka raspadu države.

Lideri BiH misle da EU zahtijeva samo tehnička rješenja, pa čak i ako bi to učinilo upravljanje zemljom još težim. Na kraju, odluke koju BiH lideri donesu će odlučiti o tome da li će BiH preživjeti da bi se primakla bliže Evropi ili će započeti proces dezintegracije koji se neće mirno završiti. Da bi se ova mračna predviđanja izbjegla:

• Politički lideri bi se trebali refokuisirati na ustavne reforme, uključujući izvršenje odluke Suda za ljudska prava. Trebali bi usvojiti mjere koje: pojašnjavaju koji su zvaničnici odabrani od strane kojih glasača i kome su imenovani odgovorni; dopustiti glasačima a ne zvaničnicima na srednjem nivou da biraju nacionalne lidere; dati Hrvatima efikasne načine utjecaja na državnu politiku; obezbjediti pravo glasa i onima koji se identifikuju kao građani a ne kroz etnične grupe; i izbjeći pretjerano komplikovana pravila koja dovode do opstrukcija.

• Države EU-a bi trebale otkloniti uvjetovanje BiH kandidature implementacijom sudske odluke. Sveobuhvatna reforma Ustava bi trebala biti krajnji cilj pregovora o članstvu, a ne njen preduvjet.

Ova analiza istražuje izazove kojima su izlažoni ustavni okvir BiH, njegove ključne institucije i koncept konstitutivnih naroda kroz slučaj Sejdić-Finci. Ovo je prvi od dva dijela izvještaja. Krizna grupa planira elaborirati opcije za ustavnu reformu, od minimalističkih do maksimalističkih u drugom dijelu izvještaja koji bi bio objavljen početkom 2013. godine.“

Posted by on 2012-07-13. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login